Na spomendan sv. Ivana XXIII, 11. listopada, Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj priopćila u točno u podne da je papa Franjo prihvatio odreknuće od službe riječkog nadbiskupa metropolita mons. Ivana Devčića, čime je upravljanje Riječkom nadbiskupijom preuzeo mons. Mate Uzinić. Priopćenje je u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci, nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja koju je predvodio mons. Devčić, pročitao generalni vikar Riječke nadbiskupije preč. Mario Tomljanović: “Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj ima čast obavijestiti da je Sveti Otac prihvatio odreknuće nadbiskupa mons. Ivana Devčića od pastoralnoga upravljanja Riječkom nadbiskupijom. Naslijedit će ga mons. Mate Uzinić, dosadašnji nadbiskup koadjutor iste nadbiskupije.”
U nastavku je preč. Tomljanović izrazio riječi sjećanja i zahvale riječkom nadbiskupu u miru mons. Ivanu Devčiću kojega je, kako je kazao, krasila samozatajnost, intelektualnost i vjera. “Bili ste samozatajan čovjek, vrlina koju je danas teško pronaći. Niste bili onaj koji se gurao u prve redove, ali ste hrabro odgovorili na poziv Crkve da stanete u prvi red. Vaš intelektualni rad nije lako opisati, ali da ste bili bogat filozof, to svatko pa i onaj koji je jednom pročitao Vaš filozofski rad može reći. Čovjek ste vjere, vjere koja se ne hvasta, već vjere koja ima volju za rast.”
Govoreći o događajima koji su oplemenili službu mons. Devčića, ali i grad Rijeku i Riječku nadbiskupije, istaknuo je pohod sv. Ivana Pavla II., kao i motiviranja u vjerničkom i pastoralnom životu mjesne Crkve. “Slušali ste glas naroda i dogovorili te otvorili Katoličku osnovnu školu imenovavši ju po nadbiskupu riječko-senjskom Josipu Pavlišiću. Potrebu bolesnih i umirućih niste zaboravili kada ste otvorili prvi hospicij u Republici Hrvatskoj ‘Marija Krucifiksa Kozulić’. Posvetili ste i u Vaše vrijeme izgradili više župnih crkava i župnih kuća, Ordinarijat Riječke nadbiskupije ste proširili i izgradili za nove pastoralne potrebe. Inzistirali ste – kako prema svećeničkim kandidatima, tako i prema svećenicima – neumornu filozofsko teološku i duhovnu formaciju. Učinili ste puno toga da osjetite mirne umirovljeničke dane. Želimo Vam da od srca budete nositelj mirnoće i blagoslova.”, kazaoje generalni vikar Riječke nadbiskupije nakon čega su uz dugotrajan pljesak na nogama mnogobrojni suradnici kao i predstavnici društvenog priopćavanja odali priznanje mons. Devčiću i zaželjeli mu blagoslovljene dane mirovine.
Prigodno obraćanje riječkog nadbiskupa u miru mons. Ivana Devčića prenosimo u cijelosti:
„Ove godine obavijestio sam Svetog Oca da 1. siječnja 2023. godine navršavam 75 godina života, čime sam postigao kanonsku dob za umirovljenje. Papa Ivan Pavao II. imenovao me je riječkim nadbiskupom metropolitom 17. studenog 2000. godine, a za biskupa ove mjesne Crkve posvećen sam i uveden 16. prosinca iste godine. Za svoje biskupsko geslo uzeo sam riječi „Krist – naša nada!“
Tijekom svoje biskupske službe bio sam više godina član Stalnog vijeća HBK, a također i predsjednik više odbora i vijeća. Kao što su: Odbor HBK za sredstva društvene komunikacije, Odbor HBK za katoličke škole i visoka crkvena učilišta, Vijeće za laike HBK, član Komisije HBK za odnose s Europskom unijom, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatskog katoličkog radija i IKA-e, član Biskupske komisije HBK za odnose s državom te član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu.
