Tradicionalnim blagoslovom „Martinjske zastave“ 11. studenog u Grižanama je započela proslava zaštitnika župe sv. Martina. Blagoslov i liturgijsku proslavu predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić koji je u tim danima provodio i pastirsku vizitaciju župe. Župnik Tomislav Ćurić pozdravio je župljane te zahvalio nadbiskupu. Nakon koncelebrirane mise održan je koncert Tamburaškog orkestra KUD „Dr. Antun Barac“ iz Grižana i Pjevačkog zbora KUD-a „Martin Matetić“ iz Jadranova.
„Potrebni su nam svjedoci, primjeri vjere, a jedan od njih je sv. Martin“, rekao je nadbiskup Uzinić blagoslivljajući zastavu na središnjem mjesnom trgu. U propovijedi je objasnio i zašto sv. Martin, prvi svetac koji nije bio mučenik, daje jedinstven primjer svetosti. Živio je u vremenu nakon 313. godine kada su prestali progoni kršćana. Nije više bilo mučenika koji vjeru svjedočili pod cijenu života i tako postali sveti mučenici. Kršćani su počeli postavljati pitanje, kako postati svet ako više nema mučeništva. Sv. Martin jedan je od prvih koji je pokazao kako svjedočiti vjeru i postati svet vršeći svoje svakodnevne dužnosti. „Martin je donio jednu novost Crkvi svog vremena, a zatim i cijeloj Crkvi u svakome vremenu“, rekao je nadbiskup objasnivši kako je to poruka svjedočenja vjere u svakodnevnom životu.
„Nakon Konstantinova priznanja 313. godine kršćanstvo je postala slobodna vjera, prestali su progoni. Malo nakon toga kršćanstvo je postala i dominantna vjera u Rimskom Carstvu. To je izazvalo i određenu krizu vjere kršćana koji se baš i nisu snalazili u novoj situaciji. Nisu se snalazili s jedne stane jer su prestali progoni koji su od kršćana u prva tri stoljeća tražili da budu hrabri i da, ako zatreba, životom i krvlju posvjedoče vjeru u Isusa Krista. Mučeništvo je bilo put za postizanje svetosti. S činjenicom da je kršćanstvo postala službena religija, postalo je i privilegija. Među kršćane je ušlo puno onih koji nisu zapravo prihvaćali kršćanstvo nego su u tome vidjeli svoju priliku da imaju bolji položaj u društvu. Kao što je prije biti kršćanin značilo da si progonjen, tako je kasnije značilo da si privilegiran“, rekao je nadbiskup Uzinić.
U tom novom kontekstu za kršćane, sv. Martin je pokazao kako nije nužno mučeništvo da bi posvjedočio vjeru i ostvario svetost. „Pokazao je da se može se biti svjedok Isusa Krista i njegova evanđelja i bez mučeništva. Na način da se živi u skladu s evanđeljem, u skladu s njegovim programom. Da se živi u svakodnevnim odnosima onako kako je Krist živo. Zasluga i značaj sv. Martina je što je on gotovo pa prvi pokazao da se svet može biti vršeći svoje svakodnevne dužnosti, ljubeći svoju braću i sestre i čineći dobro.“
Nadbiskup je podsjetio na legendu koja kaže da je Martin još dok je bio vojni časnik susreo siromaha i dao mu polovicu svog ogrtača. Kasnije je u snu doživio objavu da je taj siromah bio Isus Krist. Prihvatio je zatim kršćanstvo i pokršten je. „I bez te objave, bez tog sna kojega je Martin usnuo, jasno je da Isusa susrećemo u svima koji su potrebni naše ljubavi, kojima mi trebamo biti bližnji. Ako smo učinili dobro, Isusu smo učini dobro, ako smo propustili učiti dobro, Njega smo zanemarili. To je poruka evanđelja koju je Martin na neki način ponovno posvjedočio Crkvi svoga vremena. To je način na koji Crkva i danas mora nastaviti svjedočiti Isusa Krista“, poručio je nadbiskup te podsjetio na univerzalni poziv na svetost. „Svetost nije rezervirana za pojedine ljude, za određene skupine. Svetost je nešto što je poručeno svakom od nas, svi smo mi pozvani na svetost. Biti kršćanin, a na težiti prema svetosti nema nikakvog smisla. Mi kao kršćani smo već po krštenju sveti, ali svetost je naš životni program, naša zadaća.“
Podsjetio je i na pobudnicu pape Franje Gaudete et exultate u kojoj papa ponavlja opći poziv na svetost u svakodnevnom životu te ističe svetost služenja. Potaknuo je vjernike da vjeru svjedoče i sudjelovanjem u životu svoje župe, mjesne Crkve, prenošenjem vjere na mlađe generacije te zalaganjem za dobro cijele zajednice. U tom je kontekstu pozvao na zajedništvo sa svim ljudima, bez obzira na vjeru. „Sveti Martin nije bio kršten kada je pomogao siromahu, odnosno Kristu. I danas ima onih koji nisu kršćani, a također čine dobro. Nemojmo se odijeliti od njih nego se pridružimo njima kako bismo zajedno mogli ići naprijed. Ostvarimo tako svoju svetost“, zaključio je nadbiskup.
Izvor: Riječka nadbiskupija
