Vaše me pismo čekalo na povratku s misijskoga putovanja po selima. Ovaj put bilo je teško. Vrućica i zubobolja. Pješačenja i muke više nego obično. Na koncu sam morao izvaditi zub. Sad jesti manje riže...
Ruke noćas pomalo dršću. Budući da sutra moram u Kalkutu, nema odgađanja s odgovorom, nego vam odmah pišem odgovore na vaša pitanja.
Pišem vam na godišnjicu odlaska iz domovine u Indiju, 16. listopada.
O radosti u svećeničkom životu
Može li se to izreći ljudskim riječima? Radi se o Kristovu pozivu. »Ja sam vas izabrao!« Nešto božansko, nešto što nadilazi sve na ovome svijetu. Kao što ni sveti Pavao nije smogao riječi da opiše ljepotu, sreću i radost neba, tako je i o radosti svećeničkoga poziva teško govoriti. To se doživljava. To su kao neki vječni elektroni što prožimaju naš svećenički život. Ponavljam: to valja doživljavati svakoga dana po Kristu i s Kristom i u Kristu. Ne samo držati hostiju i kalež nego biti ta hostija i kalež živa, živcata žrtva. Njega držim, dajem. On mene drži i daje za spasenje svijeta. Nije to šala! To je nešto što mi ne bismo mogli ni zamisliti.
Kako sačuvati tu sreću?
To je kalvarijska tajna. Tajna križa i žrtve. Ta se sreća ne slaže s takozvanom »srećom« ovoga svijeta, s namještenim pod smiješkom, s praznim srcem... Križ, žrtva, pokora, samoodricanje sve čudne riječi. Kad ih jednom shvatimo, zavolimo, provedemo u djelo, Bože dragi, koje li radosti u njima! Radost sve više raste. Križ je čuvar sreće.
Kako podnosite samoću?
Kako je podnosim? što je samoća? Što si više sam, više si s Njim, i preko Njega Isusa Krista s čitavim svijetom. Vjerujte mi da mi nikad u životu nije došla napast samoće... A nadam se da neće nikada ni doći. Uz tolike suradnike i suradnice sam?! Moli se i žrtvuj se, piši pisma i članke danju i noću.
Tolike nakane, toliki planovi. Ne, ne, u svećeničkom životu ne može biti samoće! Žrtva, plamen ne može biti sam, on svijetli, gori i izgori...
Oni su radost oca Ante. To je plod njegovih žrtava i molitava.
O novcu
Novac po sebi ne mora biti grijeh. Na žalost, to je bio, to jest i ostat će dok ga ne znamo dijeliti. Mi ga samo brojimo i brojeći zaboravljamo čije je to. Postajemo robovi, ne nalazimo sreću. Malim biti zadovoljan, uistinu zadovoljan! Davati, davati...
O, kad bismo tu tajnu mogli shvatiti!
Što svećenik ima od Euharistije?
Pa to je njegov život euharistijski, kalvarijski život. Ne tek na riječi, teorijski, nego čitav dan, kako rekoh malo prije, s hostijom i kaležom. Više pred svetohraništem nego pred televizorom. Više noseći Euharistiju bolesnicima...
Doživljavajući taj božanski život u povjerenim nam dušama.
Kako navijestiti Krista?
Tajna naviještanja, tajna obraćanja!
U pitanju je odgovor: tajna naviještanja, tajna obraćenja! Vječna tajna. Tajna Kristova propovijedanja po nama. On nas je izabrao. On govori kroz nas, po nama. Biti »drugi Krist«! To nije tek prazna riječ. To je ono divno u našemu svećeničkom životu i u svakom vjerničkom životu, da bismo Njega naviještali svojim životima. To je živo Evanđelje. Ljubeći i žrtvujući se za one najzapuštenije, nevoljne, zaboravljene. Ljudski govoreći, bit će malo utjehe, malo uspjeha. Ni Krist nije imao mnogo uspjeha!
Što se tiče obraćenja, mi kopamo, drugi će saditi, treći će žeti. Najznačajnije je naša žrtva. Brojka kod Isusa ne znači mnogo. Srce, plamen, žar to je glavno! Za obraćenje pobrinut će se On. Najpotrebnije je naše obraćenje.
Koja je vaša poruka danas, kada ulazite u četrdesetu godinu svojega rada u Indiji? Naprijed, junački i veselo kao da si jučer počeo, kao da još ništa nisi učinio, kao da si tek na prvoj postaji križnoga puta. Jedanaest ih ima do Kalvarije. Već sada raskrili ruke, pripravan za čavle, pripravan za koplje u svoje srce, da budeš jedno s Njegovim Srcem. Nešto divno, zar ne?! Ima li što ljepše od toga na svijetu? Nema! Kad bi bilo, On bi ga, sigurno, izabrao. On je, međutim, izabrao križ...
Maria Polli, 16. listopada 1977.
Molitva
Oče Nebeski, užezi naša srce ljubavlju Duha svetog. Neka tajanstveni križevi privuku naša srca da po primjeru oca Ante i naša srca budu ispunjena Božanskom ljubavlju i mirom. Daj nam manje trčanja, manje lude žurbe, manje besmislenoga trošenja vremena. Daj da imamo više vremena jedni za druge. Neka i nama križevi, žrtve i pokora budu čuvari sreće.
Oče Ante, daj da poput tebe budemo jedni drugima radost i sreća.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici). Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Večernja molitva misionara
»Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice. Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.
Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela. Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.
Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode, za jednom narančom, da si utišam žeđ.
Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi! Mala svjetiljka kao da je jače zasjala.
Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce, na tvoje probodene ruke.
Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš. I neka se sreća proli mojim bićem.
I groznica, glad, žeđ i komarci kao da to sve nestaje. Kako li sam sretan, Isuse!
Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.
Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru. Na svemu ti, Isuse danas hvala! Hvala ti od srca na ovom svetom zvanju!
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