Uz sve te odgovorne službe, nisam zanemario i svoju veliku ljubav prema znanosti, napose prema filozofiji. U svom znanstvenom radu bavio sam se ponajviše istraživanjem i produbljivanjem filozofije Nikolaja Aleksandroviča Berdjajeva, na kojem sam doktorirao na Filozofskom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu. Proučavao sam također fundamentalna pitanja etike. Tijekom svoga znanstvenog i profesorskog rada na više fakulteta, počevši od naše Teologije u Rijeci, Medicinskog i Filozofskog fakulteta u Rijeci, objavio sam više znanstvenih knjiga i članaka. A trenutno su mi u tisku tri sveska nove knjige koja će biti naslovljena „Pitanje o Bogu“.
U ovih dvadeset i dvije godine svoje biskupske službe kao riječki nadbiskup metropolita uvijek sam imao na srcu brigu za najslabije i najpotrebitije u našemu gradu i šire. Zato sam inicirao otvaranje Hospicija za umiruće, koji je nazvan po utemeljiteljici izvorne riječke družbe sestara Presvetog srca Isusova – Marija Krucifiksa Kozulić, Riječka Majka. Ovaj je hospicij ujedno i prvi takve vrste u Hrvatskoj. Otvorili smo i Prihvatilište Ruže sv. Franje za beskućnike, kao i niz drugih socijalno-karitativnih ustanova. Podsjećam ovdje i na Caritas Riječke nadbiskupije za koji smo također izgradili adekvatni smještaj. A osobito sam ponosan na otvaranje naše Katoličke osnovne škole Josip Pavlišić, kojoj smo dali ime upravo po nadbiskupu Pavlišiću koji je bio veliki graditelj, promicatelj školstva od svojih svećeničkih dana u Istri i kasnije u Riječkoj nadbiskupiji. Ova je zgrada u kojoj se danas nalazimo također proširena i dorađena za biskupijsku upravu i potrebe same nadbiskupije.
Puno se radilo i gradilo kroz ova dva desetljeća. Naravno, nisam mogao to sve činiti sam nego uz Božju pomoć i pomoć svojih dobrih suradnika, od kojih su neki napredovali do visokih akademskih titula. Ovom prilikom zahvaljujem Gospodinu za nesebičnu pomoć koju su mi tijekom moje biskupske službe uvijek pružali naši svećenici, dijecezanski i redovnički, kao i redovnice koje sa svojim družbama djeluju na području naše nadbiskupije.
Također želio bih zahvaliti i gradskim i županijskim vlastima, posebno gospodinu Zlatku Komadini, županu Primorsko-goranske županije, i gospodinu Vojku Obersnelu, donedavnom riječkom gradonačelniku, kao i njegovom nasljedniku gospodinu Marku Filipoviću. Naravno, koristim priliku zahvaliti se za dobru suradnju s riječkim sveučilištem na čelu s rektoricom Sveučilišta prof. dr. Snježanom Prijić Samaržija. Ovdje želim također zahvaliti i bivšem ravnatelju KBC-a prof. dr. Davoru Štimcu, kao i njegovom nasljedniku prof. dr. Alenu Ružiću. Naravno, i cijelom medicinskom osoblju.
Kada bih navodio sva imena ustanova i osoba u kojima sam tijekom svoje biskupske službe nalazio vjerne i odane suradnike, bila bi to poduža lista. Zato svima od srca zahvaljujem. Neka im Gospodin stostruko uzvrati za svako dobro koje su učinili riječkoj Crkvi i meni osobno u ova dva desetljeća.
I vama, dragi predstavnici medija, također od srca zahvaljujem što ste sva događaja pratili, uključujući i ovo današnje, i tako omogućavali našoj javnosti da se pobliže upozna sa životom i radom naše riječke Crkve.
Uz sve spomenute, kao riječki nadbiskup uvijek sam osjećao da imam posebnu podršku i naklonost naših vjernika laika širom Riječke nadbiskupije. Zato sam uvijek rado dolazio u župe i susretao se s njima. Nosim u srcu lijepe uspomene na brojne krizme i susrete s mladima. Sve ih preporučam zagovoru našega nebeskog zaštitnika, mladoga sv. Vida.
Na kraju, ako sam tijekom svoje biskupske službe nekom riječju, odlukom ili činom nekoga od gore navedenih uvrijedio, molim kao svećenik i biskup za oproštenje.
