Nakon programa u Dvorani biskupa Antuna Mandića u zgradi Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice (5. studenoga), svečanim misnim slavljem u đakovačkoj katedrali nastavljen je susret roditelja svih svećenika i redovnika koji žive na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, pomoćog biskupa Ivana Ćurića, krčkog biskupa Ivicu Petanjka te velik broj svećenika, misno slavlje predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić.
Prigodnu homiliju uputio je krčki biskup Petanjak, koji se osvrnuo na naviješten ulomak Lukina Evanđelja, u kojemu Isus svojim učenicima među ostalim govori: ‘Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.’ „Današnje evanđelje nastavak je na jučerašnje i na neki način komentar jučerašnjeg u kojem je Isus iznio prispodobu o nepoštenom upravitelju, koji stoji na rubu ponora svoje propasti i opasnosti da izgubi sve, a sve ono što je stekao dodatna je omča oko vrata koja će ga povući u ponor. Jedini koji ga mogu spasiti su prijatelji koje treba steći tako da im otpiše dugove. Uviđa da spas nije u akumuliranju, nego u dijeljenju“, rekao je biskup, dodajući kako je tada nastala prekretnica u životu upravitelja, što je česta odlika Lukinih likova: u jednom trenutku života glavni lik počne govoriti sebi, spoznaje stanje u kojem se nalazi te uviđa kamo ga je odveo dosadašnji život i okreće stranicu.
„Svako zgrtanje bogatstva stvara neprijatelje, jer kad drugi vide kako ti zgrćeš, u njima će se roditi stotinu grijeha: zavisti, ogovaranja, klevetanja, sumnjičenja, proklinjanja, radovat će se tvome padu i tvojoj nesreći. Osim toga, svako zgrtanje je protiv Božjeg načina djelovanja, jer Bog ne zgrće nego dijeli. Zgrtanje znači da je netko drugi prikraćen, i ono najgore: zgrtanje daje lažnu sigurnost koju nema u sebi“, rekao je biskup.
Ukazavši kako je jasno da je za Isusa svako bogatstvo nepošteno, jer se protivi Božjoj logici dijeljenja a ne zgrtanja, biskup je rekao: „Ali mi smo pozvani da se kao mudri upravitelji tako služimo tim materijalnim da i preko njih stječemo prijatelje, jer ti prijatelji drže ključ moga spasenja.“ Tumačeći Isusove riječi ‘Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten’ biskup je naglasio: „Ovo ‘najmanje’, nepošteno, tuđe, označava ovaj svijet, a ono: ‘najveće’ označava pošteno, označava onaj svijet. Kakav god da je ovaj svijet, bez njega ne možeš ući u onaj. I kako god se činio ovaj svijet velik i bogat, sve bogatstvo ovoga svijeta u usporedbi s onim svijetom je ništa, malo i premalo, jer sve što je na ovom svijetu ne može meni jednom jedinom produžiti život, osigurati zdravlje i sreću, niti dati vječnost.“
Okupljenima u katedrali biskup je posvijestio kako ništa nije naše, ništa nije sigurno, ništa stalno, a svi smo upravitelji onoga što nam je povjereno i o tome kako ćemo se postaviti ovisi naša budućnost i blaženstvo: „Na nama je da odaberemo kome ćemo služiti. Činjenica je da ne možemo sjediti na dvije stolice. Bog i bogatstvo su dvije oprečne stvarnosti koje se nikao ne mogu pomiriti i ići zajedno jer su kao vatra i voda, dan i noć, svjetlo i tama, život i smrt.“
Obraćajući se roditeljima svećenika i redovnika, rekao je kako je očito da je svjedočanstvo njihova života u obitelji stvaralo ozračje iz kojeg su izašla svećenička i redovnička zvanja, dok je, obraćajući se braći svećenicima, postavio pitanje: „Jesmo li svjesni da je sve naše bogatstvo u Bogu? Je li nam on na prvom mjestu i hoćemo li s onim što imamo i raspolažemo sebi napraviti prijatelje koji će nam jednoć otključati vrata vječnosti? Jesmo li definitivno izabrali kome ćemo služiti, ili još uvijek šepamo na obje noge, kako bi rekao prorok Ilija? I, na kraju, na samom početku današnjeg evanđelja stoji da je Isus ove riječi uputio svojim učenicima. Ne farizejima i carinicima, ne mnoštvu koje se guralo oko njega, nego svojim učenicima. Nama.“
Na kraju misnog slavlja, koje je pjesmom pratio zbor svećenika oformljen u povodu ovog susreta, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića te uz orguljsku pratnju vlč. Dejana Bubala, nadbiskup Hranić pozvao je sve zainteresirane da pođu u Spomen-muzej biskupa J. J. Strossmayera na otvorenje izložbe „S Isusom u patnji” Eve Vukine.
Susret roditelja svećenika i redovnika završio je u srdačnom raspoloženju oko zajedničkog stola.
Tekst i foto: Anica Banović; Đakovačko-osječka nadbiskupija