25 godina Radio Marije

misije misionar 2 web

“Svijet je umoran, obeshrabren i izgubljen. Treba svjetlo, treba mir, treba vodstvo. Potrebna nam je vjera, potreban nam je sveopći križarski pohod žarkih molitvi, potrebna nam je velika velikodušnost, brižnost i veliko srce. Na ovu situaciju trebamo odgovoriti inteligentnom i stalnom suradnjom biskupa, svećenika i svih krštenika.”

- P. MANNA, La cooperazione cristiana alla conversione del mondo e l’Unione Missionaria del Clero – 1934., u: Scritti, v. 12, str. 22


Blaženi o. Paolo Manna rođen je u Avellinu u Italiji 16. siječnja 1872. u skromnoj i pobožnoj obitelji, kao peto od šestero djece. Nakon osnovne škole upisao je srednju tehničku školu u Avellinu i Napulju, a nakon toga upisuje studij filozofije na Sveučilištu Gregoriana u Rimu. Tamo je osjetio poziv od Gospodina i ulazi u sjemenište Instituta za vanjske misije u Milanu 1891. godine. Za svećenika je zaređen 19. svibnja 1894. godine u milanskoj katedrali.  U rujnu 1895. godine odlazi u Burmu gdje je djelovao među pripadnicima naroda Ghekku o kojem je napisao i knjigu. Tamo je bio misionar 12 godina tijekom kojih je imao problema s tuberkulozom te se tri puta vraćao u Italiju radi teška  zdravstvenog stanja. Prilikom posljednjeg dolaska u Italiju, na svoju veliku žalost, ondje i ostaje. Na taj će način otkriti Božju volju za svoj život: kroz pisanje i publikacije biti misijski animator cijele Crkve, misionar Misijske zajednice.

Tijekom idućih 40 godina svu svoju energiju usmjeravao je na širenje misionarskog žara među klericima i laicima. Cilj njegova rada nije bilo samo širenje vjere u svijetu i pomaganje misionarima molitvama i prilozima, nego prije svega upoznati ljude s dužnošću širenja Crkve kako bi dobila više misionara, tako i među lokalnim svećenstvom, da bi svoju zadaću u potpunosti mogla ispuniti. Kao urednik časopisa Le Missioni Catoliche (Katoličke misije), a posebno u svom prvom djelu Missionari autem pauci (Nedovoljno je misionara), potaknuo je nevjerojatno oduševljenje za misije i velik broj misijskih poziva. Na taj je način počelo njegovo veliko djelo poticanja svih svećenika na interes za misije.

Njegov san o osnivanju Misijske zajednice za kler ostvaren je s podrškom pape Benedikta XV., i to zahvaljujući spremnom zalaganju bl. Guida Marije Confortija, biskupa Parme i utemeljitelja misionara ksaverijanaca. Prvi međunarodni kongres Misijske zajednice (održan 3. siječnja 1922.) govorio je o nužnosti poučavanja o misijama u bogoslovijama, što je dotad bilo nepoznato područje u katoličkim obrazovnim institutima. Kako bi potaknuo razvoj mnogih poziva za misije, o. Manna je u svojim mnogobrojnim napisima naglašavao nezamjenjivu ulogu svećenika u naviještanju Evanđelja i stvaranju misijske svijesti u Božjem narodu. Papinska misijska zajednica brzo se širila nakon što je papa enciklikom Maximum illud (iz 1919.) potaknuo da bude prisutna u svakoj biskupiji. Kroz brojne propovijedi i publikacije, o. Manna je oduševljavao kler i laike za misijski ideal, a mladim je ljudima postavio izazov da taj ideal ostvare. Za njega nije postojao misijski poziv različit od svećeničkog ili općenito kršćanskog poziva, i njegov je moto bio: „Svi su misionari“! Smatrao je da su svi krštenici misionari, ali prvenstveno je „svaki svećenik po svojoj prirodi i definiciji misionar“. Zadaća Misijske zajednice je promicanje misijskog djelovanja i širenje misija kroz izravan angažman onih koji su, poput apostola, primili zapovijed: „Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga…“ (Mt 28,19).