Svome nasljedniku, mons. Mati Uziniću, želim puno Božjeg blagoslova i mudrosti u vršenju službe riječkoga nadbiskupa metropolite.“
Preč. Tomljanović u nastavku je uputio prigodnu riječ riječkom nadbiskupu mons. Mati Uziniću. Zahvalio mu je za strpljenje te jednostavan i neposredan stil. „Hvala za upornost kojom želite našu Riječku Crkvu i naš prezbiterij izvući iz slabosti, koje nas sprječavaju da dosljedno svjedočimo Evanđelje. Neka Vam dobri Gospodin udijeli: zdravlje tijela i duha, svetost, utjehu u kušnjama, ustrajnost u obavljanju pastirske brige, radost biti shvaćen i prihvaćen od prezbiterija i od Crkve spremne riskirati za Evanđelje. S naše strane, budite sigurni ne samo u potporu naše jednoglasne molitve, već i u aktivnu spremnost na suradnju prema izgradnji boljeg svijeta.“ Vidljivo je da u srcu imate poniznost i skromnost, magnu cartu duhovnosti koja pobjeđuje sve druge iskrivljenosti. Niti velika učenost, niti veliki projekti, pa ni ideje ne mogu nadići najveći projekt Crkve – postati ponizni i skromni. Molimo Vas, to i nas Vaše svećenike učite, i nemojte se umarati u tome biti nam primjer. Potrebni ste nam, rekao je preč. Tomljanović.
Riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić na početku je podsjetio na svoj nastupni govor kao nadbiskupa koadjutora, potrebu kontinuiteta, ali i nadogradnje, tražeći načine, kako polazeći od evanđelja Isusa Krista, odgovoriti na izazove i probleme koje pred nas stavlja naše vrijeme i ljudima našeg vremena i ovog prostora svjedočiti radost Evanđelja. Govore prenosimo u cijelosti:
“Koliko god da je događaj umirovljenja nadbiskupa Ivana i prijenosa službe riječkog nadbiskupa na mene kao nadbiskupa koadjutora i potom nasljednika po sebi očekivan, ipak i u ovom događaju ima dosta simbolike. Istaknuo bih onu koja proizlazi iz činjenice da se ovo događa baš danas. Danas je spomendan svetog Ivana XXIII., ‘Dobrog pape’ koji je započeo suvremenu preobrazbu Katoličke Crkve i danas je 60. obljetnica početka Drugog vatikanskog sabora, koji je Katoličku Crkvu otvorio ponajprije unutarcrkvenom dijalogu, a onda i dijalogu s drugim kršćanima, drugim religijama i osobito dijalogu sa suvremenim svijetom.
U ovom pronalazim snažan poticaj da svoje poslanje riječkog nadbiskupa i metropolita nastavim vršiti u koncilskom duhu. Duhu sinodalnosti i zajedništva sa svima, a osobito s vama koji se skupa sa mnom svojim posebnim darovima ugrađujete u mozaik Riječke Crkve i sudjelujete u njezinom poslanju. Želim to činiti sa sviješću da sam samo jedan od vas, uzet od ljudi za ljude. I želim to činiti, da bi naša Riječka Crkva u duhu iste one želje koju je sveti Ivan XXII., ‘Dobri papa’ imao za cijelu Crkvu, a u skladu s nakanama Drugog vatikanskog sabora mogla nastaviti svjedočiti Očevu ljubav, i u njegovo ime i u ime njegovog jedinorođenog Sina Isusa Krista, snagom Duha Svetoga koji nam je darovan nastaviti svoje majčinsko poslanje, jer Crkva je majka u ljubavi, strpljivo sa suosjećanjem i dobrotom za sve nas koji činimo ovu našu riječku Crkvu, kao i za sve one koji nas susreću i gledaju i u onome što vide žele prepoznati vjernu sliku Isusa Krista i autentično sredstvo njegovog spasenja za sve ljude i svu stvorenu stvarnost.
