Susret branitelja s područja Sisačke biskupije održan je u subotu 25. veljače 2023. u sisačkom Velikom Kaptolu. Na susret su bili pozvani branitelji i članovi njihovih obitelji kao i obitelji poginulih i preminulih branitelja.
Nazočne je pozdravio biskupski vikar za kler, mons. Marko Cvitkušić. Izrazio im je dobrodošlicu i duboku zahvalnost za njihovu žrtvu i sav doprinos za nas i našu domovinu riječima „da nije bilo vas, ne bi bilo ni nas ovdje i zato vam velika hvala“. Slijedila je molitva za branitelje. Predavanje na temu “Oprost i pomirenje” održala je profesorica Maja Jakšić.
Predavačica je pojasnila koncept oprosta i pomirenja. Upozorila je na opasnost „lažnog, prisilnog i prijevremenog opraštanja“. Ako je opraštanje imperativ to ga čini izuzetno teškim. Opraštanje je uvijek zahtjevno, pogotovo u situacijama kad se neka djela ne čine dostojnima oprosta. Postoji puno nesporazuma o opraštanju koji taj proces dodatno otežavaju ili čak onemogućuju. Opraštanje se ne temelji na tuđim postupcima, nego na našem stavu. Oprost nije ničim uvjetovan. Opraštamo i ako se naš antagonist nije pokajao, i ako njegova promjena nije iskrena, čak i onda ako se nikada ne ispriča i ne zatraži oprost. Opraštanje ne znači odobravanje ili opravdavanje tuđih nepoštenih i štetnih ponašanja. Riječ je o osobnom izboru, unutarnjoj težnji koja ne ovisi o djelovanju drugih. Pomirenje može slijediti opraštanje, ali možemo oprostiti i bez ponovnog uspostavljanja odnosa. Dokaz opraštanja je sloboda od osvetoljubivog razmišljanja, ne nužno i obnova odnosa. Oprost prihvaća i obrađuje prošlost, ali se usredotočuje na budućnost. Opraštamo jer želimo biti zdravi, želimo imati mir i želimo biti slobodni.
Na kraju predavačica je podsjetila da teret oprosta ne leži samo na našim plećima. Zbog naše ograničenosti i zamračenosti istinsko opraštanje je nemoguće bez Božje milosti. Krist nas poziva ljubiti one koji mrze i opraštati onima čije je ponašanje destruktivno. Taj je Kristov poziv izazov za zdrav razum i emocionalno nam teško pada jer je prirodni odgovor kad osjetimo tešku nepravdu i i trajno neprijateljsko ponašanje – zamjeranje, povrijeđenost, ljutnja, mržnja, osveta i očaj. Umjesto instinktivne reakcije napada ili obrane i zadržavanja trajne ogorčenosti, možemo odlučiti otkazati dug i ne činiti obračun. Možemo oprostiti čak i kad mislimo da je oprost nemoguć, ali bi to trebali učiniti na kraju, a ne na početku svog emocionalnog oporavljanja. Najdublje rane mogu zacijeliti i najopterećeniji odnosi se mogu preobraziti. Upravo naša bolna iskustva često nam daju najveće životne lekcije. Opraštanje je izbor koji otpušta balast prošlosti i oslobađa emocionalnog tereta, ali je, također, i nadnaravna promjena srca koju potiče Duh Sveti. Svaki put kad oprostimo, svjedočimo svoju vjeru u Krista, a ne u vlastita zamišljena rješenja i priznajemo da na ovom svijetu postoji nešto puno važnije od nas samih.
Nakon predavanja je slijedila duga rasprava i razmjena bolnih iskustava i doživljenih nepravdi koje bole više od samog rata. Zaključilo se kako je proces opraštanja i nakon ovoliko godina i dalje zakočen upravo zbog nepravdi koje se svakodnevno doživljavaju i još uvijek nerasvijetljene povijesne istine.
Katarina Ralbovski, voditeljica ureda za duhovnu pomoć Sisačke biskupije ohrabrila je branitelje prisjetivši ih kako su na početku rata bez ičega samo s krunicom oko vrata dobivali snagu i izvojevali pobjede. Danas u ovom nevidljivom ratu valja nam opet zazvati nebo, a tamo imamo najprikladnijeg zagovornika bl. Alojzija Stepinca koji je i sam bio vojnik, vidio svu muku rata te bio okrivljen, osuđen, zatočen i trovan od strane komunista što ga nije pokolebalo da ostane vjeran svojoj Crkvi i narodu te je unatoč svemu praštao i prikazivao mise za svoje neprijatelje.
Susret koji je trajao dva i po sata završen je molitvom i blagoslovom koji je svima udijelio mons. Marko Cvitkušić.
Izvor: Sisačka biskupija
