Jedan od najpoznatijih božićnih motiva svakako je zvijezda. Poznata je kao: Božićna zvijezda, zvijezda repatica ili Betlehemska zvijezda. Prema Evanđelju po Mateju, ona je dovela mage s istoka da se poklone Isusu – novorođenom kralju. O čemu se radi? Je li to bila prava zvijezda, neki astronomski fenomen, metafora ili propaganda Katoličke Crkve?

Odmah na početku moramo reći da postoji desetak teorija o tome što bi tzv. Božićna zvijezda trebala predstavljati. Jedni misle da se radi o eksploziji supernove, drugi da se radi o padajućoj zvijezdi, a treći da se radi o grmolikoj biljci lijepih cvjetova. Svi oni misle da su baš oni u pravu, a da su ovi ostali totalne neznalice koje pričaju gluposti. Mi ovdje nemamo vremena ulaziti u duboke analize pa smo izdvojili tek dva odgovora koja se nama čine najzanimljivija.

Prvi odgovor: zvijezda koju su vidjeli magi zapravo je konjunkcija planeta Jupitera i Saturna.

Evo o čemu se radi.

Simo Parpola (asirolog)^[1] nastoji pokazati^[2] da se ključ za razumijevanje maga s istoka i zvijezde koju prate ima naći u babilonskoj astronomiji.

Naime, stari Babilonci bili su, za svoje doba, vrsni poznavatelji zvijezda i nebeskih tijela. Njihovo su kretnje shvaćali kao odraz ili znakove božanske dinamike, odnosno djelovanja bogova. Tako je pomrčina mjeseca mogla značiti skoru smrt kralja, dok je konjunkcija planeta mogla biti znak mjesta iz kojeg će novi kralj doći. Budući da povjesničari općenito drže da je Isus rođen nekad između 4. i 7. g. pr. Kr., onda to znači da potencijalni astronomski fenomen koji je magima bio znak Isusova rođenja treba tražiti u tom razdoblju.

Oslanjajući se na arheološka otkrića antičke Babilonije, Parpola kao takav fenomen prepoznaje približnu jedanaestomjesečnu konjunkciju planeta Saturna i Jupitera koja se zbila 7. godine prije Krista.^[3] To znači da su kroz 11 mjeseci ova dva planeta, promatrana sa Zemlje, bila relativno blizu jedan drugome i to u čak tri navrata. Te tri konjunkcije zbile su se u: svibnju, listopadu i prosincu. Konjunkcija ta dva planeta inače se zbiva jednom svakih dvadeset godina, ali trostruka konjunkcija unutar jedanaest mjeseci je fenomen koji se događa svakih otprilike 800 godina.^[4] Zato nije čudo da su se i sami Babilonci o istom puno raspisali.^[5] Pritom nas to da ovdje zapravo govorimo o dva planeta, a ne jednoj zvijezdi ne treba previše smetati. Naime, kao i mi u svakodnevnom govoru, tako su i Babilonci za svaku svijetlu točku na noćnom nebu govorili zvijezda. Dapače, čak su i za konstelacije zvijezda jednostavno rekli: zvijezda.^[6]

Što je trostruka konjunkcija koja se zbiva svakih 800 godina mogla značiti za Babilonce? Parpola tumači da Jupiter predstavlja njihova Boga Marduka, a Saturn zemaljskog kralja. Konjunkcija ta dva planeta bi morala značiti rođenje novog kralja, novog Božjeg poslanika.^[7] Tome još valja dodati pojavu Marsa koji se također, gledano sa Zemlje, približio Jupiteru i Saturnu, što bi sugeriralo da će novi kralj doći negdje iz područja Sirije ili Palestine.

Ovako Parpola kronološki raspoređuje događaje. Magi su tijekom listopada krenuli na 1200 km dug put od Babilona prema Jeruzalemu.^[8] Naime, upravo u listopadu je došlo do jedne od tri konjunkcije planeta. Odabir Jeruzalema je logičan s obzirom da se radi o glavnom židovskom gradu i dio je sirijsko-palestinskog područja. Tamo živi kralj pa je logično ondje se raspitati o novorođenom kralju. Kad su stigli u Jeruzalem, kretanje zvijezda se, gledajući sa Zemlje, dakle prividno, primirilo. Magi u Jeruzalemu saznaju za Betlehem, a  početkom prosinca se događa nova konjunkcija te se uskoro opet, prividno sa Zemlje, zvijezde tj. planeti pokreću. U tom smislu, oni opet “vode” mage do Betlehema. Jednom kad su stigli u Betlehem, magi su imali dovoljno vremena da se raspitaju za neko novorođeno dijete. Budući da se ne radi o velikom mjestu, relativno se lako moglo saznati tko je nedavno rodio i tako su magi došli do Marije, Josipa i malenog Isusa.

