Primivši u audijenciju talijansku sindikalnu organizaciju papa Franjo je osudio ono što on naziva „izopačenošću rada“, počevši od nejednakoga tretmana žena koje zarađuju manje od muškaraca i koje se „otjera“ kada zatrudne. Teški poslovi još uvijek su slabo zaštićeni, istaknuo je te upozorio na smrti na radnom mjestu: „Svaka smrt na radu poraz je za cijelo društvo“
Zašto žena treba zarađivati manje od muškarca? Zašto su najteži poslovi još uvijek tako slabo zaštićeni? – neka su od pitanja iz govora pape Franje koji je održao pred oko 5000 članova (od ukupno njih 5 milijuna) Talijanske opće konfederacije rada (Confederazione Generale Italiana del Lavoro – CGIL), odnosno talijanskoga nacionalnog sindikata, koje je danas primio u Vatikanu. Sveti je Otac s jedne strane osudio ilegalno zapošljavanje, izrabljivanje, iscrpljujuće smjene, nezaposlenost, unutarnje sukobe, tragediju smrti na radu i „izopačenosti rada“ kao što je rodna nejednakost u plaćama, nestalan rad mladih i „kultura suvišnosti“. S druge je strane dao prijedloge i poticaje da se radne sredine pretvore u mjesta bratstva, na kojima se ljudi formiraju i odgajaju za mir za kojim žeđa današnji svijet.
Pogaženo ljudsko dostojanstvo
Papa je govorio o svjetlu i sjenama na području rada koji je – kako je rekao – bitan za ljudski život, jer omogućuje osobi da se realizira, da živi bratstvo, njeguje društveno prijateljstvo te da svijet učini boljim. Upozorio je na izopćenje rada, koje je rezultat kulture odbacivanja koja se uvukla u gospodarske odnose te preplavila i svijet rada.
Nalazimo ga, primjerice, tamo gdje se ljudsko dostojanstvo gazi rodnom diskriminacijom. Zašto žena mora zarađivati manje od muškarca? Zašto ženu, čim se počne debljati moraju otpustiti kako ne bi platili porodiljnu naknadu. To se vidi i u nesigurnom položaju mladih: zašto moraju odgađati životne odluke zbog kronične nesigurnosti? Ili pak u kulturi suvišnosti; i zašto su najteži poslovi još uvijek tako slabo zaštićeni?
Previše ljudi trpi zbog nedostatka posla ili zbog nedostojnoga rada– napomenuo je te dodao – njihova lica zaslužuju slušanje i sindikalno zauzimanje.
Ulagati u ljude
Jedna od zadaća sindikata jest „odgajati za smisao za rad“; riječ je o formativnoj brizi koja je sol zdravoga gospodarstva, sposobnoga učiniti svijet boljim. Odustati od ulaganja u ljude kako bi se ostvario veći neposredni profit, vrlo je loš posao za društvo – istaknuo je Papa.
Još uvijek previše preminulih na radu
S rukovoditeljima i predstavnicima talijanskoga sindikata Sveti je Otac podijelio svoju zabrinutost, prije svega za sigurnost radnikā.
Još je uvijek previše mrtvih na radu – vidim ih u novinama; ima ih svakoga dana – previše je osakaćenih i ozlijeđenih na radnom mjestu! Svaka smrt na radu poraz je za cijelo društvo.
Umjesto da ih brojimo na kraju svake godine, trebali bismo zapamtiti njihova imena, jer oni su ljudi, a ne brojevi. Nemojmo dopustiti da se na istu razinu stavljaju profit i osoba! – upozorio je te dodao da idolopoklonstvo vodi do gaženja svega i svakoga, i da ne čuva razlike.
Nasilni oblici iskorištavanja
Drugo što zabrinjava rimskoga biskupa jest iskorištavanje ljudi, kao da su strojevi. Postoje "nasilni oblici" – primijetio je – kao što su ilegalno zapošljavanje i ropstvo radnika u poljoprivredi ili na gradilištima i na drugim radnim mjestima, zatim primoravanje na iscrpljujuće smjene, podmukla igra u ugovorima, prezir prema majčinstvu, borba između posla i obitelji.
Koliko je proturječja i koliko se ratova vodi među siromašnima oko posla! Posljednjih je godina zabilježeno sve više takozvanih „siromašnih radnika“, odnosno ljudi koji, iako imaju posao, ne mogu uzdržavati svoje obitelji i pružiti im nadu za budućnost.
Glas onih koji nemaju glasa
Sindikat je pozvan biti glas onih koji nemaju glasa – napomenuo je Papa te posebno istaknuo pozornost prema mladima koji su često prisiljeni prihvatiti privremene, neodgovarajuće i porobljavajuće ugovore.
Sveti Otac je stoga članove sindikata potaknuo da budu stražari u svijetu rada, stvarajući saveze, a ne sterilne opozicije.
Ljudi su žedni mira, posebno u ovom povijesnom trenutku, a svačiji je prinos bitan. Odgajati za mir i na radnim mjestima, često obilježenima sukobima, može postati znak nade za sve. Čak i za buduće generacije.
