Kod župne crkve sv. Mihajla u Lapadu u Dubrovniku u nedjelju, 6. studenoga otkrivena je spomen-ploča nekadašnjem lapadskom župniku don Đuru Krečku, kulturnom djelatniku i publicistu, stradalom u likvidacijama na Daksi krajem 1944. godine. Podizanje spomen ploče organizirala je Udruga Hrvatski Domobran Dubrovnik uz 78. godišnjicu pokojnikovog stradanja. Na prigodnoj svečanosti govorio je predsjednik Udruge Nikola Bogoje, župnik don Robert Ćibarić je blagoslovio ploču koju su otkrili predstavnik župne zajednice Božo Dolina i najstariji član udruge domobrana Nevenko Bilobrk.
Predsjednik udruge domobrana Bogoje pozdravio je sve okupljene podsjetivši kako je na Daksi stradalo osam svećenika među kojima je bio i bivši lapadski župnik don Đuro Krečak koji je kao župnik župe sv. Mihajla djelovao od 1928. do 1944. godine. Govoreći o pokojnikovom životnom putu istaknuo je kako je pokojni Krečak cijeli svoj život posvetio vjeri i radu za opće dobro te nabrojio neke njegove službe u javnom životu. “Bio je poznat kao dobar govornik i propovjednik, zbog svega toga je bio ugledan u društvu i to mu je za bezbožničku komunističku vlast bio grijeh”, kazao je Bogoje. Zahvalio je svima koji su dali svoj doprinos u postavljanju ploče posebice bivšem predsjedniku domobranske udruge pokojnom Željku Kulišiću.
Župnik Ćibarić je dodao kako je, zahvaljujući marljivom radu pokojnog predsjednika Kulišića koji je bio i član župnog pastoralnog vijeća, prikupljena i kao brošura objavljena zanimljiva arhivska građa o djelovanju don Đura Krečka. To je ono što znamo, a sigurno je i puno onoga što ne znamo, osobito što je sve dobroga i lijepoga napravio potrebitima onog vremena, primijetio je župnik Ćibarić te je dodao kako su u tom kontinuitetu nastavili djelovati ostali lapadski župnici i župna zajednica čineći što mogu u interesu potrebnih i u interesu općeg dobra. Spomenuo je i šest postulata kojih se pokojni župnik kao svećenik i čovjek držao među kojima su da je bio beskompromisni vjernik, pravovjeran, s dubokim osjećajem crkvenosti. “Ljubav je ta koja pobjeđuje smrt”, zaključio je župnik poželjevši da daleko od svih bude bilo kakav osjećaj mržnje ili osvete prema bilo kome. Župnik je također na kraju izrekao riječi zahvalnosti svima.
Na početku svečanosti intonirana je hrvatska himna, minutom šutnje je odana počast svima poginulima za Hrvatsku, a otpjevana je i pjesma padra Petra Perice, koji je također stradao na Daksi.
Đuro Krečak je rođen u Dubrovniku od Miha i Kate Hamza 22. travnja 1883. godine. Gimnaziju je završio u rodnom gradu 1903. godine, filozofsko-teološki studij u Zadru 1907. Svećeničko ređenje primio je u Dubrovniku 11. kolovoza 1907. godine.
Prvu službu je vršio godinu dana kao župni vikar u Čilipima, a kasnije je prešao u Mali Ston. U Malom Stonu služio je desetak godina, a tri godine vodio je Stonski dekanat. Od 1918. je ponovno u Čilipima, a od prosinca 1928. preuzeo je župu sv. Mihajla u Lapadu. Nakon umirovljenja u srpnju 1944. godine nastavio je vršiti svoju svećeničku službu.
Od 1927. bio je član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja«, zaslužan za postavljanje više spomen-ploča u povodu 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva i znamenitim Dubrovčanima. Bio je suosnivač, tajnik i od 1934. do 1944. godine predsjednik društva »Dub« te je poticao osnutak muzeja Iva Vojnovića. Pridonio je utemeljenju Dubrovačke biblioteke (darovana joj je njegova zbirka knjiga), a u povodu potonuća parobroda »Daksa« suosnovao je 1930. potporni Pomorski fond. Bio je aktivan i u Hrvatskom kulturnom društvu »Napredak«.
Objavljivao je priloge o dubrovačkoj povijesti, sakralnoj i brodograđevnoj baštini, istaknutim Dubrovčanima, o isusovcima i benediktincima, odnosima Svete stolice i Hrvata te političkom organiziranju katolika, ali i ponajviše nabožne pučke pripovijetke smještene u zavičaj. Njegovi zapisi mogu se pronaći u periodicima: List Dubrovačke biskupije (1910, 1931, 1942–43), Pučke novine (1912), Prava Crvena Hrvatska (1913), Uzgajatelj (1925), Katolički tjednik (1932–36, 1938–44), Narodna svijest (1933, 1937, 1940), Konavoski seljački dom (1934), Jadranski dnevnik (1935–37, 1939), Hrvatska dubrava (1936–37; Dubrava, 1940–41), Hrvatski glasnik (1938–39), Vrhbosna (1939, 1944) i Spremnost (1942–43). S don Mihom Fabrisom autor je knjižice Papinstvo, kultura, nacijonalnost (Dubrovnik 1933).
Umoren je na otočiću Daksi vjerojatno u noći između 25. i 26. listopada 1944. godine. Posmrtni ostaci nalaze se u zajedničkoj grobnici podno spomen obilježja na Daksi.
Tekst i foto: Angelina Tadić
Izvor: Dubrovačka biskupija
