Svečano misno slavlje s blagoslovom novih vitraja u Župi Marije Majke Crkve u zagrebačkoj Dubravi u nedjelju 12. veljače predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Vitraji uvelike ispunavaju prostor bočnih zidova te zauzimaju znatnu površinu i na samom pročelju crkve. Plan o postavljanju vitraja, dogovoren uoči krize izazvane pandemijom i potresima, ipak je nedavno izveden na veliku radost župljana. Autor vitraja je akademski slikar prof. Ante Žaja čiji se vitraji nalaze i u drugim zagrebačkim crkvama.
Na misi su koncelebrirali svećenici iz dekanata i šireg gradskog područja.
Nakon dobrodošlice koju je uputio domaći župnik p. Mirko Sadak, biskup je okupljene potaknuo na razmišljanje o simbolici vitraja kao svjetlu za duše te simbolici blagoslova kao prilici da osvijestimo i vlastito krštenje. Predslavitelj misnog slavlja prošao je crkvom u smjeru prozora te blagoslovio nove vitraje kao i sve prisutne.
U propovijedi je mons. Šaško župljanima je predstavio Isusa ponajprije kao onoga koji ispunjava Božji naum ne dokidajući stare zapovijedi, nego obnavljajući ljudska srca. “Isus danas naglašava važnost unutarnjosti ističući tri važna područja: Nasilje, čežnju i iskrenost. Naši nemiri i mržnje jesu naša smrt, ali i rasadnik nasilja. Isus nas poučava da prije nego dođe do izvanjskog nasilja, ono se prvo rađa u našoj nutrini kao duhovno nasilje u obliku prijezira, srditosti i vrijeđanja. Duhovna pustoš i nutarnje siromaštvo oblikuju društvo u kojem je nasilništvo i poniženje drugih sve vidljivije. U takvom društvu neljubav sve uništava i svoje bližnje tretira poput otpada.”
Drugo područje tiče se preljuba, gledanja s požudom. Ono u sebi sadržava čežnju za zarobljavanjem, vladanjem i ponižavanjem. Biskup je upozorio da ako drugu osobu svedemo na predmet svoje požude, radi se o grijehu protiv ljepote i veličine Božjega svjetla. Takav nas grijeh pita prema komu ili čemu su nam usmjerene čežnje. Naše nas čežnje vode prema onome što nas raduje i oslobađa ili nas tjera na tjeskobu i ropstvo. Treće područje je iskrenost koju Isus ilustrira zaklinjanjem “ne kunite se nikako: vaša riječ neka bude da-da, ne -ne”. Isus ide do kraja, do zabrane laži i iznošenja neistina. “Jer, ako govoriš istinu, ne treba ti zakletva, stoga treba liječiti srce da bismo liječili život”, naglasio je biskup Šaško.
U nastavku je biskup okupljene opetovano podsjetio na Knjigu Sirahovu koja govori o ljubavi kao odlučujućoj stvarnosti jer ono što istinski srcem želimo, to nam se i daje. “Bog čuva našu slobodu i ne zapovijeda da bi nas prisilio, nego nudi objavljujući sebe kao istinsko dobro. U drugom čitanju sv. Pavao danas objavljuje Božju mudrost skrivenu u otajstvu. Otajstvo je skriveno za one koji ne prihvaćaju Krista, a ono se odtajuje i razotkriva onima koji u Kristu vide i prihvaćaju Njega kao Spasitelja”. Predslavitelj je naglasio kako je jednako tako i u liturgijskim prostorima Bog skriven i otkriven, a crkveni prozori svojim staklima povezuju i odjeljuju te svojim bojama i prizorima upućuju na otjastvo spasenja i na život svetosti. I ti prozori su bili i ostali dio liturgijskog slavlja kao navještaj i ostvarenje, sastavnica slavlja spasenja u otajstvu zajednice Crkve.
Pomoćni biskup zagrebački objasnio je kako u crkvenim prostorima nalazimo žive vrednote naše vjerničke obitelji, našega ophođenja s drugima, naše brižnosti i radosti, prihvaćanja, naše molbe za oproštenjem i naše pripadnosti vječnosti. “Vitraji nose svjetlo naznačujući da ga i mi trebamo nositi u svakidašnjost. Staklo je krhko i lako se lomi, baš kao i naši životi. Ta se krhkost vidi u tome da i druge lako povrijedimo i činimo nasilje, stoga krhkost traži brižnost, a ne povrijede. Zato vitraji od krhotina stvaraju cjelinu. Od malih naznaka mogu graditi ljepotu, spajaju prošlo i buduće, u malenosti i neznatnosti pokazuju veličinu i trajanje. Izvanjsko ozračje s vitrajima dobiva uvijek nove tonove, upozorava nas da je s Kristom i Crkvom svijet u bojama i kao takav uvijek ispunjen nadom što je naša čežnja. Vitraji nas nukaju i na iskrenost jer nas žele vratiti na istinu otajstva koju svijet isključuje jer je očima nevidljiva. Istina živi u ljubavi od izvorišta kojim je počelo stvaranje riječima ‘neka bude svjetlo’.”
Čitanje svijeta, da bi bilo istinito, ne započinje od izvanjskoga, nego od nutarnjega. Svaka naša žalost i radost ima smisao ako je čitamo pred oltarom, pred Gospodinom, da nam On protumači otajstva našega života. U središtu tumačenja je njegov dar vječnoga života čovjeka o križu i uskrsnuću. Biskup je na kraju zamolio Gospodina da župljani, poput vitraja, nose tu poruku i svjetlo Kristovo, “pa i noću kada izvana svjetla više nema da kao Crkva sjajimo iz ovog prostora kako bi drugi vidjeli našu ljubav, našu čežnju i našu iskrenost."
Na kraju svečane mise biskup Šaško dobio je i dar od zahvalnih župljana, sliku autora vitraja prof. Ante Žaje. Na misi je sudjelovalo više svećenika, te mnogo župljana, kao i poglavar austrijsko-hrvatskog distrikta Družbe svećenika dehonijanaca p. Vladislaw Mach (SCJ).
Tekst i foto: Vesna Šiško
