Ne može se, kada govorimo o dostojanstvu čovjeka i njegovoj zaštiti od začeća do prirodne smrti, imati na pameti prava nerođenih i prava onih koji su pri samoj smrti i za koje se u našem hospiciju brinemo, a ne voditi računa o recimo našim svećenicima koji su stari i potrebni naše skrbi i brige, kao i o drugima u našem gradu za koje primijećujemo da su potrebni, a znamo često od njih okrenuti glavu, uključujući i druge kategorije osoba koje su također dio našeg poslanja i naše brige i u kojima, po Isusu koji se utjelovio u čovjeku, možemo i trebamo ponovo prepoznati Isusa koji je naš bližnji i traži da mu se učinimo bližnjima, rekao je riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodeći u utorak 10. siječnja misu u kapeli Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci u suslavlju s nadbiskupom u miru Ivanom Devčićem i drugim svećenicima. Nakon mise blagoslovio je prostore riječkog Bogoslovnog sjemeništa.
U Markovom evanđelju (Mk 1,21-28) sve se brzo događa. Vrlo je sadržajno, jezgrovito i s puno poruka koje se u različitim vremenima mogu različito čitati. Poruka koju je Evanđelist želio izreći kroz današnji ulomak jest kako je Isus govorio drugačije od drugih. Nije se pozivao na druge, citirao druge. Ističe se i njegova moć nad zlodusima kojima je zapovijedao odlučno i snažno. Isus je bio poseban, drugačiji od svih dosadašnjih proroka. On je Bog i njegove božanske osobine htjele su se naglasiti već na početku djelovanja, kazao je na početku propovijedi riječki nadbiskup Mate Uzinić.
Druga, buduća vremena, zahtijevala su naglašavanje drugačijih poruka. Trebalo je naglasiti ne samo da je Isus Krist Bog, nego da je i pravi čovjek. Obrazlažući evanđeoski ulomak naveo je da je Isus veći od anđela, zapovijeda zlim anđelima i šalje jasnu poruku da je jači od njih. Zbog toga se ne trebamo bojati zlih anđela jer je naš Bog, onaj koji ima autoritet i kojega je Bog uzdigao, jači od zlih anđela.
U kontekstu aktualnog trenutka nadbiskup je, polazeći od evanđeoskog ulomka, kao osnovnu poruku za nas izdvojio onu o važnosti čovjeka za sve kršćane. „Mi koji vjerujemo u Isusa Krista koji je postao čovjek, moramo vidjeti i prepoznavati vrijednost svakog čovjeka od začeća do prirodne smrti. Onoga koji je bogat i onoga koji je siromašan. Onoga koji je dobar i onoga koji je zao. Svaki čovjek za nas ima vrijednost jer Bog je u Isusu Kristu došao za svakog čovjeka. Pristupio svakom čovjeku. Za njega nema i ne smije biti isključenih. Upravo je to ono što nam u ovom našem vremenu u kojemu živimo ponovno može dati kao Crkvi i kršćanima – onaj autoritet kojega smo izgubili.“
U nastavku je upozorio na nedostatak autoriteta i kao razlog kazao da to nije zato jer su poruke koje govorimo drugačije od onih povijesnih poruka o Isusu i njegovom evanđelju, nego jer je često ono što govorimo selektivno, neke isključuje, i nije popraćeno onim što živimo. Ne može se, kada govorimo o dostojanstvu čovjeka i njegovoj zaštiti od začeća do prirodne smrti, imati na pameti prava nerođenih i prava onih koji su pri samoj smrti i za koje se u našem hospiciju brinemo, a ne voditi računa o recimo našim svećenicima koji su stari i potrebni naše skrbi i brige, kao i drugih u našem gradu za koje primijećujemo da su potrebni, a znademo često od njih okrenuti glavu, uključujući i druge kategorije osoba koje su također dio našeg poslanja i naše brige i u kojima, po Isusu koji se utjelovio u čovjeku, možemo i trebamo ponovo prepoznati Isusa koji je naš bližnji i traži da mu se učinimo bližnjima. Važno je ne biti selektivni, a čini mi se da smo mi kršćani u našoj retorici zaustavljeni previše samo na nekim temama, upozorio je propovjednik. U više navrata na isto je upozorio i papa Franjo koji kaže da ima i toliko drugih tema koje su isto tako važne i u kojima je također prisutan čovjek u kojemu trebamo prepoznati Krista, a mi ga često ne prepoznajemo, upozorio je nadbiskup.
Kao primjer naveo je kategoriju zlostavljenih u Crkvi, rekavši da smo u Crkvi stvorili kategorije od kojih su neke smatrane manje vrijednima od drugih te se zbog ugleda Crkve štitilo one koje se nije smjelo štititi, a nije se vodilo računa o onima koji su trebali našu zaštitu. U tom smislu ne smije se zanemariti ni rat koji se vodi. Ne može se dogoditi da se u ime Isusa Krista i zaštite kršćanskih vrijednosti opravdava rat. Isus ne može biti dio takve retorike i takva retorika devalvira svaki autoritet kojega imamo. Ona devalvira nas i naše poslanje i čini da nismo ni blizu Isusu Kristu i da su mu možda bliži oni koji ne znaju ništa o Isusu i koji možda s više autoriteta mogu nastupati u društvu i svijetu u vremenu u kojemu živimo, naglasio je propovjednik.
S time je povezano da moramo biti autentični želimo li biti oni koji s autoritetom govore, poručio je podsjetivši na riječi sv. Pavla VI. da ‘trebamo biti svjedoci’, jer ovome svijetu danas ne trebaju učitelji, nego svjedoci. „Ako mu trebaju učitelji, trebaju mu kao svjedoci. Nastojte zapamtiti tu poruku koja je važna.“ Zaključujući je naglasio da posvećene osobe moraju na takav način propovijedati. Kada nas netko vidi i čuje što govorimo, čuje da smo autentični. Nakon toga je moguće izgoniti zloduhe. Ući u situacije života ljudi koji su zarobljeni zlom i njegovom logikom. Mi smo poput Isusa i samo s autoritetom i snagom, ako smo autentični, možemo biti poslani krenuti u taj svijet. Ne trebamo svi biti egzorcisti i na takav način boriti se protiv zla. Protiv zla se trebamo boriti autentičnim životom usklađenim s Isusom, pretvarajući sebe ponajprije u čovjeka po Isusovoj mjeri i mjeri njegovog evanđelja kako bismo onda drugima mogli pomoći osloboditi se zla i pomoći im da budu autentični i takvi se nositi sa svim situacijama. To je zapravo borba protiv zla i način kako se počinje ostvarivati ono na što nas je Isus pozvao – obratiti se jer se približilo kraljevstvo Božje i propovijedati evanđelje. Najprije se mi moramo obratiti kako bismo onda drugima mogli propovijedati evanđelje s autoritetom, a onda i izgoniti zloduhe, zaključio je nadbiskup. Nakon mise blagoslovio je prostore riječkog Bogoslovnog sjemeništa.
Izvor: Riječka nadbiskupija