Žalio se da je velik dio klera „zaboravio na veliku i temeljnu istinu“, onu da je „primarna dužnost Crkve evangelizacija svijeta – cijeloga svijeta“. Univerzalni misionarski duh mora ići ukorak s duhom jedinstva s onima koje prve nazivamo „odijeljenom braćom“, i to je „nužan uvjet za pobjedu Evanđelja u svijetu“.

Geslo o. Manne je bilo: Svi su misionari! Podsjećajući na misijsku narav Crkve, govorio je da su svi krštenici misionari, ali prvenstveno je, smatrao je, svaki svećenik po svojoj prirodi i definiciji misionar.

Svojim je istraživanjima i smjelim izjavama bl. o. Manna proročki navijestio deklaracije Drugoga vatikanskog sabora, posebice Ad Gentes (2, 39), Lumen Gentium, Optatam Totius (20) i Presbyterorum Ordinis (10). Zajedno sa svećenicima, redovnici, redovnice i posvećeni laici također su prirodni misijski radnici. Godine 1949. dekretom Huic Sacro Kongregacija za širenje vjere i njima je omogućila članstvo u Zajednici. Dekretom od 28. listopada 1956. papa Pio XII. dao je Zajednici naziv „papinska“ te je preimenovana u Papinsku misijsku zajednicu svećenika, redovnika i posvećenih laika. Kraće se naziva Papinskom misijskom zajednicom (PMZ). I sam je o. Manna u svom institutu služio od 1924. do 1934. kao generalni superior. Plod njegova djelovanja su Opažanja o modernoj metodi evangelizacije, u kojima predlaže posebnu i drugačiju formaciju većeg broja bogoslova u misijskim zemljama i osnivanje lokalnih crkava koje bi vodilo lokalno svećenstvo. U svojim je kasnijim godinama, kao u snu, skicirao svoj veliki, proročki i dalekosežni misijski plan: naše crkve i naviještanje Evanđelja. Netom prije održavanja Drugoga vatikanskog sabora, pozvao je starije Crkve da osnuju misijske bogoslovije kako bi izravno mogle sudjelovati u evangelizaciji svijeta i pomoći mlađim misijskim Crkvama.

O. Manna ostat će zapamćen i po zalaganju za osnivanje Družbe sestara misionarki od Bezgrješne, kao i po brojnim knjigama i izdanjima. Osobito je zaslužan za uvođenje inovativnih metoda misionarskoga rada, a njegovo je, tvrde upućeni, najveće naslijeđe primjer budućim generacijama. Njegovu neugasivu strast za dobrobit misija nisu mogle uništiti ni bolest ni patnja. Do smrti se vodio geslom: Sva Crkva za sav svijet!

O. Paolo Manna umro je 15. rujna 1952. u Napulju, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 4. studenog 2001. godine.

paolo manna web

“Ako pak ne možete ići u misije, zapamtite da uvijek imate dužnost biti revni i promicati sva djela koja su usmjerena da im pomognu i podrže.”

- P. MANNA, Operarii autem pauci! La vocazione alle missioni estere, Milano 1960, 253

Posjetite www.misije.hr i pratite aktivnosti Nacionalnog misijskog ureda na društvenim mrežama: www.facebook.com/missioHR ili www.instagram.com/misije.hr  Za dodatne informacije kontaktirajte Nacionalni misijski ured u Zagrebu: 01/5635-055; e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.   

 


Izvor: Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj

Foto: (naslovna) Joshua J. Cotten, Unsplash

Radio Marija

12:50 Glazba
13:00 "U TEBE SE GOSPODINE UZDAM" - devetodnevna priprava za Stepinčevo; čitamo ulomke iz knjige fra Bonaventure Dude: "Razmišljam o Alojziju Stepincu"
14:00 Jubilate Deo - emisija o gregorijanskom koralu – ur.: Tihomir Prša, prof.; vod.: Dalija Mock
14:55 Molitva za život

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Novo u programu: još više molitve!

Dragi slušatelji, u našem programu odlučili smo uvesti više molitvi u stalnim terminima. Uz naše redovite dnevne molitvene trenutke, dodali smo još...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Veljača 2023
P U S Č P S N
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.