Na dan sjećanja na žrtve Dakse u utorak, 25. listopada, na zelenom otoku pokraj Dubrovnika koji čuva sjećanje na pedeset i tri osobe ubijene bez suđenja u listopadu 1944. godine upriličena je molitva koju je predvodio dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Za pravoslavne stradalnike molitvu su izrekli dubrovački protojereji Stevan Kovačević i Miroslav Bošković.
U prigodnom nagovoru biskup Glasnović je kazao kako se u povijesti često ponavlja ‘misterij zla’ koji stavlja u iskušenje „ne nešto od života nego temeljni zakon života, zakon ljubavi“, kako ljubavi prema osobnom životu tako i ljubavi prema Bogu, izvoru života, i ljubavi prema bližnjemu, prema rodu i narodu, prema domovini, Crkvi i svijetu, prema svemu gdje čovjek živi svoj život i želi ga živjeti u miru i slobodi.
Kršćanstvo vjeruje da su i mučenje i muka i križ u ljubavi podnesen – za život, a ne za smrt, nastavio je dubrovački biskup te kazao kako u ljubavi podneseni muka i mučenje, patnja, progonstva, osude pa i sama smrt afirmiraju vrijednost i svetost života na zemlji, da se kroz ljubav život u potpunosti ostvaruje na nebesima, u Bogu koji je ljubav. I da iz nje niču novi plodovi života.
Biskup je naveo i svjedočanstva nekih mučenika s drugih mjesta stradanja koji su opisali kakva je bila muka koji su podnosili. Podsjetio je i na Kristovu muku koju je on podnosio da bi dao svoj život za život svijeta.
Izvlačeći pouku iz svega toga biskup Glasnović je kazao kako misterij zla vreba svakoga te kako mu se treba oduprijeti čvrsti u vjeri, nadi i ljubavi. „Treba moliti milost da se prizna istina, a ne nijekanje zločina. I da se suoči s istinom, a ne prešućivati povijesne događaje koji stvaraju crne rupe jer istina oslobađa.“
Ustvrdio je i kako pri tome treba zauzeti stav poput bl. Miroslava Bulešića: Moja je osveta oprost. „Oprost je potreban zato da se pročisti ljubav,“ objasnio je biskup. „Zlo prestaje, sagorijeva, gubi kada udari u dobro, sveto, u žrtvu. Da, žrtva trpi, pati, ali zlo više nema snage. Nijedna žrtva nije izgubljena, jer, čuli smo u evanđelju, Isus ne želi izgubiti svoje koji vjeruju u njega, nego ih uskrišava i želi ih uskrisiti u posljednji dan.“
Među stradalnicima na Daksi su i četvorica dijecezanskih svećenika, dva franjevca i jedan isusovac te su se na molitvi okupila i njihova subraća kao i potomci drugih stradalnika. Ove godine na Daksu su stigli i hodočasnici s područja Varaždinske biskupije kao i Splitsko-makarske nadbiskupije.
Predstavnici gradske i županijske vlasti i različitih udruga položili su vijence i zapalili svijeće ispred spomenika žrtvama. Komemoraciju je organizirala Udruga Daksa 1944./45.
Tekst i foto: Angelina Tadić; Dubrovačka biskupija
