U crkvi sv. Jeronima u Rijeci u nedjelju 16. listopada svečanim euharistijskim slavljem završena je provedba projekta “72 sata bez kompromisa”. Svetu Misu zahvalnicu predslavio je riječki nadbiskup i metropolit mons. Mate Uzinić u suslavlju studentskog kapelana fr. Ivana Dominika Iličića.

“Drago mi je da se vi u Rijeci i Riječkoj nadbiskupiji uključujete u akciju, ne samo zbog onoga što ste napravili onima kojima ste ovih dana služili na različite načine, nego zbog onoga što je to vaše služenje kroz ovih nekoliko dana darovalo vama. Vjerujem da svatko od vas koji se uključio u ovu akciju osjeća koliko je više čovjek, koliko je izgrađeniji, koliko je milosti dajući sebe zapravo i sam dobio”, rekao je mladima u propovijedi mons. Uzinić i citirao im riječi sv. Pavla “blaženije je davati nego primati”. U tom kontekstu zaželio je svima koji su sudjelovali da im ono što su osjetili u ovih 72 sata beskompromisnog davanja bude poticaj da cijeli svoj život pretvore u beskompromisno davanje sebe u odgovoru na onaj poziv kojega Bog ima sa svakim od nas, u služenju braći i sestrama pokraj nas, zagledani u Boga i njegov primjer. “Nastavite i u svakodnevnom životu beskompromisno služiti u ljubavi. Nemojte od potrebnih, a njih ima na svim razinama, u našim obiteljima, crkvenim i društvenim zajednicama, okrenuti glavu u materijalnom, ali i u duhovnom smislu. Budite beskompromisni u činjenju dobra”.

U nastavku se osvrnuo na pitanje kako imati snage za sve to, te kako znati što činiti. U tome nam može pomoći i današnja liturgija, koja progovara upravo o molitvi. Evo načina na koji mi kršćani možemo znati što i kako činiti, iz čega mi kršćani možemo crpiti snagu da bismo ono što smo otkrili da trebamo činiti i stvarno mogli činiti. Isus govori o važnosti ustrajne molitve, rekao je mons. Uzinić. Ustrajna molitva čitav naš život pretvara u molitvu i pomaže nam otkriti Boga onakvog kakav On jest. Nakon što smo otkrili Boga kakav On jest, molitva nam daje snagu da možemo otkriti i kakvi mi trebamo biti, te da to uistinu i možemo biti. Osvrćući se na Mojsija i Jošuu iz pročitanih liturgijskih čitanja, istaknuo je kako je uvijek u svakodnevnom životu, ali i životu obitelji i društva potrebna ova sinergija između onih koji mole i onih koji djeluju. Ali ta sinergija je potrebna i unutar svakog od nas, mi kroz molitvu otkrivamo kako djelovati i dobivamo snagu za to djelovanje. Također, trebamo uzdići svoje ruke u molitvi i za druge, za naše obitelji, za Crvku, društvo, za svijet. Današnje vrijeme nas poziva podignuti svoje ruke u molitvi za mir u svijetu, za mir u Ukrajini. To je ono što mi u ovoj nesretnoj situaciji koja pogađa svijet možemo i trebamo napraviti. Ali nije se dovoljno zaustaviti samo na molitvi, potrebno je iz molitve krenuti u konkretna djela, u ono beskompromisno življenje, vršeći dobro u ljubavi, naglasio je.

