DRUGI DAN: MJESEČNIK „VERITAS“ I VRIJEME NAKON II. SVJETSKOG RATA
Drage sestre i braćo, nastavljamo s crticama iz povijesti i sadašnjosti župe i svetišta.
Za potrebe podrške i promidžbe gradnje crkve, koja je bila zamišljena i od većine biskupa prihvaćena kao nacionalno svetište sv. Antuna, pokrenut je mjesečnik „Vjesnik svetišta sv. Antuna“, koji je prestao izlaziti tek po svršetku Drugoga svjetskog rata.
Valja pri tom napomenuti da zagrebačka župa sv. Antuna predstavlja prvu pastoralnu obvezu takve vrste koju je Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca dotad preuzela. Uskoro će oko drugih samostana uslijediti mnoge druge župe.
Događaji nakon rata, s promjenom vlasti koje nisu nimalo bile sklone Crkvi, a koje su represivnim mjerama nastojale ograničiti i potisnuti djelovanje u sakristije i crkve, zaustavili su dugo godina onaj polet koji je dotad obilježavao život i djelatnost franjevaca konventualaca na Svetom Duhu.
Sredinom 1948. godine održan je poznati proces petorici fratara sa Svetog Duha, koja su osuđena na sveukupno skoro trideset godina zatvorske kazne, a o. Ambroz je kao provincijal u vrijeme rata dobio devet godina robije, od čega je dobre dvije trećine i izdržao.
Život je bio prilično zakočen, dosta usporen, ali ne i prekinut, makar su u Zagrebu bile zamrle sve vanjske vjerske djelatnosti. Župni rad i vjerska pouka skučeni su unutar crkvenih zidova i tako je to potrajalo petnaestak i koju godinu, do 1962. godine, kada se u životu fratara na Svetom Duhu obnavlja izdavačka djelatnost, u početku vrlo ograničena i oprezna, ali s vremenom sve bujnija i raznolikija. O Uskrsu 1962. svetoduški fratri pokreću mjesečnik „Glasnik sv. Antuna Padovanskoga“, nešto kasnije nazvan „Veritas“, a duša te djelatnosti prvih desetak godina bio je fra Ivon Ćuk, pionir katoličkog tiska u Hrvata nakon Drugoga svjetskog rata. I tako se vjerski rad na Svetom Duhu odvijao oko pastoralno-katehetske djelatnosti u crkvi i izdavačkog apostolata, a kako je pritisak na Crkvu počeo jenjavati, braća su počela sve više širiti svoju djelatnost.
Za potrebu toga trebalo je proširivati odgojno-obrazovne ustanove, te je istih godina otvorena srednja vjerska škola za spremanje svećenika, koju su uz domaće sjemeništarce pohađali i pitomci lazarista iz Vrapča i karmelićana iz Remeta.
Pri samostanu Svetog Duha cijelo poslijeratno vrijeme, sve do naših dana, smješteno je malo sjemenište, u kojemu borave kandidati koji pohađaju srednju školu, i bogoslovno sjemenište, gdje borave klerici koji pohađaju bogoslovne nauke. S vremenom je u Zagrebu otvorena još jedna župa, posvećena sv. Maksimilijanu Kolbeu, koja svoje središte ima na obližnjem Bijeniku, u nastavku uspona brijega sjeverno prema Sljemenu. Tamo je sagrađena veća kuća, u nemogućnosti da se u ona vremena dobije dozvola za gradnju prave crkve.
Dolaskom novih vremena, stvaranjem samostalne hrvatske države i pobjedom demokracije, fratri na Svetom Duhu su osjetili potrebu trenutka i uz pomoć cijelog Reda franjevaca konventualaca podigli i 1996. otvorili veliki karitativni centar „Dom sv. Antuna Padovanskog“, o kojemu će više riječi biti kasnije.
U samostanu Svetog Duha, koji je otvoren prije sto godina, živjela su i djelovala mnoga braća, od kojih izdvajamo samo najpoznatije:
– Fra Jozo Milošević, provincijal, prvi gvardijan samostana Svetog Duha, veliki rodoljub i znanstveni djelatnik. Umro u Zagrebu nenadano, 1926. godine.
– Fra Bonaventura Burić, provincijal u mnogo navrata, gvardijan samostana Svetog Duha, voditelj nekih društava. Umro u Zagrebu 1952.
– Fra Ambroz Vlahov, gvardijan i župnik u Zagrebu, neumorni vođa katoličkih društava, provincijal u ratnom razdoblju, višegodišnji zatvorenik u Staroj Gradiški. Umro u Zagrebu 1977.
– Fra Ivon Ćuk, tajnik provincije, poznati propovjednik, pokretač i urednik „Glasnika sv. Antuna“, pisac brojnih zapaženih djela. Umro u Zagrebu 1983.
– Fra Tomislav Talan, glazbenik i skladatelj, preko 40 godina proveo kao zborovođa i glazbeni pedagog u Zagrebu. Umro u Zagrebu 1989.
– Fra Marijan Žugaj, gvardijan i župnik u Zagrebu, provincijal u tri navrata, generalni definitor, pisac povijesnih rasprava. Umro u Zagrebu 2000. godine.
– Fra Celestin Tomić, vikar provincije, dugogodišnji odgojitelj, biblijski stručnjak, dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, pisac četrdesetak biblijskih djela. Umro u Zagrebu 2006. godine na glasu svetosti.
Tekst: fra Ivan Marija Lotar
