Čitanje: Iv 5,2.5-9
“U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, [...]
Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.”
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U ovim katehezama prolazimo elemente razlučivanja. Nakon molitve i upoznavanja sebe, danas bih želio govoriti o još jednom neizostavnom "sastojku": želji. Razlučivanje je oblik istraživanja, a istraživanje uvijek dolazi iz nečega što nam nedostaje, a koje na neki način poznamo.
Kakvo je to znanje? Duhovni učitelji to označavaju pojmom "želja", koja je u svom korijenu nostalgija za puninom koja nikada ne nalazi potpuno ostvarenje, a znak je prisutnosti Boga u nama. Želja nije trenutno htijenje. Talijanska riječ dolazi od vrlo lijepog latinskog izraza, de-sidus, doslovno "nedostatak zvijezde", orijentir na putu života; izaziva patnju, nedostatak, a u isto vrijeme i napor da se dođe do dobra koje nedostaje. Mirni i u bolesti. Želja je dakle kompas kako bi shvatili gdje sam i kamo idem. Ali kako ga je moguće prepoznati?
Autentična želja zna duboko dirnuti niti našeg bića, zato se ne gasi pred teškoćama i padovima. To je kao kad smo žedni: ako ne nađemo piće, ne odustajemo, naprotiv, traženje sve više zaokuplja naše misli i naša djela, sve dok ne postanemo spremni podnijeti bilo kakvu žrtvu da bismo ju umirili. Prepreke i neuspjesi ne guše autentičnu želju, naprotiv, čine je još življom u nama.
Za razliku od htijenja ili trenutne emocije, želja traje, čak i dugo, i nastoji se ostvariti. Ako, primjerice, mlada osoba želi postati liječnik, morat će studirati i raditi što će joj oduzeti nekoliko godina života. Shodno tome morat će si postaviti granice, prije svega reći "ne" drugim smjerovima studija, ali i mogućim zabavama i onome što odvlači pažnju, osobito u trenucima intenzivnijeg učenja. Međutim, želja da usmjeri svoj život i postigne taj cilj omogućuje mu da prevlada te poteškoće. Želja nas čini hrabrima, odlučnima jer želimo to ostvariti.
Doista, vrijednost postaje lijepa i lakše ostvariva kada je privlačna. Kao što je netko rekao, "više od toga da si dobar, važno je imati želju da to postaneš".
Iznenađuje činjenica da Isus, prije nego što učini čudo, često pita osobu o njezinoj želji. „Želiš li ozdraviti?“ I ponekad se ovo pitanje čini neumjesnim. Na primjer, kada na bazenu Bethzatha sretne uzetoga, koji je tamo boravio dugi niz godina i nikad nije uspio u pravi trenutak ući u vodu. Isus ga pita: "Želiš li ozdraviti?" (Iv 5,6). Kako to? U stvarnosti, odgovor uzetog otkriva niz čudnih otpora ozdravljenju, koji nisu svojstveni samo njemu. Isusovo pitanje je poziv da razjasni svoje srce, kako bi prihvatio mogući skok u kvaliteti: ne misliti više o sebi i o svom životu "kao o uzetom", kojeg su nosili drugi. No čini se da muškarac na nosiljci nije tako uvjeren. Razgovarajući s Gospodinom učimo razumjeti što zapravo želimo od svog života. Ovaj uzeti je tipični primjer onih koji govore da žele, jako žele a ništa ne poduzimaju. Želja za ostvarenjem postaje kao iluzija. Ništa se ne poduzima kako bi se napravio taj korak: ljudi koji žele pa ne žele. Ovaj bolesnik je 38 godina tamo ali ništa ne čini i kaže Isusu: „Znaš Gospodine kada se voda uzbiba, što je trenutak čuda, uvijek dođe netko tko je jači brži od mene i uđe i tako ja dođem prekasno“. Kuka i kuka! Budite pažljivi: kukanje je otrov za dušu, otruje život jer uništavaju rast želje kako bi išli naprijed. Pazite na kukanje. Kada kukamo u obitelji, roditelji na djecu djeca na roditelje ili svećenici na biskupe ili biskupi na brojne druge stvari. Ako se nađete u kukanjima pazite jer to je skoro grijeh jer ne dopušta želji da raste.
Često je želja ta koja čini razliku između uspješnog, dosljednog i trajnog projekta te tisuću ambicija i mnoštva dobrih namjera kojima je, kako kažu, "pakao popločan". Čini se da doba u kojem živimo favorizira maksimalnu slobodu izbora, ali istovremeno oslabljuje želju, uglavnom svedenu na želju trenutka. Bombardirani smo tisućama prijedloga, projekata, mogućnosti, koji riskiraju da nam skrenu pažnju i ne dopuste nam da mirno procijenimo što zapravo želimo.
Mnogi ljudi pate jer ne znaju što žele od svog života; vjerojatno nikad nisu stupili u kontakt sa svojom dubokom željom. Otuda rizik da se život provede između pokušaja i trikova raznih vrsta, ne stižući nikamo i trateći dragocjene prilike. I tako se neke promjene, iako teoretski planirane, nikad ne provode kad se za to ukaže prilika.
Kad bi nam Gospodin danas uputio pitanje koje je postavio jerihonskom slijepcu: "Što hoćeš da ti učinim?" (Mk 10,51), što bismo odgovorili? Možda bismo ga konačno mogli zamoliti da nam pomogne spoznati duboku želju za njim koju je sam Bog stavio u naša srca. I da nam da snage da to ostvarimo. Neizmjerna je milost, u temelju svih ostalih: dopustiti Gospodinu, kao u Evanđelju, da za nas čini čudesa.
Jer i on ima veliku želju za nas: učiniti nas dionicima svoje punine života.
12. listopada 2022.
Izvor: Laudato TV
