Na današnji dan, prije četrdeset godina (2. veljače 1983.) Franjo Kuharić ubrojen je među kardinale Rimske Crkve. Radosno obilježavajući ovu obljetnicu u nastavku donosimo izjavu kardinala Kuharića za Radio Vatikan, a koju je prenio Glas Koncila (4/1983, str. 3).

Novi zadaci i nove brige
 
Iz Vječnoga Grada, s groba Apostola Petra, iz blizine Petrova Nasljednika Sv. Oca Ivana Pavla II. svim slušateljima ove emisije upućujem srdačan pozdrav! Molim Gospodina našega Isusa Krista da njegov mir ispuni radošću vaša srca. Ovim pozdravom povezujem se u poniznosti i ljubavi s vama, oci nadbiskupi i biskupi, s vama, braćo svećenici i redovnici, s vama, časne sestre, s vama, očevi i majke, s vama, djeco i mladi! Posebno mislim na vas, dragi bolesnici i patnici.


Uvjeren sam da ste ovih dana bili duhom prisutni ovdje u Rim i da ste svojom molitvom  zazivali Božji blagoslov na čin Sv. Oca kojim je uveo u Zbor kardinala Svete Crkve i zagrebačkoga nadbiskupa. Pogledom i srcem kružio je Sv. Otac oko svijeta da bi popunio Senat Rimokatoličke Crkve novim članovima. Izabrao ih je 18. Tim izborom okružio je cijelu zemlju. Kad Sv. Otac imenuje nekoga Pastira mjesne Crkve kardinalom, onda time izražava ne samo posebno povjerenje prema određenoj osobi nego želi naglasiti i svoju osobitu zauzetost za tu mjestu Crkvu i svoje poštovanje prema narodu u kojem ta Crkva živi.

Ako je, dakle, izbor pao i na mene nevrijednoga, onda u tome čitam iskrenu pažnju Sv. Oca ne samo prema mojoj osobi nego prema zagrebačkoj nadbiskupiji i Crkvi u Hrvata. Ovim je činom Sv. Otac Ivan Pavao II. izrazio i svoju ljubav prema hrvatskom narodu, prema njegovoj povijesti i sadašnjosti. Dakako, počašćena je i cijela naša Biskupska konferencija i cijela Crkva od Slovenije do Makedonije.

Ja i ovom prilikom izražavam srdačnu zahvalnost Sv. Ocu za njegovu ljubav i povjerenje. Tu zahvalnost ne izričem samo u svoje ime, nego i u ime svih Hrvata u domovini i izvan domovine i u ime svih onih koji su obradovani ovim činom Sv. Oca i koji su mi izrazili u svojim čestitkama dobre želje i radost, a Papi Ivanu Pavlu II. toplu zahvalnost.


Za deset godina će zagrebačka biskupija slaviti 900. obljetnicu svoga postojanja. Prošle godine navršilo se 130 godina da je uzdignuta na rang nadbiskupije i metropolije. Time je Crkva u hrvatskom glavnom gradu Zagrebu dobila naglašeno značenje i odgovornost za cijelu Crkvu u Hrvatskoj. Zagreb kao nacionalno, kulturno, političko središte hrvatskog naroda postaje i crkveno-duhovno središte lijepe naše domovine. Stoga su Pastiri zagrebačke Crkve providencijalno i povijesno  pozvani da svim srcem služe dobrobiti Crkve koju predvode i narodu kojem pripadaju i koji ljube evanđeoskim rodoljubljem. Tu odgovornost i važnost imali su u mislima i u srcu pape koji su u prošlih 130 godina pet zagrebačkih nadbiskupa odlikovali naslovom i službom kardinala. Papa Pijo IX. imenovao je kardinalom prvoga zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika. Leon XIII. tim je imenovanjem počastio nadbiskupa Josipa Mihalovića. Poslije Drugog svjetskog rata ljubav Petrovih nasljednika bila je na osobit način usmjerena prema Zagrebu.

Bila je to i posebna pažnja prema hrvatskom narodu. U prilikama koje nisu bile bez tjeskobe veliki papa Pio XII. imenuje kardinalom zagrebačkog nadbiskupa blažene uspomene Alojzija Stepinca, makar je bio spriječen u vršenju svoje pastirske službe. To nam je imenovanje zaista bilo „ad consolationem“, za utjehu i ohrabrenje. Nezaboravni pak papa Drugog vatikanskog sabora Pavao VI. imenovao je kardinalom zagrebačkog nadbiskupa blage uspomene Franju Šepera. I to je bila za sve nas i velika radost. I sada je Sv. Otac Ivan Pavao II., sin Poljske, želio potomcima stanovnika nekoć Bijele Hrvatske učiniti posebnu radost kada je u vremenu od 30 godina darovao našoj Crkvi u Hrvata i trećeg kardinala u osobi zagrebačkog nadbiskupa, koji time postaje još više odgovoran za dragocjenu baštinu svojih časnih predšasnika.

