“Biblijska prapovijest” (Post 1-11) govori o podrijetlu svijeta i čovjeka, prije nego što biblijska povijest od toga širokoga pogleda prijeđe na promatranja jednoga izabranoga Božjega naroda. Na prvom mjestu istaknuto je da je svijet stvoren, da je Božje djelo. Glagol bara’ označava ono što samo Stvoritelj može učiniti, a biblija ističe da je “sve” (2,3) Božje djelo.
Dvaput početak Svetog pisma ističe da je Bog stvorio i blagoslovio čovjeka, muško i žensko (1,27s; 5,2). I prvo i peto poglavlje ponavlja da je čovjek, muško i žensko, slika Božja. Živi čovjek slika je Božja, a ne neki mrtvi kip ili poganski idol. Već na početku čovjek čuje sveti poziv: budi plodan i postani velik, donosi plod i rasti. Pavao će pisati da čovjek mora narasti do punine mjere Kristove (Ef 4,13). Sam Gospodin i Učitelj u presudnom času govori izabranima da idu i rod donose, rod koji će ostati pa da im Otac dadne što ga god zaištu u Isusovo ime (Iv 15,16).
Čovjek je pronašao odgovor na dubinsko iskustvo samoće kad je susreo Božje stvorenje koje potvrđuje prvi nacrt: čovjek jest zajedništvo, slika Boga koji promišlja i motivira sama sebe: “načinimo” u množini. Čovjek, bez obzira bio on muško i žensko, može doživjeti gorku egzistencijalnu, životnu usamljenost. Bog potvrđuje da tako nije dobro. “Nije dobro da čovjek bude sam.” (2,18). U susretu s Evom Adam pronalazi ono što odgovara, ono što se podudara. Čovjek traži i nalazi nekoga tko će doći pred njega, tko će mu izići ususret. Međusobna pripadnost i ljudsko zajedništvo, zacrtano u slici Božjoj, ostvaruje se.
Adama oduševljeno prepoznaje Evu kao svoju i najavljuje da će potpuno i trajno biti uz nju. Zatim, u idućem prizoru žrtva su prijevare, krše zabranu i osudu zbog toga. Njihova se povijest nastavlja strašnim sukobom prvih dvaju sinova, ali oni ne odustaju od života. Imaju trećeg sina, imenom Šeta (4,25) i još druge sinove i kćeri (5,4).
Neposredno prije kobnog razgovora sa zmijom-zavodnicom Adam je Evu proglasio ljubljenom odabranicom. Pogled bližnjega u njoj je otkrio kost i meso, samu srž ljudskog bića. Međutim, neposredno nakon što je izrečeno da će muž prionuti uz nju i biti s njom, njega u idućem prizoru nema. Eva ostaje sama s napasnikom-zmijom. U presudnom razgovoru koji se odvija, Eva ne nalazi pomoći koja bi joj odgovarala. Ovdje ponovno odzvanja ostavljenost ljudskog bića koja je već prije bila naznačena.
U razgovoru sa zmijom Eva pokazuje isprva svoju hrabrost. Ne izbjegava odgovor, ne pokušava se prikriti, nego hrabro odvraća na lukav upit i ne da se zbuniti: “Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti”. Precizna nadopuna o Božjem upozorenju koje vrijedi “samo za plod stabla što je nasred vrta” pokazuje da Eva dobro sluša i pamti. Zabranu, naime, koja čovjeka treba čuvati od smrti primio je od Boga Adam još prije nego što je Eva došla pred njega.
Žalosni rezultat neposluha poznajemo. Otvorile su im se, doduše, oči, ali toliko da upoznaju svoju golotinju, nezaštićenost, slabost. Počinje skrivanje i bijeg koji traje do danas. Potreban je izravan susret s Bogom koji će raščistiti račune.
Zmijske laži su višestruke. Zmija podvaljuje da Božja zabrana vrijedi za sve drveće 3,1 (usp. 2,16). Izravno izokreće Božje upozorenje: sigurno ćeš umrijeti (2,17); ona to drsko niječe ubacujući negaciju: ne, nećete umrijeti (3,4). Lažna je i tvrdnja da će ljudi biti kao bogovi. Osim toga sugerira neku izmišljenu Božju zavist. Najosjetljivija laž jest o spoznaji zla jer Bog je 7 puta utvrdio da je njegovo djelo “dobro”, i da je “sve” 2,3 dobro.
Prvi je promašaj neposluh (što je u Bibliji jednako nevjeri). On vodi dalje do ubojstva (Post 4). Bog ne odustaje od svoga interesa: traži čovjeka: “Gdje si” 3,9. Postavlja pitanje o ljudskom djelovanju: “Što si učinila” 3,13? Čovjek mu je važan.
Božje milosrđe se odmah očituje. Već u propasti on zacrtava spasenje. Bog progovara i nakon grijeha (3,9), kao što je prije čovjeku govorio. Zanimljivo čovjek se obraća Bogu tek poslije grijeha (3,10). To je naša stvarnost. Bogu progovaramo iz naše konkretne, grešne situacije. Bog svoju naklonost iskazuje u “Protoevanđelju” (potomak žene – pobjednik nad zmijom 3,15) i time što razgolićenim ljudima koji su spoznali svoju slabost daje zaštitu: odijelo (3,21).
Autor: p. Niko Bilić, SJ
Izvor: Biblijski portal
