U Metodovoj dvorani i Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu 28. studenoga održana je adventska duhovna obnova za sve dijecezanske i redovničke svećenike i đakone Đakovačko-osječke nadbiskupije, na koju se odazvalo njih oko 130. Nakon molitve Srednjeg časa uslijedilo je izlaganje vlč. Stjepana Matezovića, duhovnika Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i profesora đakovačkog KBF-a.
Okupljenima je posvijestio da je započeto vrijeme došašća dragocjeno za svakoga od njih jer imaju priliku pokušati u radosti slaviti i obnavljati vjeru u Isusa Krista, naglasivši kako su upravo ta ‘jaka’ vremena za svećenike izazovna. „Možda nas i ove godine obuzima malodušje, unaprijed već stvoreni umor od svega onoga što nas čeka: zornice, ispovijedi, pohodi bolesnicima, umnožene polnoćke i mise; umor… I gle apsurda: ljude potičemo na radosno pokorničko iščekivanje i pripremu, a mi sami u sebi bezvoljni, nezadovoljni, neispunjeni. Često je to naša realnost i ne trebamo se zavaravati da je drugačije“, ukazao je te promišljao o načinu na koji ‘Mlado Sunce s visine’ može obasjati i blagosloviti svećeničke živote, kako bi plodonosnije našlo mjesto i u onima kojima su poslani.
Svećenicima, redovnicima i đakonima potom je istaknuo riječi iz Evanđelja: Učitelj je ovdje i zove te! te među ostalim kazao: „Došašće mi otkriva na obzorju ono mjesto gdje se moj Učitelj započeo darivati meni kao Živi Kruh kojega svakodnevno na oltaru utjelovljujem ‘in persona Christi’… pokazuje nam se negdje tamo dolje na obzorju betlehemska kolijevka… Pokazuje nam se Betlehem kao Kuća Kruha. Upravo se u toj kući Živi Kruh koji je s neba sišao stavlja na raspolaganje putnicima. Na tom mjestu, u toj kući, u toj kolijevci jest Učitelj i zove me! Ne budi li već i sama ta spoznaja u meni stav radosnog putnika prema Betlehemskoj kolijevci, kući gdje me moj Učitelj zove?“
Okupljene je pozvao da se upitaju može li ih ovoga došašća radovati pogled i ulazak u tu kuću i susret s Učiteljem koji ih zove u kuću gdje toliki čekaju utjehu, snagu i spas svetih sakramenata. „U meni budi radost spoznaja da je ta Učiteljeva kuća siromašna. Ona je točno onakva kakva baš svakom od nas odgovara, jer tako smo siromašni u krepostima, ljubavi, zaslugama. Točno je sagrađena za tebe i za mene, a Učitelj je u njoj i zove nas da drage volje pođemo i u njoj odložimo terete svojih bijeda, napora, umora, ovisnosti, nevjernosti, terete svojih službi“, rekao je vlč. Matezović.
Dodao je kako radost budi i spoznaja da je ta kuća otvorena svima koji trebaju okrjepu, u njoj nema elitizma, klerikalizma, većih ili manjih, važnijih i manje važnijih. Također, radost budi i spoznaja da Učitelj prepoznaje i olakšava svaki napor pri dolasku u tu kuću. „Istina, put koji vodi k betlehemskoj kolijevci našeg Spasitelja često je jako mučan, teško shvatljiv za ovaj naš naravni ljudski život. No, potrebno je penjati se unatoč našoj ljudskoj naravi koja voli hodati po ‘ravnom’. Potrebno je ići prema naprijed, unatoč našoj ljudskoj težnji ostati nepomičan… Potrebno je kidati spone koje nas vežu kako bismo mogli slobodno poletjeti. Potrebno je naginjati se naprijed dok me navike o kojima govori sv. Augustin u svojim „Ispovijestima“ vuku za rukave kako bi onemogućile naše vlastito napredovanje i navukle nas da uvijek iznova zađemo krivim putem. Ovog došašća pokušajmo poći prema toj kući, prema Betlehemu, prema Kući Kruha gdje nas čeka naš Učitelj, Marija i Josip“, rekao je vlč. Matezović.
Svoj nagovor završio je tumačeći kako im se u toj Kući Kruha, posljednjoj stanici njihova došašća, u Isusu, Mariji i Josipu pokazuju tri stupa njihove svećeničke duhovnosti: euharistija – Majka njihova svećeništva, snaga vjere i duhovnog očinstva.
Nakon duhovnog nagovora okupljeni su pošli u Bogoslovno sjemenište, gdje su u kapeli Bezgrješne sudjelovali u pokorničkom bogoslužju, a svi si imali i mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja. Susret je završen zajedničkim ručkom.
Tekst i foto: A. Banović; Đakovačko-osječka nadbiskupija
