Msgr. dr. Athanasius Schneider (1961.), pomoćni biskup astanski (Kazahstan), u spomen na Vrhovnoga Svećenika Benedikta XVI. objavio je donje retke.
Odlaskom pape Benedikta XVI. mnogi su katolici osjetili da su izgubili jasnu i sigurnu uporišnu točku za svoju vjeru. Može se imati osjećaj siročića. Možemo reći da je papa Benedikt XVI. bio papa koji je u središte svojega osobnoga života i života Crkve stavio nadnaravnu viziju vjere i vječne valjanosti svete Predaje Crkve, koja zajedno sa Svetim Pismom čini izvor i stup naše vjere. U tom smislu najveći i najblagotvorniji čin njegova pontifikata bio je motuproprij Summorum pontificum s potpunom obnovom tradicionalnoga latinskoga bogoslužja u svim njegovim izričajima: svete Mise, svetootajstava i svih drugih svetih obreda.
Ovaj papinski čin ući će u povijest kao epohalan. Papa Benedikt XVI. potvrđuje kako tradicionalni obred svete Mise nikada nije ukinut i treba uvijek ostati u Crkvi, jer ono što je bilo sveto za naše pretke i za svetce mora biti sveto i za nas i za buduće naraštaje. U vrijeme, kao što je to bio slučaj nakon Drugoga vatikanskoga sabora, u kojem je unutar Crkve došlo do gotovo općega pokreta korjenitoga odbacivanja tisućljetnoga liturgijskoga obreda svete Mise i stoga raskida sa samim načelom Predaje, pontifikat Benedikta XVI. vrijedi ako ništa drugo samo iz razloga što je iz njega proizašao motuproprij Summorum pontificum, čime je počelo zacjeljivanje rane u Tijelu Crkve, rane prouzročene stajalištem odbacivanja i mržnje prema časnomu i tisućljetnomu molitvenomu pravilu Crkve.
U svojoj duhovnoj oporuci papa Benedikt XVI. ostavio nam je, među ostalim, dvije kratke sadržajne rečenice, koje smatram najvažnijim od svih: Stojte čvrsto u vjeri! Ne dajte se zbuniti! Svjedoci smo u životu Crkve u naše dane procesa razvodnjavanja katoličke vjere i prilagodbe duhu krivovjeraca, nevjernika i otpadnika s umišljenim i euforičnim nazivom sinodalnost i zlouporabe kanonske ustanove sinode. Takvo je stanje demoralizirajuće za sve prave katolike. Stoga ostavština pape Benedikta XVI. koja je izražena riječima: „Stojte čvrsto u vjeri! Ne dajte se zbuniti!“ i u njegovu epohalnom motupropriju Summorum pontificum – ostaje svjetlo, ohrabrenje i utjeha. Ovaj je papa bio jak u vjeri, istinski ljubitelj neprolazne ljepote i čvrstoće tradicionalnoga obreda svete Mise, prvenstvo je davao molitvi, nadnaravnomu gledanju i vječnosti. Ta će baština zahvaljujući zahvatu Božanske Providnosti, koja nikada ne napušta svoju Crkvu, pobijediti sadašnju golemu naukovnu zbrku, puzajuće otpadništvo od vjere, osobito među svjetovnom i nevjernom kastom teologa, koji su novi pismoznanci, i između puzajućega otpadništva nemaloga broja članova visokoga klera, koji su novi saduceji.
Papa Benedikt XVI. učinio je da zasja njegovo biskupsko geslo „Cooperatores Veritatis“, to jest suradnici Istine. Tim geslom želi poručiti svakomu vjernomu katoliku, svakomu svećeniku, svakomu biskupu, svakomu kardinalu, pa i papi Franji: ono što je doista važno jest nepokolebljiva vjernost katoličkoj istini, postojanoj i časnoj bogoslužnoj predaji Crkve. I prvenstvo Boga i vječnosti. Neka Bog primi molitve i duhovna trpljenja koja je papa Benedikt XVI. prinio u svojem povučenom životu i za budućnost Crkve udijeli potpuno katoličke i potpuno apostolske biskupe i pape. Jer, kako reče sveti Pavao: „Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu“ (2 Korinćanima 13, 8).[1]
S talijanskoga preveo Petar Marija Radelj
[1] Prevoditeljeva napomena:
οὐ γὰρ δυνάμεθά τι κατὰ τῆς ἀληθείας, ἀλλὰ ὑπὲρ τῆς ἀληθείας –
U gar dynametha ti kata tēs alētheias, alla hyper tēs alētheias.
Non enim possumus aliquid adversus veritatem, sed pro veritate. (Vulgata)
Ere ne možemo ništar protiva istini, nego za istinu. (Bartol Kašić)
Ne možemo bo štagod suprot istini, nego za istinu. (Matija Petar Katančić)
Jer mi ne možemo ništa proti istini, da li za istinu. (Ivan Matij Skarić)
Jer ništa ne možemo na istinu, nego za istinu. (Milan Rešetar)
Jer ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. (Franjo Zagoda)
Jer ništa ne možemo protiv istine, nego za istinu. (Ivan Evanđelist Šarić)
I, doista, mi ne idemo protiv istine, nego za istinu (Gracijan Raspudić)
Jer ne možemo upotrijebiti svoje snage protiv istine, nego samo za istinu. (Ljudevit Rupčić)
