U nedjelju 13. studenog u Rijeci, kao i drugdje u svijetu, obilježen je 6. Svjetski dan siromaha. Djelatnici i volonteri karitativnih ustanova Riječke nadbiskupije te njihovi korisnici okupili su se toga dana na sv. Misi u crkvi Uznesenja BDM u središtu Rijeke. Euharistiju je predvodio don Vjekoslav Đapić, nadbiskupski vikar za kler. Suslavili su župnik mons. Sanjin Francetić i mons. Nikola Uravić. Nakon sv. Mise u župnim prostorima organiziran je zajednički objed kojega je za 60-ak korisnika karitativnih ustanova, kao i djelatnike i volontere omogućila Riječka nadbiskupija, a u organizaciji su sudjelovali Caritas Riječke nadbiskupije, Prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“, Socijalna samoposluga „Kruh sv. Elizabete“ s prodavačima Uličnih svjetiljki te Depaul Hrvatska, udruga koja vodi projekt Kuće utočišta. Ruku pomoći u posluživanju i pripremi prostora pružili su i mladi iz Centra za mlade „Bl. Miroslav Bulešić“.
Don Đapić je u propovijedi istaknuo kako Božja riječ iz Evanđeoskog odlomka (Lk 21, 5-19) otvara važnu temu koja je povezana s našim životom. Gospodin govori da će doći konačni dan kada će se On obračunati za zlom. Mi, ljudi, vidimo da smo pogođeni zlom. Kada čovjek promotri svoj život može uvidjeti da gotovo svakodnevno u ovaj svijet zlo ulazi na razne načine, vidimo da često upadamo u grijeh, rekao je vlč. Đapić i izdvojio misli teologa Karla Rahnera da je zlo nedostatak dobra, odvajanje čovjeka od dobra, kada čovjek zaboravi odakle je došao, kada zaboravi da je stvoren iz ljubavi. Kao što možemo vidjeti, Bog je svugdje u ovom stvorenom svijetu ostavio otisak svoje ljubavi i nježnosti, istaknuo je propovjednik.
U svemu što možemo vidjeti, pa tako i promotrimo li ljudska bića, svakoga od nas, možemo u tome vidjeti Božji pečat. Pečat Božje ljubavi, nježnosti, milosti, dobrote, na svakome je od nas. Kao što vidimo da je Bog prisutan u svijetu, tako vidimo i koliko je zlo prisutno u svijetu. Ako se čovjek svojevoljno odvaja od Boga bez kojeg ne može živjeti i preživjeti, ako svojevoljno odbacuje Ljubav i ustraje u zlu koje mu se nudi, jer može svojom slobodom birati, onda u njegovom životu nastupa smrt, upozorio je don Đapić. Živi, ali je mrtav, u njemu nema radosti, u njemu je gorčina i nepraštanje, bahatost, u njemu je zlo. Bog nam želi pomoći i ide nam ususret, znajući da čovjek ne može pobijediti zlo, to samo Bog može, naglasio je i nastavio kako čovjek može pomagati, ublažavati posljedice zla, može biti bliži svome bližnjemu. Otvarajući svoje srce ljubavi i svakodnevno tražeći snagu Duha da bi se mogao boriti sa zlom u vlastitom srcu, čovjek može time pomagati i drugima.
Čitanja na današnji Svjetski dan siromaha upravo nam to žele reći, da zlo nema zadnju riječ, poručio je propovjednik. „Čovjek se često sablazni nad postojanjem zla u ovome svijetu i pita se kako to, ako je Bog dobar, ljudi moraju trpjeti nepravde, bolesti, oskudicu, bolest, smrt bližnjih… Takva pitanja čovjeka razdiru iznutra i odbijaju ga da se približi Bogu. Ako pogledamo stvari iz druge perspektive vidimo da je Isus Krist bio ubijen, postao čovjekom, trpio, da je bio gladan i siromašan, nije imao gdje glavu nasloniti, da je često bio izložen kojekakvim zlostavljanjima, na kraju bio uhićen, nevino osuđen, podnio strahovitu muku i težinu križa, da je na križu visio kao zadnji razbojnik, a da je iz svega tog zla Bog izvojevao najveću pobjedu, spasenje nas ljudi, oproštenje naših grijeha, dolazak Sina Božjega u svačije srce. Njegove nas rane iscijeliše. Njegovo nas siromaštvo obogati.“
Zaključujući je istaknuo kako Gospodin od nas traži da ljubimo jedni druge kao što je On ljubio nas te da se brinemo jedni o drugima, kako bi nam put bio lakši. Ne možemo pobjeći od onoga što se događa u svijetu. Ne možemo zaustaviti ratove i glad u svijetu, ali znamo da je pobjeda Božja. Ono što mi možemo jest pomagati jedni drugima u patnji, kako bismo olakšali put koji nam je gorak i težak, davati sve od sebe koliko možemo, da se poprave nepravde u svijetu. Za sve to nam je potrebno srce širom otvoreno Kristu Spasitelju. Svjetski dan siromaha je ovdje samo da nas posjeti da svaki dan imamo priliku, svatko od nas, ublažavati boli, žalosti, tuge i patnje jedni drugima. Neka nam Gospodin, koji nas je okupio, pomogne da još više otvorimo svoja srca, da još više i bolje vidimo gdje griješimo, što nas to zaustavlja na putu ljubavi. Otvorimo svoja vrata Kristu, u njemu je odgovor na naše boli i probleme, njegove nas rane iscijeliše, u njegovim se ranama krije lijek za naše boli. Neka nam Gospodin udijeli tu milost da u svakoj prilici imamo otvoreno srce i ispružene ruke prema svakome, bez obzira hoće li nam netko zahvaliti ili neće, zaključio je vlč. Đapić.
Svjetski dan siromaha ustanovio je papa Franjo na završetku godine Jubileja milosrđa 2016. te odredio da se slavi na 33. nedjelju kroz godinu sa željom da to svake godine bude prilika i poticaj za vraćanje pogaženog dostojanstva svima koji su zbog siromaštva marginalizirani i odbačeni.
Ove je godine Papa uputio poruku pod naslovom „Isus Krist radi vas posta siromašan“ (usp. 2 Kor 8, 9). U njoj upozorava na brojne oblike suvremenog siromaštva u svijetu i društvu te ističe kako „siromaštvo koje oslobađa jest ono koje nam se predstavlja kao odgovorna odluka da se oslobodimo suvišnog i usredotočimo se na ono bitno.“
„Neka ovaj 6. Svjetski dan siromaha postane milosna prilika da izvršimo zajednički i osobni ispit savjesti i da se zapitamo je li siromaštvo Isusa Krista naš vjerni suputnik u životu“, zaključuje Papa u poruci.
Izvor: Riječka nadbiskupija
