U nizu dekanatskih hodočašća svakog petnaestog u mjesecu u župnu crkvu krštenja bl. Jule Ivanišević u Starom Petrovom Selu, 15. veljače su u Staro Petrovo Selo hodočastili svećenici i vjernici Slatinskog dekanata.
U pripravi za euharistijsko slavlje sestre Kćeri Božje ljubavi predvodile su pobožnost krunice nakon čega je misno slavlje, u zajedništvu sa svećenicima i vjernicima Slatinskog dekanata te domaćim župnikom Ivanom Nikolićem, predvodio kanonik požeškog Stolnog kaptola i župnik slatinske Župe bl. Ivana Merza Nikola Jušić. Liturgijsko pjevanje su predvodili pjevači iz župa Slatinskog dekanata.
Na početku je župnik Nikolić pozdravio sve hodočasnike izrazivši radost što u Godini bl. Jule i vjernici Slatinskog dekana hodočaste u njezinu rodnu župu i crkvu krštenja, gdje je započeo Julin duhovni život i njezin duhovni rast koji je završio mučeništvom te uzdignućem nje i četiriju susestara na čast blaženih. Dodao je kako hodočasteći u Staro Petrovo Selo svi želimo moliti i za njihovo proglašenje svetima.
U homiliji je kanonik Jušić, među ostalim, istaknuo kako „svijet ne spašavaju moćnici, nego nevini ljudi i to prijatelji Isusa Krista“ povezujući to s bl. Julom te podsjetivši kratko prisutne na osnovne podatke iz njezina života. Kazao je da je rođena 1893. na spomendan sv. Katarine, mučenice, koja je obilježila život maloj Kati Ivanišević već od krštenja. Živjela je u svojoj obitelji, pohađala školu, pobožno sudjelovala u svetoj misi i vjeronauku, obiteljskim molitvama često ponavljajući riječi: „Budi volja tvoja“ i „Ne uvedi nas u napast“. Kada je izrazila želju poći u samostan, njezina majka se usprotivila te tek nakon njezine smrti (1914.) Jula odlazi u samostan. Godine 1916. polaže svoje prve zavjete i dok ljudi ginu u vihoru Prvog svjetskog rata, ona obećava Gospodinu da će u potpunoj poslušnosti Bogu i svojim poglavarima, u čistoći i siromaštvu, ljubiti sve ljude. Stupivši u Družbu Kćeri Božje ljubavi, opredijelila se osobito za siromahe, malene i neznatne. Radeći požrtvovno u polju i vrtu, u svakom zrnu i plodu, vidjela je siromahe koji će se nasititi u samostanskoj kuhinji što joj je uvijek iznova davalo poticaj i snagu na služenje i ljubav.
Nadovezujući se potom na naviještena biblijska čitanja, kanonik Jušić je kazao kako je strašno kad čovjek Kainovim okom gleda na svoga brata, jer tada čini ubojstvo: psihičko, duhovno i tjelesno podsjećajući prisutne da su kao kršćani, pozvani ljubiti jedni druge kao što je Isus ljubio nas. I zato se sestra Jula odlučuje za ljubav i ne želi da išta zasjeni njezinu ljubav i dobrotu prema bližnjemu. Pripomenuo je da je križni put bl. Jule i njezinih susestara trajao je od 11. do 15. prosinca 1941. kada se dogodilo ubojstvo pet nemoćnih i nezaštićenih redovnica. „Kakvim su očima mučitelji gledali u te redovnice? Očima mržnje i požude“, ustvrdio je Jušić. Sestre su podnijele mučeništvo uz riječi: „Isuse, spasi nas!“, a njihova izbodena tijela bačena su u rijeku Drinu tako da one nemaju grob, ali imaju baštinu na nebesima. I dok se godinama moralo šutjeti o tom nemilom događaju, iz dubina vode Drine izašla je istina. Istina je izišla iz krsnog studenca, pa iz sestarskih zavjeta, iz njihove ljubavi prema Isusu. Istina je izašla na vidjelo kako bi se čulo i govorilo o sestrama i njihovom svjedočanstvu ljubavi, da bi ih se na koncu stavilo pred oči svima nama kao znak da se i u najtežim vremenima može s ljubavlju služiti Bogu i bližnjemu te živjeti svoje krsno opredjeljenje. Predvoditelj slavlja Jušić još je dodao da se blažena Jula štuje kao mučenica u svojoj Družbi, hrvatskom narodu, a osobito u svojoj rodnoj župi te je stoga staropetrovoselska župa – župa mučenika, podsjetivši da su u Drugom svjetskom ratu iz te župe ubijena tri svećenika i redovnica Jula. Nitko od njih nema grob, ali znamo da su duše pravednika u ruci Božjoj. Zaključujući homiliju kazao je: „Blažena Julo, nismo ti donijeli puno toga, ali došli smo te zamoliti: uči nas poniznosti pred Bogom i služenju braći ljudima, uči nas čuvati dostojanstvo našeg kršćanskog poziva“.
Nakon homilije predvoditelj slavlja se uputio do krstionice u kojoj je krštena bl. Jula odakle je zajedno sa drugim svećenicima i vjernicima obnovio krsna obećanja.
Na svršetku misnog slavlja kanonik Jušić je posvjedočio okupljenima da je kao sjemeništarac u Pleternici upoznao sestru Ljiljanu Abijanac koja ga je potaknula da se moli bl. Juli i njezinim susestrama, a kako tada još nije znao tko su one upitao ju je obrazloženje na što je ona odgovorila da su one mučenice među kojima je i njezina teta Jula. Izrazio je radost da je iz šire obitelji Ivanišević Bog pozvao pet osoba u duhovna zvanja što je plod i njezina mučeništva, potaknuvši prisutne da mole za nova duhovna zvanja u Požeškoj biskupiji.
Tekst i foto: Višnja Mikić
