Tradicionalni 22. Kutinski planinarski križni put održan jer u subotu 11. ožujka na području župe Kutina i Kutinska Slatina. Hod na kojem je sudjelovalo stotinu pedeset hodočasnika započeo je kod crkve Majke Božje Snježne u Kutini, a vodio je prema Kutinskoj Slatini te zatim završio u Stupovači. Tamo je misno slavlje predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom Andrzejom Woskom, župnim vikarom iz Kutine Rafaelom Mlinarom i župnim vikarom iz sisačke župe sv. Kvirina Kristijanom Pezićem.
U homiliji pohvalivši sve hodočasnike biskup je rekao kako je ovaj njihov hod za križem Gospodnjim jedna vrsta pokorničkog čina. „Oduvijek su kršćani činili pokoru i osobito su, pa i pješice, hodočastili s tom nakanom u Jeruzalem, Rim i u mnoga druga svetišta. Taj način se zadržao i u našem narodu te i sami rado hodočastimo u brojna naša svetišta i time pokazujemo svoju želju da se iskupimo i činimo pokoru za grijehe. Jednako važno, pokazujemo Bogu da zahvaljujemo za njegovu dobrotu i milosrđe.
Čuli smo ovaj prekrasan tekst iz Lukina evanđelja gdje Isus, onima koji se smatraju da su pravednici i gledaju prijekim okom na one koji se oko njega okupljaju, priča prispodobu o izgubljenom sinu. Farizeji i pismoznanci su mu spočitnuli zašto okuplja tolike grješnike oko sebe, a Isus im je ovom pričom odgovorio kakav je zapravo naš Otac nebeski. Mlađi sin nekog oca uzme ono što mu je pripalo te je to sve nemarno potrošio. Tek kada je vidio da bez oca ne može, on mu se vraća te ga moli da ga primi natrag. Taj otac u prispodobi trči prema svom izgubljenom sinu kao da ga čeka svaki dan. Priredi mu gozbu, obuče mu najljepše haljine i dadne mu prsten na ruku. Kada je to vidio stariji sin ne mogne se tome načuditi i sav je ljut. Nato će mu otac: Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje, tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se! Te riječi govori i Otac nebeski za svakog od nas, jer smo grješni poput tog sina. Papa Franjo kaže da je Crkva, Crkva grješnika. Jest i Crkva svetih, ali to što je Crkva svetih to nije ljudsko već Božje djelo jer je Duh Sveti onaj koji posvećuje Crkvu i vodi nas u svetosti. Mi sami po sebi smo samo ljudi i grješni. Zato se neprestano moramo obraćati i činiti pokoru te iskazivati zahvalnost za Božje oproštenje i njegovo milosrđe“, poručio je biskup.
Biskup je podsjetio i kako je danas 31. obljetnica smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića te je podsjetio na njegove riječi: „Ako je Bog na prvom mjestu, sve je na svom mjestu. Ako Bog nije na prvom mjestu, ništa nije na svom mjestu“. „To usvojimo od ovog velikog čovjeka iz naše nedavne prošlosti koji je silno volio svoj narod, a posebno blaženog Alojzija Stepinca. Zalagao se za njega jer je osjećao da mora braniti istinu kad se laži nabacuju na njegovo djelovanje i sveti život. On se borio i za slobodu naše domovine, obilazio je ratišta i nije sebe štedio već se dao za druge“, ustvrdio je biskup podsjetivši kako je jučer u Rimu završen dijecezanski dio postupka za proglašenje blaženim i svetim brata Ivana Bonifacija Pavletića koji je iz ovog kraja. Na kraju pozvao je i na molitvu kako bi ovaj sluga Božji što prije bio uzdignut na čast oltara.
Nakon popričesne molitve sve nazočne pozdravio je župnik Wosko koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji te pripremili okrijepu za hodočasnike.
Izvor: Sisačka biskupija