Svi čestitari iz domovine i izvan domovine izražavaju mi radost, izriču nade, obećavaju molitve. Premda mi kardinalsko imenovanje zadaje i novih briga, ipak me posebno raduje što ovo imenovanje, uvjeren sam, još više učvršćuje i produbljuje u svim hrvatskim vjernicima poštovanje i ljubav prema Sv. Ocu. Uvjeren sam da će ta još toplija odanost prema Petrovu Nasljedniku biti očitovana iskrenom poslušnošću, čvršćim jedinstvom i istinskim duhovnim napretkom naše Crkve i našega naroda. Stoga neka ovo odlikovanje uistinu bude na slavu Bogu! Samo Bog je velik! Njemu treba služiti svim srcem, svom dušom, svom snagom. A Bogu služiti znači stvarno napredovati i rasti u istini, pravednosti, ljubavi i slobodi.


Neka ovaj dar kojim nas je obdario Sv. Otac bude zaista na dobro Crkve. Sv. Otac je novim kardinalima stavio na ruku kardinalski prsten. Tim jednostavnim znakom izražen je poticaj da ljubimo Crkvu, Otajstvenu Zaručnicu Kristovu, i da je čuvamo i branimo sa svom odlučnošću i hrabrošću. Braniti pak Crkvu znači zauzimati se za čovjeka koji je stvoren na sliku i priliku Božju i otkupljen smrću i uskrsnućem Sina Božjega! Ljubiti Crkvu znači ljubiti Krista i vječno Božje Evanđelje! O tome ćemo posebno razmišljati u jubilarnoj godini Otkupljenja i u godini euharistijskih kongresa zagrebačke nadbiskupije i u godini priprave za nacionalni euharistijski kongres u Mariji Bristrici.

Ja i u ovom svečanom času svoga života izjavljujem sinovsku zahvalnost svojim nezaboravnim roditeljima koji su mi svojom vjerom i primjerom  usadili u srce toplu ljubav prema Crkvi, prema papi kad su me učili u Kristovim poslanicima ljubiti Isusa! Ja tu ljubav i sada ponovno svečano izjavljujem s punim uvjerenjem da mi se u toj ljubavi pridružujete svi vi, dragi slušatelji, jer mi dobro želite! Posebno računam s vašom molitvom i s vašom patnjom, dragi patnici. Vremena su veoma ozbiljna. Napasti su velike! Opasnosti prijete! Ugrožen je čovjek, ugrožene su obitelji, ugroženi su narodi. Svi se moramo skrušiti u srcu! Svi se moramo  sjediniti u usrdnoj molitvi!

Posebno vas molim da molite zajednički u obiteljima. Svi se moramo okupiti oko Presvete Bogorodice, da ona svojim Prečistim Srcem prenese našu molitvu i vapaje u Srce Sina Božjega! To je moja želja i moj poziv!

Na sve vas, braćo i sestre, zazivam obilje blagoslova i zaštite Trojedinoga Boga: Oca i Sina i Duha Svetoga!
 
Pozdrav Slovencima

Prisrčno pozdravljam vse slovenske poslušalce. Pozdravljam sobrata v škofovstvu ljubljanskega nadškofa in metropolita monsinjorja Alojzija Šuštarja in vse slovenske sobrate v  škofovstvu. Pozdravljam vse duhovnike, redovnike in redovnice, pozdravljam vse vernike, družinske očete in matere, otroke in vso mladino.

Ob tej priložnosti se zahvaljujem vsem, ki so mi iz Slovenije poslali čestitke ob priložnosti mojega imenovanja za kardinala. Zahvaljujem se ne samo za dobre želje, ampak tudi za molitve. Te čestitke so izraz naše cerkvene edinosti in prijateljskih čustev med hrvaškim in slovenskim narodom. Moja služba, sedaj še bolj potrjena od papeža Janeza Pavla II., naj pripomore k naši medsebojni edinosti in ljubezni.

Dragi slovenski poslušalci in poslušalke, vas vse vključujem v svoje molitve in se priporočam vašim molitvam. Naj vas blagoslovi Bog in sveta Božja Mati, katere posebej častite v vaših slovenskih  svetiščih, zlasti pa na Brezjah. Naj vas ona varuje s svojo materinsko  priprošnjo.

Naj vas blagoslovi vsemogočni Bog, Oče, Sin in Sveti Duh.