Sve ovo zvuči vrlo impresivno i zanimljivo. No, je li Parpola u pravu? Ima li kakvih dokaza izvan Biblije za ovu interpretaciju?

Činjenica jest da su Babilonci imali razvijenu astrologiju, no događaj koji se zbiva svakih 800 godina jednostavno nije mogao biti nešto o čemu su imali ikakvo mišljenje.^[9] Naime, teško je za tako rijetku pojavu imati razvijenu astrologiju. Stoga i ne čudi da su Babilonci zabilježili kad su prvi put vidjeli ovaj fenomen. Dakle, oni jesu zabilježili ovu trostruku konjunkciju 7. g. pr. Kr., ali to je to. Nisu zabilježili što bi to moralo značiti, a niti imamo ikakav dokaz da je itko od Babilonaca tu pojavu tumačio kao rođenje židovskog kralja ili pak poticaj da se otisne na daleki put prema Jeruzalemu.^[10] Naravno, moguće da je netko to ipak tako tumačio, ali za to nemamo baš nikakav eksplicitan dokaz.

Također, problem predstavlja i činjenica što se pojava Marsa koji se približava konjunkciji Jupitera i Saturna zbiva tek nekoliko mjeseci nakon treće konjunkcije. Podsjetimo, pojava Marsa je ta koja se navodno trebala tumačiti kao dokaz da će se kralj pojaviti na zapadu u Siriji ili Palestini. To znači da u trenutku kad se pojavila bilo koja od konjunkcija Jupitera i Saturna, magi još nisu mogli znati da bi trebali krenuti na zapad.^[11]

Također, valja dodati i to da trostruke konjunkcije nisu baš tako rijetke kako Parpola sugerira. Dapače, događaju se vrlo često.^[12] No, tu već izlazimo van okvira mojih kompetencija. Vratimo se mi, stoga, Bibliji.

Najveći problem predstavlja samo Matejevo evanđelje. Naime, Matej eksplicitno govori o tome da je zvijezda mage vodila do Jeruzalema, a zatim do Betlehema i to baš do konkretnog mjesta gdje je Isus rođen. Dakle, Matej ne govori da je zvijezda vodila mage samo do Betlehema, nego baš do mjesta gdje je bilo dijete Isus.

Podsjetimo: Matej spominje da je zvijezda išla pred mudracima te se zaustavila „povrh mjesta“ na kojem je bilo dijete Isus. Kako shvatiti ovo „povrh“?^[13] Na svim mjestima u svom evanđelju, to „povrh“ ili „ponad“ ili „na“ Matej shvaća kao nešto izrazito blizu onome povrh čega ili ponad čega se nalazi.^[14] Tako možemo čitati o gradu „na“ gori, o haljama „na“ magarcu, o daru „na“ žrtveniku, o onome tko sjedi „na“ prijestolju, o natpisu na križu „ponad“ Isusove glave, o anđelu koji sjedi „na“ kamenu. Jasno da ne zamišljamo grad na gori kao neki grad koji bi bio kilometrima iznad gore, niti natpis ponad Isusove glave (INRI) zamišljamo kao nešto što se nalazi kilometrima iznad križa. Očito je to za svaki drugi primjer koji Matej navodi.

Drugim riječima, evanđelist Matej na svim mjestima „ἐπάνω“ (povrh, ponad, na) koristi za nešto što je doslovno na nečemu: haljina na magarcu, anđeo na kamenu. Što ćemo onda zaključiti kad Matej istu riječ koristi za zvijezdu te piše da se zaustavila „povrh mjesta gdje bijaše dijete“? Hoćemo li zaključiti da se zvijezda zaustavila kilometrima iznad štalice u kojoj je Isus ili ćemo zaključiti da se zvijezda zaustavila tik iznad same štalice?