U nastaku je naglasio kako postoje različiti oblici molitve, poput osobne molitve kojom bismo trebali započeti i završiti svoj dan, rekao je propovjednik i podsjetio mlade na riječi pape Franje da svako jutro zazovu Duha Svetoga. Uz osobnu, izdvojio je i druge oblike molitve koji su također izuzetno važni za otkrivanje Boga i Božje volje u našem životu. Jedan od tih oblika jest nedjeljna sveta Misa, Euharistija. Ta molitva, koja Crkvu pretvara u obitelji, je izuzetno važna i neizostavna za naš kršćanski život. “Izgubimo li nedjelju, prestati ćemo biti povezani, Crkva će prestati biti obitelj, a i mi ćemo posljedično izgubiti sve ono što iz tog obiteljskog povezivanja u zajednici Crkve možemo dobiti da se lakše suočimo s izazovima života i da na te izazove odgovorimo na način na koji to Bog želi – darujući sebe, u služenju i ljubavi, onima pokraj nas, kojima nakon onog ‘idite u miru’ trebamo biti braća i sestre.” Kao drugi vrlo bitan oblik molitve istaknuo je obiteljsku molitvu, koja obitelj pretvara u Crkvu. Obitelj koja moli ostaje zajedno. Obitelj koja moli lakše se nosi s izazovima života. Ne zbog toga što Bog tada daje više milosti, On ih svejedno daje, nego zato što smo mi tada otvoreniji za te darove i spremniji prihvatiti ih, te sposobniji shvatiti ih i po njima živjeti, rekao je propovjednik. „Ima nešto što bi trebalo povezivati sve naše oblike molitve, a to je povezanost s Božjom Riječi. Pokušajmo ponovno otkriti Sveto Pismo i njegovu važnost i unijeti ga u svaki naš oblik molitve.“ Na kraju, izdvojio je riječi sv. Jeronima koji je rekao da onaj tko ne pozna Sveto pismo, ne pozna Krista. To bi značilo da onaj tko čita Sveto pismo upoznaje i Krista, te otkriva kakav je Bog, ali i kakav on kao kršćanin treba biti, poručio je mons. Uzinić.

Povjerenik za mlade vlč. Ivan Seletković i studentski kapelan fr. Ivan Dominik Iličić na kraju su zahvalili mons. Mati Uziniću na podršci, ohrabrenju i tome što je predvođenjem zahvalnoga misnoga slavlja bio dio ovog volonterskog projekta. Zahvalili su i svim mladim volonterima koji su dali sebe, svoje vrijeme i talente beskompromisno, za druge, i što su sve to činili u ljubavi, svojim prisustvom naviještajući i donoseći Krista drugima. Posebno su zahvalili onima koji su se uz sve pripreme oko organizacije davali i puno više od ova 72 sata. Potaknuli su sve da proteklih 72 sata bude jedan poticaj i poziv na djelovanje, te da se prijave u mrežu volontera uz pomoć koje će se plod ovog hvalevrijednog i potrebnog djelovanja nastaviti i dalje u Riječkoj nadbiskupiji.

Rijeka se pod vodstvom mladih aktivnih u Uredu za pastoral mladih Riječke nadbiskupije pridružila nizu gradova u kojima su od 13. do 16. listopada volonteri pokazali snagu zajedništva i solidarnosti, sudjelujući u međunarodnom volonterskom projektu “72 sata bez kompromisa”. Ovaj projekt animira mlade i promiče solidarnost, zajedništvo, kreativnost i volonterstvo. Oni su beskompromisno, bezuvjetno darovali svoje vrijeme i talente drugima, posebice onima na marginama društva – diskriminiranima, siromašnima, potrebitima. Kroz 16 volonterskih akcija, stotinjak volontera je u duhu ljubavi, prihvaćanja i zajedništva prihvatilo poziv ovogodišnjeg slogana “Probudi se!” i odlučilo biti promjena koja je današnjem uspavanom vremenu itekako potrebna.

Akcije u kojima su mladi volontirali bile su: prikupljanje prehrambenih namirnica za Socijalnu samoposlugu, radna akcija i posjet korisnicima u hospiciju „Marija Krucifiksa Kozulić“, pečenje kolača s korisnicima “Udruge 21”, koji su kasnije podijeljeni migrantima koji su u tranzitu u gradu Rijeci, posjet djeci iz Ukrajine koja se nalaze u Rijeci (to je išlo preko Caritasa), suradnja s udrugom za terapiju i aktivnosti pomoću konja “Pegaz” za djecu iz jednog doma za nezbrinutu djecu, druženje i ples u Domu za starije osobe Kantrida, čišćenje okoliša na sveučilišnom Kampusu, čišćenje okoliša i radna akcija u Crvenom križu, igrokaz u dječjem vrtiću “Zvjezdica mira”, posjet i radna akcija u Domu za nezbrinutu djecu Lovran, druženje s korisnicima Doma za psihički bolesne osobe – Turnić, rad u Prihvatilištu za beskućnike “Ruže sv. Franje”, pomaganje u pripremi ručka u Kući utočišta, razvoženje Caritasovih paketa pomoći, prijevoz oboljelih i liječenih žena do zdravstvene ustanove kroz udrugu “Srce za nju” i pomoć u organizaciji koncerta, te prodaja časopisa Ulične svjetiljke. U projekt su aktivno bili uključeni i učenici Ugostiteljske škole Opatija.

Izvor: Riječka nadbiskupija