Trećega dana apostolskoga pohoda Demokratskoj Republici Kongo, nakon prijepodnevnoga susreta s mladima i katehetama te nakon susreta s Premijerom, papa Franjo se danas poslijepodne, 2. veljače, na Svijećnicu, u katedrali u Kinshasi, susreo sa svećenicima, đakonima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima
Služba na koju ste pozvani jest očitovati blizinu i utjehu, poput svjetla koje uvijek gori usred tolike tame – rekao im je Papa upravo na današnji blagdan Prikazanja Gospodinova, kada se na poseban način moli za posvećeni život. Svi bismo, poput Šimuna u hramu, željeli držati Isusa u naručju kako bismo ga imali pred očima i na srcu. Na taj način – objasnio je – stavljajući Isusa u središte, mijenja se naš pogled na život te, unatoč nevoljama i teškoćama, osjećamo se obavijeni njegovim svjetlom, utješeni njegovim Duhom, ohrabreni njegovom Riječju, poduprti njegovom ljubavlju.
Svjedoci Božje ljubavi
Upravo su svećenici i posvećene osobe pozvani služiti ljudima kao svjedoci te Božje ljubavi. Ali – upozorio je rimski biskup – svećeništvo i posvećeni život postaju suhi ako ih živimo kako bismo se služili ljudima, umjesto da im služimo. Nije riječ o zanimanju ili društvenom položaju, a ni o osiguravanju obitelji iz koje dolazimo, nego je to poslanje da budemo znakovi Kristove prisutnosti, njegove bezuvjetne ljubavi, oprosta kojim nas želi pomiriti, suosjećanja kojim se želi brinuti za siromahe.
Duhovna osrednjost, svjetovna udobnost, prosječnost
Sveti se Otac posebno osvrnuo na tri izazova s kojima se moraju suočavati u svojem pozivu: na duhovnu osrednjost, svjetovnu udobnost i prosječnost. Duhovna se osrednjost može prevladati osobnom molitvom, jer odnos s Isusom je – kako je rekao – temelj našega djelovanja; te svakodnevnim euharistijskim slavljem i liturgijom časova.
Drugi je izazov kako svladati iskušenje svjetovne udobnosti, lagodnoga života. Jer, na taj se način gubi srž poslanja, a to je izlazak iz sebe i odlazak u susret braći i sestrama. Veliki je rizik povezan sa svjetovnošću, posebno u kontekstu siromaštva i patnje, a to je da iskoristimo ulogu koju imamo kako bismo zadovoljili svoje potrebe i svoju udobnost – upozorio je Papa. Tako postajemo hladni birokrati duha te, umjesto da služimo evanđelju, bavimo se upravljanjem financijama i poslovima koji su nam korisni.
Svjedočiti životom
S tim se izazovima valja suočiti ako želimo služiti ljudima kao svjedoci Božje ljubavi, jer je služenje djelotvorno samo ako prolazi kroz svjedočanstvo. Da bismo bili dobri svećenici, đakoni i posvećene osobe, nisu dovoljne riječi i nakane; ponajviše, naime, govori sâm život.
Osvrćući se na njihova svjedočanstva u kojima su govorili o svojoj zemlji koja je bogata prirodnim ljepotama i resursima, ali ranjena iskorištavanjem, korupcijom, nasiljem i nepravdom, papa Franjo ih je podsjetio na Isusa, milosrdnog Samarijanca. Upravo je to služba na koju ste pozvani – rekao je – Očitovati blizinu i utjehu, poput svjetla koje sja usred tame koja vas okružuje, a da biste sa svima bili braća i sestre, budite to prije svega jedni prema drugima; svjedoci bratstva.
Zahvaljujući na kraju prisutnim svećenicima, đakonima, redovnicima i redovnicama te sjemeništarcima, papa Franjo ih je pozvao da se ne obeshrabre jer – kako je rekao – trebamo vas! Dragocjeni ste i važni.
