Uoči svećeničkog ređenja predstavljamo petoricu đakona Zagrebačke nadbiskupije koji će, po rukama zagrebačkoga nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, biti zaređeni za prezbitere u subotu 27. svibnja 2023. u crkvi sv. Ivana XXIII., pape u zagrebačkoj Dubravi.
Krunoslav Hikec, Petar Tisaj, Domagoj Topić, Sebastijan Valjavec i Matej Zakanj bit će posljednje subote ovoga mjeseca zaređeni za svećenike, a više o njima saznajte na našim stranicama i društvenim mrežama.
Petar Tisaj
Petar Tisaj rođen je 29. ožujka 1998. godine i u obitelji živi s tatom, mamom, djedom i dvije mlađe sestre. Dolazi iz Župe sv. Nikole Tavelića, Zagreb-Kustošija. Po završetku osnovne škole u Kustošiji, upisuje Ugostiteljsko – turističko učilište za zanimanje kuhar, a nakon trogodišnjeg obrazovanja, nastavlja školovanje kako bi mogao položiti državnu maturu i upisati Katolički bogoslovni fakultet. Za đakona ga je zaredio kardinal Josip Bozanić 8. listopada 2022. u crkvi Ivana XXIII., pape u Zagrebu. Đakonski pastoralni praktikum vršio je Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici.
Mladomisničko geslo: "Učitelju svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." (Lk 5, 5)
Datum mlade mise: 4. lipnja 2023.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Božji poziv na svećeništvo osjetio sam u srednjoj školi kada mi se na jedan jednostavan način svidjelo kako su svećenici koje sam poznavao, koji su djelovali na mojoj župi, radili s nama mladima. Bilo je tu puno aktivnosti, što u župi, dekanatu, pastoralu mladih; zatim ministriranja, PKP, ljetovanja, te sam se na svim tim mjestima osjećao „kao doma“. I to razmišljanje bilo je sve jače i jače. Povjerio sam se jednome svećeniku koji me duhovno vodio u mome razlučivanju i s vremenom uputio na susrete „Dođi i vidi“, gdje sam zajedno s drugim mladićima koji razmišljaju o svećeništvu, radio na razlučivanju poziva, i to me dovelo do bogoslovije.
Kako su na tu odluku reagirali obitelj i prijatelji?
To je bilo jako zanimljivo jer sam te 2017. godine zajedno sa svojim prijateljem, danas svećenikom vlč. Filipom Šešekom, ušao u bogosloviju. Svima je bio pomalo šok jer smo se iz iste župe te godine javili dvojica. Već smo jednoga u bogosloviji imali, danas također svećenika vlč. Domagoja Koružnjaka pa su se mnogi prijatelji malo čudili što se to događa jer smo u dvije godine trojica ušli u bogosloviju. Obitelj je također u početku bila malo iznenađena jer nisu znali što sve to podrazumijeva. Ipak to nije samo fakultet, nego i bogoslovija – odlazak od kuće, ali prihvatili su to i bili mi podrška u sve ovo vrijeme do danas.
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju?
Formacija na početku izgleda duga. Kada ti netko kaže pet godina, u glavi si razmišljaš kako ima vremena i kad će to proći, ali zapravo nije tako. Meni je osobno jako brzo prošlo i ostat će svakako upamćeno kao jako lijepo razdoblje moga života. U bogosloviji sam stekao nova poznanstva i prijateljstva i to ona za koja stvarno mogu reći da su prijatelji koji me razumiju jer smo iste stvari prošli. S druge strane, mogu reći Bogu hvala što traje toliko dugo, jer stigneš razabrati, još se učvrstiti u odgovoru na Božji poziv, ali i napredovati na svim područjima koja će ti nakon bogoslovije trebati: ljudskom, duhovnom, intelektualnom i pastoralnom. Najteža stvar mi je bila u prvim godina savladati razliku u obrazovanju jer sam iz srednje strukovne škole došao na fakultet. Ali koliko bilo teško, vidimo da nije nemoguće kada je volja tu pa bi volio to prenijeti i onima koji možda razmišljaju o pozivu, da to nije neka nesavladiva prepreka.
Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Đakonski praktikum proveo sam u Župi Navještenja BDM – Velika Gorica. Bilo je to jedno prekrasno iskustvo koje je obilježilo moj početak pastoralnog djelovanja. Okružen odličnim i iskusnim župnikom mentorom i prošlogodišnjim mladomisnikom koji je pun elana za rad na župi mogao sam puno naučiti. Neizbježno je ovdje spomenuti i same župljane koji su me prihvatili kao svoga, tako da i za Veliku Goricu sada mogu reći da mi je postala drugi dom jer se tako osjećam. To sigurno ima svoje zasluge i u tome što župa redovito dobiva đakona na praktikum te je župljanima poznato tko je to đakon i kako on djeluje, da je na samome počeku te ga treba potaknuti i ohrabrivati u njegovim prvim koracima. Bilo je puno raznih susreta u ovoj godini, od ministranta, zboraša, hodočasnika, animatora, djece na oratorijima, dekanatskih susreta sa svećenicima… Svi su oni obogatili ovu godinu na župi. Na svemu što sam doživio stvarno mogu reći: Bogu hvala!
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
Ova mi je đakonska godina pomogla vidjeti na jedan realan način kako živjeti svećenički život. Nekako ga zamišljam na sljedeći način: želim biti onaj koji će u svom osobnom vertikalnom odnosu s Bogom uspjeti ostati ponizan i prenijeti Ga na onaj horizontalni odnos s ljudima. Kad to bude tako posloženo, onda me nije strah što mi buduća služba može donijeti. A svakako se radujem svim onim susretima koje jedan redoviti pastoral donosi!
Kako prepoznati svećenički poziv u životu?
Meni je zanimljivo kao Bog progovara na mnoge načine u našem životu. Kroz molitvu, rad, igru, druge ljude oko nas i sve to treba sabrati i nikako ne odbaciti u razlučivanju poziva. Nemojte se bojati pričati o tome, povjeriti se svećeniku – duhovniku. To mi djeluje kao ispravan put razlučivanja poziva. Gledati na svaki naš dan, događaj i susret, kao priliku za rast u odnosu s Gospodinom, a onda će On i odgovoriti.
Vaša poruka za mlade koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Lako je sad meni ovdje reći da se ne bojite, kad znam da sam se i ja bojao i nisam znao što je Božji put za mene u jednome trenutku života, ali nemojte se bojati probati. Danas, Bogu hvala, ima raznih susreta za mladiće ili djevojke na kojima se kvalitetno radi na razlučivanju poziva, i nemojte se bojati probati. Probajte pustiti na takvim susretima Gospodina u svoje srce i vidjeti gdje je vaša radost, koja je vaša želja, jer znamo: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ (Mt 6, 21)
Vlč. Petar Tisaj slavit će svoju mladu misu u nedjelju 4. lipnja u 11 sati u Župi sv. Nikole Tavelića u Zagrebu, u Kustošiji, a propovijedat će vlč. Kristijan Tušek, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Slavlje mlade mise započinje roditeljskim blagoslovom ispred župne kuće u 10:50 sati. Mladoj misi prethodit će trodnevna duhovna priprava:
u četvrtak 1. lipnja svetu misu u 18:30 sati predvodi i propovijeda preč. Ivan Valentić, župnik Župe sv. Martina biskupa u Dugom Selu;
u petak 2. lipnja svetu misu u 18:30 sati predvodi i propovijeda vlč. Filip Šešek, župni vikar Župe sv. Pavla apostola u Zagrebu-Retkovec;
u subotu 3. lipnja svetu misu u 18:30 sati predvodi i propovijeda vlč. Tomislav Hačko, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.
Preporučujemo vlč. Petra i sve naše mladomisnike u vaše molitve!
