Monsinjor Gänswein ispričao je ono što je Papa emeritus rekao u noći nekoliko sati prije preminuća. Upravo je traženje Isusa, „ljubljenoga“ bilo obilježje svećeničke službe Josepha Ratzingera, kako je 2016. istaknuo papa Franjo.
Posljednje riječi pape emeritusa Benedikta XVI. usred noći čuo je medicinski tehničar. Bilo je to oko 3 sata ujutro 31. prosinca, nekoliko sati prije preminuća. Ratzinger još nije ušao u agoniju, a u tom su se trenutku izmijenili njegovi suradnici i pomoćnici. S njim je u tom trenutku bio samo medicinski tehničar koji ne govori njemački. Benedikt XVI. je – s ganućem prepričava njegov tajnik, biskup Georg Gänswein – tihim glasom, ali na lako prepoznatljiv način, na talijanskom rekao: 'Gospodine, volim te!' Nisam bio tamo u tom trenutku, ali mi je ubrzo nakon toga to ispričao medicinski tehničar. Bile su to njegove posljednje razumljive riječi, jer nakon toga više nije mogao govoriti – rekao je mons. Gänswein.
"Gospodine volim te!", to je gotovo sažetak života Josepha Ratzingera, koji se godinama pripremao za konačni susret, licem u lice, sa Stvoriteljem. Na 65. obljetnicu svećeničkog ređenja svoga, tada već emeritus prethodnika, 28. lipnja 2016., papa Franjo je istaknuo "bitno obilježje" koje je obilježavalo dugu povijest Ratzingerova svećeništva te rekao: "U jednoj od brojnih lijepih stranica koje posvećujete svećeništvu ističete kako u trenutku Šimunova konačnog poziva, Isus, gledajući ga, zapravo pita samo jedno: 'Ljubiš li me?'. Kako je to lijepo i istinito! Jer, kažete nam, u tom 'voliš li me?', Gospodin utemeljuje pastirstvo, jer samo ako ima ljubavi prema Gospodinu, On može pasti preko nas...: 'Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim'".
To obilježje – nastavio je papa Franjo – prevladava cijelim životom provedenim u svećeničkoj službi i teologiji, koju ste vi, ne slučajno, definirali 'potragom za ljubljenim'; to je ono što ste uvijek svjedočili i svjedočite i danas: da je odlučujuće u našim danima – bilo sunčanim ili kišnim – jedino s čim dolazi i sve ostalo, da je Gospodin istinski prisutan, da ga želimo, da smo mu blizu u svojoj nutrini, da ga ljubimo, da uistinu duboko vjerujemo u njega i vjerujući istinski ga ljubimo. Ta ljubav istinski ispunjava naša srca, to nam vjerovanje daje da sigurno i mirno hodamo po vodi, čak i usred oluje, upravo onako kako se dogodilo Petru.
Tekst: Andrea Tornielli
Izvor: Vatican news
