Tradicionalni „Molitveni doručak“ u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve, održan je u ponedjeljak 6. veljače u sisačkom Velikom Kaptolu povodom trinaeste obljetnice proslave ponovne uspostave Sisačke biskupije. I ovoga puta okupio je pedesetak osoba iz vjerskog, kulturnog, gospodarskog i političkog života, predstavnike županija, gradova, općina, istitucija i župa s područja Biskupije.
Ovogodišnja glavna govornica bila je psihoterapeutkinja prof. Maja Jakšić, a okupljenima je govorila o na temu sindroma izgaranja na poslu. Prošlih godina gosti Molitvenog doručka bili su i Kolinda Grabar-Kitarović, Ivana Maletić, Marijana Petir, Davor Ivo Stier i brojni drugi, a zbog pandemije i potresa dvije godine nije bio održavan.
Nakon pročitane Božje Riječi doručak je molitvom otvorio biskup Košić koji je i pozdravio sve okupljene, a dok je gošću Jakšić i njezin rad okupljenima predstavila voditeljica Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Korneliji Marović.
U svom predavanju prof. Jakšić je istaknula kako se izgaranje definira i doživljava kao stanje tjelesne, emocionalne i mentalne iscrpljenosti uzrokovano dugotrajnom uključenošću u situacije koje su emocionalno zahtjevne. Najosjetljivije su one profesionalne skupine čiji posao uključuje rad s ljudima i čija su obilježja pružanje zdravstvene, psihološke, socijalne, edukacijske, pravne, duhovne ili neke druge pomoći i imaju značajan utjecaj na životne odluke i živote ljudi s kojima rade. Sindrom profesionalnog izgaranja problem je koji najčešće pogađa osobe koje su izrazito predane i posvećene svome poslu, a ono se ne događa samo na radnome mjestu već svaki oblik predanosti, oduševljenja ili zanosa nekom djelatnošću, idejom ili odnosom može rezultirati izgaranjem.
U predavanju je govorila i o uzrocima, simptomima, fazama, obilježjima i posljedicama izgaranja u poslu te o iskustvima sličnima i povezanima s izgaranjem kao što su zamor suosjećanja, emocionalni rad i moralne ozljede. No, najveći naglasak stavljen je na prevenciju izgaranja što podrazumijeva brigu o osjećaju ravnoteže između poslovnog i osobnog života, kao i upravljanju vlastitim prioritetima i vremenom kroz traženje i otkrivanje smisla kako u poslu tako i u životu.
Različiti poslovi mogu biti više ili manje zahtjevni ili ugledni, ali izazovnost posla ovisi najviše o tome kako pojedinac na njega gleda. Najzadovoljniji su oni ljudi koji svoj posao doživljavaju kao životni poziv, a stjecanje novca nije smisao rada kao ni stjecanje uspjeha ili statusa. Da bi ljudi bili zadovoljni poslom koji obavljaju, posao treba izgrađivati njihov osobni identitet, ispunjavati ih i davati im osjećaj vrijednosti. Svako zadovoljstvo je prolazno: povišice, promaknuća, priznanja, godišnji odmori i slobodni dani. Oduševljenje time već nakon nekoliko dana splašnjava i nestaje. Pravo zadovoljstvo nalazi se tamo gdje ga se ne traži. Zadovoljstvo koje nije bilo planirano ni očekivano, mijenja i ispunjava život kao dar koji trajno ostaje u srcu, a proizlazi iz smisla koji onda postaje jedino mjerilo u životu.
Na kraju zaključila je kako mi ljudi imamo potrebu vjerovati da su naši životi smisleni i da je ono što radimo korisno i važno. Ovaj egzistencijalni značaj često želimo dobiti i u poslu koji obavljamo. Kad zbog različitih uzroka, osobnih ili vanjskih, osjetimo da nemamo ili gubimo taj smisao, tada izgaramo.
Nakon zanimljive rasprave koja je otvorila brojna pitanja, doručak je molitvom i zahvalom svima uključenima u organizaciju, zaključio biskup Košić.
Tekst: Stjepan Vego, predstojnik i glasnogovornik Ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije
Izvor: Mediji Sisačke biskupije