Ne možemo znati sa sigurnošću, ali budući da na svakom drugom mjestu Matej riječ „ἐπάνω“ (povrh, ponad, na) shvaća isto, usuđujem se misliti da bi to i ovdje mogao biti slučaj.^[15]

Da zvijezda nije ostala visoko na nebu, već se spustila do samog djeteta smatra i Ivan Zlatousti.^[16] Dojam dodatno pojačava apokrifno Jakovljevo protoevanđelje u kojem čitamo: „Zatim ih je zvijezda koju su vidjeli na istoku vodila sve dok nisu stigli do špilje i stala iznad glave djeteta.”^[17] Tu također vidimo da zvijezda nije nešto daleko u nebu, već je toliko blizu da stoji iznad glave djeteta. Isto se shvaćanje može iščitati u mnogim umjetničkim slikama. Primjerice, sudeći po prvom dojmu, na taj način G. da Fabriano prikazuje dolazak mudraca na ovoj slici, gdje vidimo da zvijezda nije prikazana kao nešto visoko u nebu, već kao nešto bliže tlu.^[18]

Sve to pak znači da potragu za „zvijezdom“ ne trebamo tražiti kilometrima iznad naše planete u nekim astronomskim fenomenima. Što bi onda mogla biti ta zvijezda?

Povjesničar Dale C. Allison Jr. daje nam drugi odgovor: zvijezda je anđeo.^[19]

Isprva nam može zvučati neobično da bi se moglo raditi o anđelu s obzirom na to da su riječi anđeo i zvijezda vrlo različite i s obzirom na to da je evanđelist Matej prethodno jasno govorio o anđelu,^[20] a kod maga baš o zvijezdi.^[21] No, evo kako Allison razmišlja.

Prije svega, Allison inzistira na očitom: prave se zvijezde ne ponašaju kao ova zvijezda. Zvijezda koja bi se zaustavila tik iznad bebine glavice spržila bi sve oko sebe. Uz to, zvijezde se ne ponašaju kao vodiči do te mjere da malo krenu naprijed pa se malo zaustave pa onda krenu i opet stanu tik iznad konkretne štale. Također, Ivan Zlatousti će reći da po njegovu mišljenju to nije bila zvijezda, već neka nevidljiva sila koja je tek izgledala kao zvijezda.^[22]

Nadalje, za ljude antike zvijezde nisu bile ono što su zvijezde za nas. Dakle, oni zvijezde nisu smatrali ogromnim vatrenim kuglama koje su udaljene svjetlosnim godinama od nas, a niti su ih smatrali ogromnim planetima koji reflektiraju Sunčevu svjetlost. Zvijezde su za njih zapravo bile živa stvorenja, duhovna bića s nebeskim tijelima.^[23]

Slično su razmišljanje dijelili i Židovi Isusova vremena, a čemu u prilog ide i svjedočanstvo židovskog filozofa Filona. On smatra da je Bog rasporedio stvorenja, a u nebo je stavio: “zvijezde, za svaku od kojih se kaže da nije samo živo biće, već i um skroz najčišće vrste…”^[24] Drugim riječima, zvijezde su “živa bića”, zapravo “umovi”. Zato nije neobično pročitati u Knjizi o Jobu (13, 8)^[25] da su zvijezde klicale tj. pjevale. Također, u Otkrivenju (1, 20)^[26] eksplicitno stoji da su zvijezde anđeli sedam crkava.^[27] Dakle, zvijezde su shvaćene kao duhovni umovi ili anđeli.

Sâmi pak anđeli u Bibliji znaju služiti kao vodiči. Primjerice u Knjizi Izlaska (23, 20)^[28] čitamo o anđelu koji je vodio narod do određenog mjesta. Također se, opet u Otkrivenju (12, 4)^[29], djelovanje Zmaja povezuje s padom zvijezda. Za Lucifera se obično kaže da je bio “Svjetlonoša”, a arkanđeo Mihael je također opisivan kao Princ Svjetla.^[30] Prema tome, anđeli su vodiči i mogu biti povezani sa zvijezdama i svjetlošću.

Svi ti i mnogi drugi biblijski i izvanbiblijski primjeri navode Allisona na zaključak da se magima također ukazao anđeo. Drugim riječima, magi nisu gledali pravu zvijezdu, neku ogromnu vatrenu kuglu ili planete koji se redovito svakih 800 ili koliko godina nalaze u ovoj ili onoj konjunkciji. Pred magima je išao anđeo, on je bio svjetlost koja ih je vodila, ali koju magi u svom poganskom shvaćanju interpretiraju kao zvijezdu. Zato današnji astronomi ne mogu pronaći tu zvijezdu jer ista ne postoji. To je bio jedinstven događaj, pojava anđela koji, budući da je slobodno duhovno biće, ne slijedi neke obrasce kretanja koje bi fizičari mogli predvidjeti. Radi se o anđeoskom ili božanskom, a ne astronomskom fenomenu.