U duhu ovih misli želim izraziti svoju iskrenu zahvalnost Bogu što me i dalje smatra dostojnim službe koju mi je po Crkvi povjerio u ovom dijelu Božjeg naroda. Zahvaljujem i papi Franji za njegovo povjerenje u mene, usprkos mojim slabostima i nedostatcima te činjenici da ova služba, koju Božjom milošću vršim, nadilazi moje sposobnosti. Hvala mu i za brojne poticaje i uopće usmjerenja za život Crkve koja su mi bila i jesu od velike pomoći – i sa zadovoljstvom to priznajem –teret moje biskupske službe učinila je donekle slatkim teretom. Moj dojam je da je pod tim usmjerenjima doista radost biti biskup.
Zahvaljujem i vama nadbiskupe Ivane za dobre temelje koje ste postavili u ovoj Riječkoj Crkvi, osobito na karitativnom i socijalnom planu. Sve što ste rekli doista nakon skoro dvije godine iskustva rado potpisujem. Na tim temeljima je mnogo lakše nadograđivati, iako to ne znači da nije bilo i da neće biti izazovnih situacija. Preporučujem se i nadalje vašoj pomoći i osobito vašoj molitvi i želim vam blagoslovljenu zasluženu mirovinu.
Budući da moja služba uključuje i službu metropolita, koristim priliku da zahvalim svojim sufraganima za dosadašnju pomoć i suradnju, ali i da se preporučim njihovoj budućoj suradnji kako bismo zajednički mogli izgrađivati ovu našu pokrajinsku Crkvu.
Naravno da s velikim zadovoljstvom i radošću upućujem osobite pozdrave vama, draga braćo svećenici Riječke nadbiskupije. Drago mi je da sam s vama kao jedan od vas dio ovog našeg riječkog prezbiterija. Želim s vama i uz vašu pomoć nastaviti koračati, trudeći se oko dobra ove Crkve i poslanja koje nam je zajedno u njoj povjereno. Molim vas nemojte se obazirati na glasove koji to pokušavaju dovesti u sumnju. Zajedno smo u istom poslanju. Pomozite mi da tako i ostane.
Osobitu zahvalnost bih želio izraziti onima koje sam između vas izabrao za svoje prve suradnike: generalnom vikaru i trojici biskupskih vikara te prezbiterskom vijeću koje je danas ovdje predstavljeno u zboru savjetnika. Hvala, i molim vas pomozite mi da nastavimo zajedno izgrađivati ovu partikularnu Crkvu. Ovaj poziv upućujem svim svećenicima, osobito onima koji su na različite načine uključeni u rad nadbiskupijskih ureda i povjerenstava te različitih nadbiskupijskih i metropolitanskih ustanova – na pameti mi je Teologija u Rijeci koja se nažalost zatvara, Metropolitanski pastoralni institut, Bogoslovija i pripravnička godina.
Hvala i svima vama koji ste kroz dekanatske, župničke i druge pastoralne službe uključeni u život naše Riječke Crkve i njezino poslanje.
Želim se osobito obratiti vama koji se pripremate da biste nam se pridružili. Želio bih vas pozvati da vam ova naša Riječka Crkva i poslanje u njoj doista bude prvi izbor da bismo onda zajednički i predano mogli nastaviti graditi i nadograđivati na svem onom što su učinili oni koji su nam prethodili.
Svoju zahvalnost, ali i molbu da nastavimo zajedničko sudjelovanje u istom poslanju Riječke Crkve upućujem posvećenim osobama. Drage redovnice redovnici, hvala vam što svoje karizme nastojite uklopiti u poslanje naše Riječke Crkve, omogućujući nam da živimo Božje kraljevstvo. Molim vas, nemojte odustati od nas.
Naravno da se Crkva ne iscrpljuje u nama klericima. Zato bih se na kraju sa zahvalnošću, ali i sa željom da nastavimo naš zajednički sinodalni hod koji smo započeli, kojeg želimo unapređivati, želio obratiti svima vama, vjernicima laicima naše Riječke nadbiskupije. Vama koji ste na savjetodavan način predstavljeni u Nadbiskupijskom pastoralnom vijeću i Ekonomskom vijeću nadbiskupije, župnim pastoralnim župnim ekonomskim vijećima, a na djelatan način u voditeljima raznih nadbiskupijskih ustanova, ureda i povjerenstava, vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, mežnarima i sakristanima. Osobiti pozdrav iz naše partikularne mjesne Crkve vama koji se nalazite u kućnim Crkvama, našim obiteljima. Pokušajmo učiniti sve da naše obitelji postanu više Crkve, ali da naša partikularna Crkva bude što više obitelj. Ovo sve činim s nadom da ćemo u duhu najnovijih papinskih dokumenata uspjeti formirati i pokrenuti u našoj crkvenoj stvarnosti i druge laičke službe: lektora, akolita i katehista koji će s nama klericima dijeliti odgovornost za ovu Crkvu i njeno poslanje.
