Briton Rivière The Temptation in the Wilderness

Kao da se neki poseban nemir uvukao u naše društvo posljednjih desetljeća. Opterećeni smo time da se stalno treba nešto događati. Prije su nosili one velike kazetofone na ramenu i hodali ulicom, danas mladi ljudi imaju slušalice i jure gradom na biciklu, rolama ili romobilima. U trgovačkim centrima, u pošti, restoranima, kafićima, u čekaonicama trešti glazba. Ne smije postojati neki „prazni hod“, mir i tišina… Filmovi moraju biti puni akcije, specijalnih efekata a predstave su glasne na razini podnošljivosti. Kazališne predstave postaju performansi, trebaju šokirati. Stalno se treba nešto događati, televizor nam je po cijele dane uključen, doslovno smo dvadeset i četiri sata dostupni na pametnim telefonima i društvenim mrežama. Sve se nešto izvan nas događa. A gdje smo tu mi? Možemo li se uopće sastati sami sa sobom? To itekako osjetimo u ovoj izoliranosti zbog korone.

Evo, u prvom poglavlju svoga evanđelja Marko piše: „Duh nagna Isusa u pustinju.“ Baš u pustinju. Zašto? U Bibliji je pustinja mjesto samoće, mjesto kušnje, ali i mjesto gdje čovjek – suočen sa samim sobom – na poseban način može doživjeti Božju blizinu. Tako Marko dalje za Isusa veli: „I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.“ Isus se kroz četrdeset dana pripravljao na svoje poslanje. Izdvojio se, osamio se, tražio je sebe u Božjem svjetlu. To je bio razlog da su se kasnije među kršćanima – posebice na Istoku – pojavili pustinjaci, ljudi koji su doslovno otišli u pustinju i godinama živjeli posve jednostavno u molitvi, razmatranju i traženju Boga. Naravno, to nije bio recept za sve ljude, ali su pustinjaci drugima bili znak da ne živi čovjek smo o kruhu, da ne živi samo za ovaj svijet, da ima drugih, trajnih i neprolaznih vrednota.

Evo, na početku korizme, možda bi bilo dobro da se i mi nekako povučemo u „pustinju“, da se na neki način vratimo sebi, da zastanemo u svojoj trci, da nađemo vremena za tišinu, za molitvu, za odlazak u crkvu, za strpljivi razgovor s članovima svoje obitelji, da otkrijemo i oživimo u sebi ono duhovno, ono duboko ljudsko, ono što nije samo trka i buka.

Čitanja: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15


Tekst: Dr. Zvonko Pažin, Homilije u godini B
Foto: By Briton Rivière - Art UK, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=39630461

Radio Marija

00:30 Ne brinite se tjeskobno! - tema: „Kako i što izabrati?“; ur. i vod.: Ante Belić
01:30 Glazba
02:15 Krunica - Žalosna otajstva
02:40 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za život - svakoga dana u 14:55h

Svakoga dana u 14:55 h molimo molitvu za život. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za blagoslov obitelji, sklad i plodnost supružnika i...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Travanj 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.