Nije ovakvo tumačenje nikakva novost. Tako u jednom apokrifnom djelu s početka 6. st. čitamo da se magima ukazao: “anđeo u obliku one zvijezde koja ih je prije vodila na njihovu putovanju…”.^[31] Allison zaključuje da je ovdje tek eksplicitno navedeno ono što je kod Mateja tek implicitno.

Kao i u slučaju Parpole, tako je i ovaj Allisonov odgovor vrlo zanimljiv i biblijsko-teološki plauzibilan. Međutim, također ima svojih poteškoća. Jedna od ključnih poteškoća je ta da je anđeo mage prvo odveo u Jeruzalem, a tek onda u Betlehem. Zar su anđelu trebale dodatne upute? Zapravo se čini da je jedina posljedica tog posjeta ovo: Herodov pokolj nevine dječice. Dodatna je poteškoća to da unatoč svim paralelama, nije isto je li nešto zvijezda ili anđeo. Teško se oteti dojmu da Matej ipak misli baš na zvijezdu, a ne anđela.

Kako je Matej htio da shvatimo njegovo pisanje? Sigurno da Matej zvijezde nije smatrao ogromnim vatrenim kuglama ili planetima, ali što su onda za njega bile zvijezde? Jesu li bile neka duhovna bića? Jesu li magi za njega bili konkretne povijesne osobe ili se radilo o slikovitom izražavanju?

Katekizam Katoličke Crkve tumači da ovi magi predstavljaju poganske religije i prvine naroda koji primaju vijest o Isusu kao Kristu.^[32] Za Katekizam je poanta Matejeva izvještaja u tome da se naznači kako pogani ne mogu upoznati Isusa i klanjati mu se, ako se prvo ne okrenu Židovima tj. Starom zavjetu. Dapače, zvijezda koju su oni vidjeli je Davidova zvijezda koja se spominje u Knjizi Brojeva. Sve to meni sugerira da Matejev izvještaj ne trebamo shvatiti kao novinarski snimak događaja s terena, već kao književni način izražavanja teološke poante.^[33] Toga je Biblija puna pa, recimo, čitamo da Isus sjedi zdesna Bogu ili da se Bog sedmog dana odmarao.

Sve u svemu, magi bi u tom slučaju predstavljali brojne kršćane iz vremena između 70. i 80. g nakon Krista (vjerojatno iz poganstva) jer u to vrijeme Evanđelje po Mateju vjerojatno nastaje. Ti su kršćani, dok su još bili pogani, imali tek objavu putem prirode pa su svejedno pokazali interes za evanđelje. Jednom kad su se upoznali s nadnaravnom objavom iz Starog zavjeta, prihvatili su Isusa kao Kralja i Spasitelja te mu se poklonili.^[34] Pritom ne trebamo odbaciti kao nemoguće da su pogani, nakon prihvaćanja Isusa kao Krista, neka svoja stara otkrića počeli tumačiti u kršćanskom ključu. Također je moguće da su od ranije očekivali neke promjene ili najavu nekih događaja te su ih u tom smislu zvijezde mogle voditi do Isusa ili ih pripremiti za prihvaćanje evanđelja. S obzirom na brojne sekte, struje, grupe i grupice te Herodovu starost, rimsko poganstvo i mesijanistička očekivanja koja su se mogla osjetiti u zraku, nema ničeg nužno nemogućeg u ideji da je bilo onih koji su ovu ili onu zvijezdu mogli protumačiti kao najavu nekog mesije ili Herodovog zamjenika.^[35] Matej je taj kompliciran odnos naravne i nadnaravne objave, odnos Starog zavjeta i poganskih mitova odlučio prikazati kroz samo njemu svojstven narativ. Je li pritom bio inspiriran nekim konkretnim događajem koji je držao povijesnim ili je nastojao sažeti više događaja u jedan, ili je pak jednostavno odlučio postupiti potpuno umjetnički pa sve imamo tumačiti kao jednu veliku metaforu? Nitko ne zna sa sigurnošću. Kako god bilo, Matej je tako pokazao da Isus ispunja Starozavjetna proročanstva, ali da je Božji plan spasenja otvoren za sve, uključujući i pogane.

^[1] Vrstan poznavatelj antičkih istočnjačkih civilizacija (asirske, babilonske, perzijske i područja Mezopotamije općenito).

