Pod pokroviteljstvom Osječko-baranjske županije, Đakovačko-osječke nadbiskupije i Grada Đakova, u organizaciji Kreativne kulturne mreže Osijek, u Đakovu je dvodnevnim programom u nedjelju 16. i ponedjeljak 17. listopada obilježena 260. obljetnice rođenja Johanna Petrusa Jakoba Haibela (1762. – 1826.), Mozartova šurjaka, pjevača, kompozitora i orguljaša, kojega biskup Antun Mandić 1806. godine iz Beča dovodi u Đakovo te ga postavlja za katedralnog glazbenog ravnatelja.
Program je započeo 16. listopada vokalno-instrumentalnim koncertom u Samostanskoj crkvi milosrdnih sestara Svetoga Križa. Nastupili su muški članovi Akademskog zbora „Ivan Goran Kovačić“ i studenti Muzičke akademije u Zagrebu pod vodstvom dirigenta Ivana Šćepanovića, Josipa Leko na orguljam te sopranistica Ana Ticl Bušić. Okupljene je na početku pozdravio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, zahvaljujući inicijatorima ovoga programa te izražavajući čast i ponos zbog ove prigode promoviranja lika i djela J. Haibela. Također je zahvalio Milosrdnim sestra sv. Križa za gostoprimstvo.
U bogatom i raznolikom programu koncerta među ostalim su izvedena djela Jakoba Haibela: Introitus in festo Petri et Pauli te Missa Solemnis in C. Uz njih, izvedene su skladbe Franje Lučića, Mate Lešćana, J. S. Bacha, Albe Vidakovića, Williama Gomeza, Krste Odaka, Matije pl. Ivšića, F. Mendelssohn-Bartholdyja te bizantski napjev Bogorodice Djevo. Koncert je završio gromoglasnim pljeskom okupljenih slušatelja.
“Vjerojatno najkompetentniji skladatelj koji je ikad djelovao u Slavoniji”
Drugoga dana, u ponedjeljak, 17. listopada, maestro Ivan Andrić, voditelj Ureda za crkvenu glazbu Đakovačko-osječke nadbiskupije i regens chori u đakovačkoj provostolnici Sv. Petra održao je prigodno predavanje tijekom kojega je nazočne upoznao sa likom i djelom Jakoba Haibela, „vjerojatno najkompetentnijeg skladatelja koji je ikad djelovao u Slavoniji“. Spomenuo je 1806. godinu kao jednu od značajnijih u povijesti Đakovačke biskupije, kada na biskupsku stolicu u Đakovu dolazi Antun Mandić, kulturni prosvjetitelj i vješti upravitelj, koji će u devet nepunih godina službe biskupiju usmjeriti na put značajne, kako duhovno-kulturne tako i materijalne obnove. Iste, 1806. g. Mandić iz Beča dovodi J. P. J. Haibela, pjevača, kompozitora i orguljaša te ga postavlja za katedralnog glazbenog ravnatelja.
Da je Haibel 1806. bio u Đakovu svjedoči i pismo Konstance Mozart, udovice slavnog W. A. Mozarta. Početkom 1807. g. Haibel se u Đakovu ženi s pjevačicom i glumicom Sofijom Weber, o čemu svjedoči matica vjenčanih Župe Svih svetih u Đakovu. Sofija je sestra Konstance, Mozartove udovice, i potječe iz poznate njemačke glazbeničke obitelji Weber. Sofija je u mladosti bila vrlo bliska s Mozartom, a pred kraj svojeg boravka u Đakovu, u pismu Nikolausu Nissenu, prvom Mozartovom biografu, opisala je Mozartove posljednje dane i smrt.
Početkom 2017. u Arhivu Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu pronađeno je više do sada nepoznatih Haibelovih skladbi među kojima i njegov Requiem u c-molu. Haibel je komponirao mnogo glazbenih misa i druge crkvene skladbe, od kojih je u rukopisu sačuvano 16 komada. Mise je preuzeo Franjo Kuhač te ih uvrstio u svoju zbirku muzikalija, gdje su pronađene početkom 80-ih godina prošloga stoljeća. Danas se svih 16 misa u autorovim autografima čuvaju u Glazbenom odjelu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao Kuhačeva ostavština. „Haibel se očito dobro snašao u novoj sredini o čemu svjedoči i činjenica da je tu ostao 20 godina, odnosno do kraja života. Umro je u Đakovu 24. ožujka 1826. godine i sahranjen je na mjesnom groblju, a podatke o tome nalazimo u matici umrlih Župe Svih svetih u Đakovu“, dodao je izlagač.
Haibel se za vrijeme svog života u Beču afirmirao kao poznati skladatelj popularnih glazbeno-scenskih djela (tzv. Singespiel), komičnih opera, baletnih pantomima kojih je sačuvano 20. Povezan je s dva vrlo istaknuta skladatelja ondašnjeg vremena; kao šurjak s W. A. Mozartom te s L. van Beethovenom kroz balet Le nozze distrubate oder Die unterbrochene Hochzeit, čija je glazba nadahnula Beethovena za 12 varijacija na temu Menuett a la Vigano za klavir. Najuspješnije Haiblovo djelo bila je komična opera u tri čina Der Tyroler Wastel koja se u Beču između 1796.-1801. izvela 118 puta. Ista opera se izvodila i u Zagrebu.
„Zaključci koji se mogu izvući iz ovoga kratkog biografskog prikaza svakako su vrlo značajni za crkvenu i kulturnu povijest Đakova, a i šire. U prvom redu riječ je o činjenici da je ovako mali grad još prije dvije stotine godina imao razvijen i bogat glazbeni život: tu je kompozitor, profesionalni glazbenici – koralisti i orkestar vrlo visokih izvedbenih mogućnosti. Tako i Đakovo ide u red onih manjih mjesta, perifernih gradova i dvorova koji, premda daleko od glavnih centara glazbenog događanja, njeguju glazbeno-kulturni život blizak suvremenom stilu, što ga približava mnogim sličnim sredinama diljem Srednje Europe“, zaključio je u izlaganju mo. Andrić.
Nakon izlaganja mo. Andrića, održana je projekcija dokumentarnog filma: Jakob Haibel – Mozartov šurjak u Đakovu, nastalog u suradnji Srednje strukovne škola Antuna Horvata u Đakovu i RCK VirtuOs, Regionalnog centra kompetentnosti u turizmu. U istom prostoru učenici Srednje strukovne škole Antuna Horvata održali su radionicu izrade Haibelovih pralina.
Obilježavanje 260. obljetnice rođenja J. Haibela završeno je u samostanskoj crkvi u Đakovu instrumentalnim koncertom na kojemu su nastupile Tea Kulaš na orguljama i Vanesa Iličić na gitari. Umjetnice su izvele skladbe Albe Vidakovića, Luigija Boccherinija, Antonia Vivaldija, Krste Odaka i Joaquína Rodriga.
Tekst i foto: A. Banović; Đakovačko-osječka nadbiskupija
