Župa sv. Jurja mučenika na Trsatu 23. travnja proslavila je blagdan svog nebeskog zaštitnika. U crkvici na trsatskom brijegu, okupili su se brojni Trsačani i hodočasnici iz drugih župa, a svečano liturgijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu sa župnikom Zoranom Bibićem, gvardijanom Trsatskog svetišta, Krunoslavom Kocijanom te predstavnikom svećenika trsatskog dekanata, Nikolom Uravićem. Svečanu liturgiju uveličao je zbor trsatskog svetišta pod vodstvom dirigenta fra Maria Zrakića, otpjevavši misu franjevačkog skladatelja Kamila Kolba na staroslavenskome jeziku. Tradicionalno su na župnome blagdanu sudjelovali i predstavnici knezova Frankopana Trsat koji su, svojom prisutnošću i odorama, okupljene vjernike vratili u slavnu prošlost Grada Trsata te podsjetili na sve što su knezovi Frankopani učinili za župnu crkvu i trsatsko svetište.
Polazeći od evanđeoskog ulomka koji govori o dvojici Isusovih učenika na putu za Emaus, nadbiskup je u svojoj propovijedi promišljao o životu mučenika Jurja i njegovim porukama za današnje življenje vjere. „U borbi između svjetla i tame, dobra i zla, sveti Juraj ne stavlja u središte sebe i svoj vlastiti interes, nego on tu borbu vodi za drugoga. U njegovom slučaju to je kraljeva kći koja može biti i jest Blažena Djevica Marija, koja je model, uzor i majka Crkve. Zato u toj djevojci, za koju sv. Juraj vodi borbu, možemo vidjeti Crkvu kao zajednicu vjernika, Crkvu koja je dobila svoje poslanje u povijesti da nastavi Isusovo djelo.“
Iz promjera sv. Jurja, njegovog junačkog svjedočanstva mučeništva za Crkvu, Uzinić je u nastavku propovijedi iznio primjere nasljedovanja spomenutog svetca, ali na način svojstven suvremenom svijetu i vremenu u kojem se nalazi.
Nakon Drugog vatikanskog sabora bismo trebali graditi jednu drugačiju Crkvu. To nije Crkva koja prestaje biti viteška, koja traži snažne i jake kršćane koji se bore za svoja uvjerenja, koji su spremni i umirati za svoja uvjerenja. Ali, to je Crkva koja svoja uvjerenja, to svoje viteštvo, treba živjeti na jedan drugačiji način. To nije Crkva koja se izdiže da bi bila snažna, da bi odolijevala izazovima svijeta i vremena u kojemu živimo. To nipošto nije Crkva koja se bori protiv svijeta. To je novi način viteštva koji se više ne izdiže da bi bio ‘protiv’, nego se prigiba da bi bio ‘za’.
“To je Crkva koju papa Franjo definira kao ‘poljsku bolnicu’. Dakle, ne više tvrđava, nego Crkva koja ide za ljudima, koja se susreće s ljudima, koja osluškuje njihove boli, koja se prigiba nad njihovim ranama, koja razumijeva i njihove bjegove i donosi im Isusa Krista i Njegovu utjehu. Upravo ono na što nas poziva Sinoda: osluškivati, čuti, suosjećati, razumjeti i u sve to unijeti Kristovu poruku kako bismo mogli za ljude našega vremena razlomiti kruh sudjelujući u poslanju Crkve. No to ‘razlomiti kruh’ znači i dijeliti život ljudi našega vremena. Znači ne biti odvojeni, izdvojeni, nego biti s njima i za njih.“
Na kraju raspjevanog i svečanog misnog slavlja, župnik Župe sv. Jurja uputio je pozdravni govor i zahvale svima koji su doprinijeli u organizaciji župnoga blagdana te pozvao prisutne vjernike da se nakon završnog blagoslova okupe na prigodni agape.
Izvor: Riječka nadbiskupija