^[2] Mi ovdje koristimo njegov članak “The Magi and the Star. Babylonian astronomy dates Jesus’ birth” (dalje: Parpola), objavljen u: The First Christmas. The Story of Jesus’ Birth in History and Tradition (dalje: First Christmas), 2009.

^[3] Najistaknutiji pojedinac koji je predložio isti odgovor kao i Parpola je J. Kepler u djelu “De Stella Nova in Pede Serpentarii”. Parpola nije jedini koji je nastavio tu liniju razmišljanja. Više o tome možete čitati u: The Star of Bethlehem and the Magi. Interdisciplinary Perspectives from Experts on the Ancient Near East, the Greco-Roman World, and Modern Astronomy (dalje: The Star), P. Barthel i G. van Kooten (ur.), 2014. Također, kao plauzibilno razmišljanje uzima ga i J. Ratzinger. Više o Ratzingerovu mišljenju možete pročitati u njegovu djelu “Djetinjstvo Isusovo”, ili pak ovdje: https://www.bitno.net/vjera/formacija/benedikt-xvi-o-betlehemskoj-zvijezdi-kakva-je-to-bila-zvijezda-i-je-li-uopce-postojala/. 

^[4] Usp. Parpola, str. 17.

^[5] Ipak, postoje astronomski fenomeni koji su u Babilonaca zabilježeni na više mjesta. To bi moglo sugerirati da su te druge fenomene smatrali važnijima. Naravno, moguće da je stvar puke slučajnosti to da nam nije ostalo više arheoloških dokaza za konjunkciju koja se zbila 7. g. pr. Kr.

^[6] Usp. Parpola str. 17.

^[7] Usp. Parpola str. 18. Parpola navodi još nekoliko zanimljivih detalja koji dodatno pojačavaju njegovo razmišljanje, ali navođenje istih previše bi odužilo ovaj tekst.

^[8] Za sve autore koji prihvaćaju da je zvijezda koju su vidjeli magi upravo konjunkcija Jupitera i Saturna, veliku poteškoću predstavlja kronološki tijek događa. Svi oni ovdje međusobno vrlo variraju. Naime, neki smatraju da su magi krenuli za vrijeme prve konjunkcije, neki za vrijeme druge. Ima autora koji čak smatraju da bi prva konjunkcija označila začeće Isusa. Više o tome možete čitati u The Star.

^[9] Čak niti Kepler nije došao do svih zaključaka do kojih bi mogao doći da je imao pristup suvremenim znanstvenim spoznajama.

^[10] Postoji povijesna zabilješka kod Plinija Mlađeg koju navodi H. H. Kritzinger o grupi maga koji su posjetili Nerona. Kritzinger to koristi kao argument u prilog tezi o povijesnoj istini maga koji su posjetili Isusa. Usp. The Star, str. 145.

^[11] Doduše, ovdje također napominjemo da opet ulazimo u poteškoće s kronologijom događaja. Tako postoje autori koji smatraju da je Mars još ranije mogao sugerirati smjer kojim valja ići.

^[12] Ovdje se doduše pozivamo tek na podatke s Wikipedije. Više ovdje: https://en.wikipedia.org/wiki/Great_conjunction.

^[13] Povrh“ ili „ponad“ (ἐπάνω) se od svih novozavjetnih pisaca najčešće javlja u Mateja, čak 8 puta. Više u “Grčko-hrvatski rječnik Novog zavjeta sa statistikom grčkih riječi” (dalje: Rječnik), Anto Popović, 2016., str. 73.

^[14] Mt 5, 14: »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na (ἐπάνω) gori.

Mt 21, 7: Dovedu magaricu i magare te stave na (ἐπάνω) njih haljine i Isus uzjaha na njih.

Mt 23, 18:  Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na (ἐπάνω) njemu, veže ga zakletva.’

Mt 23, 20: Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na (ἐπάνω) njemu.

Mt 23, 22: I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na (ἐπάνω) njemu sjedi.

Mt 27, 37: I staviše mu ponad (ἐπάνω) glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

Mt 28, 2: I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na (ἐπάνω) nj.

^[15] Jasno, nije nemoguće da je ovdje „ἐπάνω“ shvaćeno drugačije, kao nešto daleko iznad ili gore na nebu.

