Župa blaženog Ivana Merza proslavila je godišnje župno euharistijsko klanjanje u nedjelju 30. listopada. Župno klanjanje počelo je nedjeljnom svetom misom na župnom zemljištu na otvorenom. Misno slavlje predvodio je vlč. Dominik Cestar, ovogodišnji mladomisnik iz župe svetog Jakoba iz Preloga uz koncelebraciju upravitelja župe vlč. Marka Čolaka. Vlč. Cestar je kao praktikant Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa dolazio na pastoralni praktikum u župu bl. Ivana Merza.
Na početku propovijedi vlč. Cestar istaknuo je kako grad Jerihon slobodno možemo zamijeniti s našim gradom, gradom Zagrebom i zamisliti kako Isus ulazi u grad Zagreb i posebno se želi zaustaviti u Španskom, u župi bl. Ivana Merza.
Želi boraviti u ovoj župi jer je danas poseban dan za ovu župu, dan župnog euharistijskog klanjanja. Kao što je Isus u Jerihonu želio srušiti zidine tvrdih ljudskih srdaca, tako i danas, na ovoj livadi, u ovoj zelenoj katedrali želi pohoditi svojom ljubavlju ona srca koja su tvrda, kamena, okovana, opasana zidinama prolaznoga, ona koja su daleko od Boga.
„Najsigurnije uporište za ovakvo razmišljanje daje nam samo Sveto Pismo, današnje prvo čitanje gdje Bog kaže: „A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio.“ (Mudr 11,23-24)
Ovo je brižna, majčinska slika Boga koji ne odbacuje nijedno svoje dijete poput svake one majke koja voli svoje dijete, opominje ga s razlogom ali i s velikom ljubavlju“, istaknuo je propovjednik.
Vlč. Cestar je kroz Zakejevo ime koje u prijevodu znači „nevin, čist“, kao i kroz primjer svog imena, ali i imena župnika Marka istaknuo kako je važno osvijestiti si kako se Bogu mogu približiti pa čak i započeti svoje obraćenje već po svom imenu. Ime koje smo dobili od svojih roditelja, po kojem nas drugi poznaju važno je opravdati svojim životom. Svako ime, ako je ono pomno odabrano, nosi neko značenje ili pak nosimo imena svetaca zaštitnika. Istražimo koje bi to bilo kršćansko značenje vlastitog imena i ponašamo li se u skladu s tim značenjem ili onako kako su nam to sveci zaštitnici ostavili kao primjer i uzor ponašanja.
Propovjednik je zatim nastavio govoriti o Zakeju i Isusovu pogledu, ali i želji da boravi u njegovu domu, što je ovaj rado prihvatio. Zapitajmo se, možemo li mi, osobito na današnji dan župnog klanjanja pogledati Isusu u oči i prihvatiti njegov „samopoziv“ u naše kuće, naše obitelji i naša srca kazao je propovjednik.
U primjeru Zakejeva penjanja na smokvu propovjednik je pitao okupljene vjernike kako bi oni reagirali da se netko odluči popeti na koje obližnje drvo samo kako bi bolje vidio na oltarni prostor, kako bi bolje čuo Božju riječ, kako bi bolje susreo Isusa. Većina bi zasigurno počela mrmljati i odmahivati glavom, no tom dotičnom „penjaču“ ne bi bilo bitno, kao što nije bilo bitno ni Zakeju jer je on samo želio upoznati Isusa, želio je vidjeti tko je to Isus.
Zakej je zbog tog susreta, po tom Isusovom pogledu, po tih nekoliko Isusovih riječi odlučio promijeniti život. To je poziv i nama da zagledani u otajstvo Krista, osobito prisutnoga u Euharistiji stalno iznova mijenjamo, preobražavamo svoje živote naglasio je vlč. Cestar.
Osim toga, pokušajmo razmisliti koje su to smokve u našim životima, koja su to mjesta na koja se želimo popeti i s kojih želimo susresti Isusa. Dva su ona koja su najsigurnija, a to su Sveto Pismo i Euharistija zaključio je propovjednik.
Na kraju svete mise župljani su u procesiji sa Presvetim krenuli prema župnoj kapelici kamo je izloženo Presveto. Župljani su tako cijeli dan imali priliku bdjeti sa Gospodinom i provesti vrijeme u tišini i molitvi i da mu prinesu svoje nakane i zahvale. U Kapelici su se tijekom cijelog dana izmjenjivale razne župne zajednice, zborovi, molitva i pjesma. Župno klanjanje zvršilo je u osam sati zajedničkom molitvom sa zahvalnošću Isusu za njeguvu prisutnost u našim životima.
Tekst: Sanda Dinarina Mladić
Foto: Damir Mladić
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
