Kako bismo razlučili dobro od zla trebamo pogledati vlastitu nutrinu i upitati se o mislima, pa i onim negativnima koje truju naše postojanje. O tomu je govorio papa Franjo na današnjoj općoj audijenciji, iznoseći iskustvo svetoga Augustina i svetoga Ignacija, učiteljā u vježbanju razlučivanja. Naš je život, rekao je, najdragocjenija knjiga koja nam je dana
Nastavljajući na općoj audijenciji srijedom niz kateheza o razlučivanju, papa Franjo se danas zadržao na – kako je rekao – još jednom prijeko potrebnom sastojku, a to je vlastita životna priča. Naš je život najdragocjenija „knjiga“ koja nam je dana, knjiga koju mnogi, nažalost, ne čitaju, ili to čine prekasno, prije smrti. Ipak, upravo se u toj knjizi nalazi ono što uzalud tražimo na druge načine.
Primjer svetog Augustina
Sveti je Otac citirao svetog Augustina, velikoga tražitelja istine, napominjući da je on imao to unutarnje iskustvo i da je u svojemu životu primijetio Gospodinovu prisutnost, tako da je na kraju u Ispovijestima napisao:
„„Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom“ (Ispovijesti X, 27.38)“
Otud njegov poziv da se njeguje nutarnji život kako bi se pronašlo ono što se traži: „Vrati se u sebe. Istina prebiva u unutarnjem čovjeku“ (Prava religija [La vera religione], XXXIX, 72) – rekao je Papa te istaknuo – Čitaj svoj život. Pročitaj u svojoj nutrini, kakav je bio tvoj put. Učini to mirno. Vrati se u sebe.
Mnogo smo puta i mi doživjeli Augustinovo iskustvo, tako da smo se našli zarobljeni mislima koje nas udaljavaju od nas samih, stereotipnim porukama koje nam nanose bol; primjerice: „Ništa ne vrijedim“, i obeshrabriš se; „ništa mi ne ide od ruke“, ili „nikada neću učiniti nešto dobro“, i obeshrabriš se i tako ide život. Te pesimistične fraze te ruše. Čitati vlastitu povijest stoga znači također prepoznati prisutnost tih „otrovnih“ elemenata, ali potom proširiti radnju naše priče, naučiti primjećivati druge stvari, čineći ju bogatijom, više cijeniti slojevitost, uspijevajući također shvatiti diskretne načine na koje Bog djeluje u našem životu – istaknuo Sveti Otac.
Otkriti u vlastitom životu dragocjene bisere koje je posijao Bog
Rimski je biskup potom objasnio da razlučivanje postavlja pitanja koja nas potiču na duboko promišljanje o našim djelima, ne zaustavljajući se na svakom od njih, nego čitajući ih u širem kontekstu. Potiče nas da se upitamo, primjerice, odakle mi dolazi ta misao i kamo me vodi? Promatranje događaja u životu – istaknuo je – omogućuje nam uočiti dragocjene detalje.
Primjerice, neki tekst, neka usluga, neki susret, koje na prvi pogled smatramo nevažnima, kasnije nam donesu unutarnji mir, prenose radost življenja i sugeriraju druge inicijative za činjenje dobra. Zaustaviti se i to prepoznati vrlo je važno za razlučivanje, to je rad na skupljanju onih dragocjenih i skrivenih bisera koje je Gospodin rasuo po našem tlu. Dobro je skriveno, tiho, zahtijeva sporo i kontinuirano iskapanje. Jer, Božji je stil diskretan, On voli biti skriven, ne nameće se; On je poput zraka koji udišemo; ne vidimo ga, ali nas održava na životu, i primjećujemo ga tek kad ostanemo bez njega.
Istraživanje svetoga Ignacija Loyolskoga
Steći naviku ponovnoga čitanja vlastitoga života „odgaja pogled“, izoštrava ga – napomenuo je Papa – daje nam da vidimo „mala čuda“ koja Bog svakoga dana čini za nas i pokazuje nam nove putove, jer mudra je ona izreka koja kaže da je čovjek koji ne poznaje svoju prošlost osuđen na to da ju ponavlja – primijetio je te pozvao sve da pričamo drugima o svojem životu. Riječ je o jednom od najljepših i najintimnijih oblika komunikacije.
I životopisi svetaca dragocjena su pomoć u prepoznavanju Božjega stila u vlastitom životu; – dodao je – omogućuju nam upoznati se s njihovim načinom djelovanja. Neka se ponašanja svetaca odnose na nas, pokazuju nam nova značenja i nove mogućnosti. To se, primjerice, dogodilo svetom Ignaciju Loyolskom.
Ispit savjesti kako bismo shvatili što se događa u nama
Utemeljitelj isusovaca napisao je da je iz stečenoga iskustva zaključio da su ga neke misli ostavljale tužnim, a neke veselim, te da je malo pomalo počeo spoznavati različitost duhova koji su se u njemu komešali. To možemo naučiti činiti i mi. Upitajmo se na kraju dana, primjerice: što se danas dogodilo u mom srcu? Neki misle da je taj ispit savjesti polaganje računa za grijehe koje su učinili. Mnogo ih činimo. Ali to je također prilika da se upitamo što se dogodilo u meni. Jesam li imao radosti? Što mi je donijela radost? Jesam li bio tužan? Što mi je donijela tuga? I da tako naučimo razaznavati što se događa u nama – rekao je na kraju papa Franjo.