Svojim mislima koje uključuju i zahvalnost za dosadašnju suradnju, ali i preporuku za budućnost, s iskrenom otvorenošću za dijalog i suradnju u duhu Drugog vatikanskog sabora, želim uputiti i pripadnicima drugih kršćanskih Crkava, vjerskih zajednica na području Riječke nadbiskupije. Isto proširujem na sve predstavnike društveno-političke zajednice na svim razinama, kao i svih drugih znanstvenih, kulturnih, odgojno-obrazovnih, zdravstvenih i drugih institucija. Svoje misli upućujem i svim ljudima dobre volje u kojima rado prepoznajem svoju braću i sestre i svima želim biti ponajprije brat.
Sveti Ivan XXIII. je prije početka Koncila posjetio loretsko svetište da bi Blaženoj Djevici Mariji od Nazaretske kuće povjerio koncil i svoju papinsku službu. Na tom tragu sam i ja prije dva dana hodočastio odjeven u civilno ruho u naše nazaretsko svetište trsatske Majke milosti, da bih svoju službu riječkog nadbiskupa i metropolita stavio njezine ruke. U molitvi sam ju osobito zamolio da mi pomogne od ove naše riječke Crkve učiniti Nazaretsku kuću, kuću u kojoj vlada ono ozračje koje je vladalo u nazaretskom domu. To je moja želja koju stavljam danas u ruke naše trsatske Majke od milosti i pod njezin zagovor. Želim je doista prihvatiti kao Majku i biti njezin sin i od nje učiti i na njoj se nadahnjivati. Ali da bi doista to naša riječka Crkva mogla biti, potrebna mi je suradnja i pomoć svih vas. Osobito su mi potrebne vaše molitve, kao i molitve drugih svetih zaštitnika, među kojima od danas rado želim vidjeti, na njemu se nadahnjivati i od njega učiti, ali i njegov zagovor tražiti, sv. Ivana XXIII., papu dobroga. Neka mi pomogne da mogu i ja na kraju svog života reći, kao što je to na kraju svog aktivnog života rekao i naš nadbiskup: Bogu hvala za sve, a da vi možete reći da je među vama i za vas bio jedan dobar nadbiskup. Bog vas blagoslovio!”
Na kraju, preč. Tomljanović je pročitao Promjene u misnom kanonu i proslava simboličnog preuzimanja službe 4. studenog 2022. u 18 sati:
„Činom papinog prihvaćanja odreknuća Riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, od danas mons. dr. Ivan Devčić postaje nadbiskup u miru, a dosadašnji koadjutor mons. mr. Mate Uzinić postaje riječki nadbiskup i metropolit.
Od danas će se u svim euharistijskim slavljima u misnom kanonu uz ime pape Franje izgovarati i ime nadbiskupa Mate.
Mons. Mate Uzinić postaje metropolit riječke crkvene pokrajine koja obuhvaća tri sufraganske biskupije (Porečko i Pulska, Krčka i Gospićko-Senjska biskupija).
Mons. mr. Mate Uzinić će 4. studenog 2022. na spomendan sv. Karla Boromejskog u 18 sati, na drugu obljetnicu imenovanja, proslaviti simbolično preuzimanje službe – te će primiti biskupski štap iz ruku mons. dr. Ivana Devčića.
Naše nadbiskupe, umirovljenoga i novoga, preporučamo u vaše molitve i u zagovor sv. Vida i Gospe Trsatske.“
Događaj je zaključen molitvom i blagoslovom riječkog nadbiskupa i metropolita mons. Mate Uzinića.
Izvor: Riječka nadbiskupija