^[16] “Jer [zvijezda op. a.]  nije, ostajući na visini, ukazivala na mjesto; nije bilo moguće za njih [mage op. a] tako je dokučiti, ali sišla je i izvršila ovu dužnost. Jer znate da mjesto tako malenih dimenzija, koje je samo onoliko koliko bi šupa zauzela, ili bolje rečeno onoliko koliko bi zauzelo tijelo malog djeteta, nikako ne bi moglo biti označeno zvijezdom. Jer zbog svoje neizmjerne visine, nije mogla dovoljno jasno naznačiti tako ograničeno mjesto i otkriti ga onima koji su ga željeli vidjeti. I to svatko može vidjeti po mjesecu, koji, budući da je toliko superiorniji od zvijezda, izgleda svima koji žive na svijetu, i koji su raspršeni po tolikom prostranstvu Zemlje, – čini se, kažem, svima blizu njih. Kako je onda, recite mi, zvijezda ukazala na mjesto tako ograničeno, samo prostor jaslica i šupe, osim ako nije napustila tu visinu i spustila se, i stala nad samu glavu malog djeteta? I na to je evanđelist dao naslutiti kad je rekao: ‘Gle, zvijezda je išla pred njima dok nije došla i stala iznad mjesta gdje je bilo Dijete.’” Citirano prema: https://web.archive.org/web/20090207183010/http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf110.VI_1.html.

^[17] Nemamo pristup izvornom tekstu Jakovljeva protoevanđelja pa se ovdje oslanjamo na prijevod Allisona u članku (fusnota 19.) te ovoj poveznici koja donosi grčki tekst: https://www.earlychristianwritings.com/text/infancyjames-greek.html.

^[18] Gentile da Fabriano, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php.

^[19] Mi ovdje koristimo njegov članak “What Was the Star that Guided the Magi?” (dalje: Allison), objavljen u: First Christmas.

^[20] Mt 1, 20: “Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: ‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.’”

^[21] Mt 2, 2: “Raspitujući se: ‘Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.’”

^[22] “Dakle, da ova zvijezda nije bila obične vrste, ili bolje rečeno nije bila zvijezda uopće, kako se barem meni čini, nego neka nevidljiva sila pretočena u ovu pojavu, vidi se ponajprije iz samog njezina hoda.” Citirano prema: https://web.archive.org/web/20090207183010/http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf110.VI_1.html.

^[23] Usp. Allison, str. 26.

^[24] Citirano prema Allison, str. 27.

^[25] “Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?”

^[26] “Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava.”

^[27] Allison navodi još nekoliko primjera, uključujući i apokrifna djela, temeljem kojih zaključuje da povezivanje zvijezda i anđela ili nebeskih bića nije bilo nešto neobično, već sasvim normalno za Židove. Posebice se tu ističe apokrifna “Knjiga proroka Henoka” u kojoj zvijezde imaju duh i krila te pjevaju Bogu hvalu. Usp. Allison, fusnota 7.

^[28] “Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio.”

^[29] “A rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.”

^[30] Usp. Allison, str. 28.

^[31] Citirano prema Allison, str. 30.

^[32] KKC 528: Bogojavljenje je očitovanje Isusa kao Mesije Izraelova, Sina Božjega i Spasitelja svijeta. Zajedno s Isusovim krštenjem u Jordanu i svadbom u Kani, ono slavi poklon »mudraca« s Istoka Isusu. U tim »mudracima«, koji predstavljaju okolne poganske religije, evanđelje vidi prvine naroda koji u utjelovljenju primaju Blagovijest spasenja. Dolazak mudraca u Jeruzalem da se poklone židovskom kralju pokazuje kako oni, u mesijanskom svjetlu Davidove zvijezde, traže u Izraelu onoga koji će biti kralj narodâ. Njihov dolazak naznačuje da pogani ne mogu upoznati Isusa i klanjati mu se kao Sinu Božjemu i Spasitelju svijeta ako se ne okrenu Židovima i ne prime od njih mesijansko obećanje sadržano u Starom zavjetu. Bogojavljenje očituje kako »u obitelj praotaca« ulazi »veliko mnoštvo naroda«, postižući »izraelsko dostojanstvo«.

^[33] Usp. A. Grabner-Haider (ur.), “Praktični biblijski leksikon”, 1997., str 474.

^[34] Usp. R. E. Brown, “The birth of the Messiah. A commentary on the infancy narratives in Matthew and Luke”, 1993., str. 199.

^[35] Usp. C. S. Mann i W. F. Albright, “Matthew. Introduction, translation, and notes”, 1986., str. 15.