Nastavljajući na općoj audijenciji kateheze o razlučivanju, papa Franjo je istaknuo da bliskost s Bogom, ako mu se obraćamo kao prijatelju, pobjeđuje strah od kušnje da njegova volja nije za naše dobro. Dok nas on, naprotiv, nikada ne napušta, čak ni kada se mi udaljimo
Bliskost s Bogom, u molitvi izgovorenoj s ljubavlju, obraćajući mu se kao prijatelju, pobjeđuje strah da njegova volja nije za naše dobro, da prihvatiti njegov prijedlog znači upropastiti si život. Upravo obrnuto; znak susreta s njim je radost, a tuga i strah znakovi su udaljenosti od njega – istaknuo je papa Franjo u četvrtoj katehezi posvećenoj duhovnom razlučivanju, održanoj na općoj audijenciji.
Spontano moliti kako bismo ušli u intimnost s Bogom
Papa se usredotočio na prvi element razlučivanja, na molitvu, koja je – kako je rekao – neizostavna pomoć u shvaćanju onoga što se događa u nama; osjećaji, ideje, na kakvu me odluku vode; a ponajviše kada uključuje osjećaje dopuštajući nam da se obraćamo Bogu jednostavno i prisno, kao što se govori prijatelju.
Prava molitva nije ponavljanje poput papige. Prava je molitva upravo ta spontanost i privrženost Gospodinu. Ta bliskost pobjeđuje strah ili sumnju da njegova volja nije za naše dobro, a to je napast koja katkada prolazi našim mislima i naše srce čini nemirnim i nesigurnim – napomenuo je Papa. Neki se boje da ozbiljno shvaćanje njegova prijedloga znači uništiti si život, umrtviti naše želje, naše najsnažnije težnje.
Te misli katkada zavire u nas: da Bog od nas traži previše. Da nas zapravo ne voli. Međutim, na našem prvom susretu vidjeli smo da je znak susreta s Gospodinom radost. Kada susretnem Gospodina postajem radostan. Naprotiv, žalost, ili strah, znak su udaljenosti od njega.
Tko se udalji od Isusa nije nikada zadovoljan
„Ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi“, kaže Isus bogatom mladiću iz Matejeva Evanđelja (Mt 19, 17), jer mu neke prepreke nisu dopustile da ostvari želju koju je nosio u srcu, da izbliza slijedi „dobrog učitelja“. Bio je zainteresiran – podsjetio je Papa – preuzeo je inicijativu za susret s Isusom, ali je također bio vrlo podijeljen u svojim osjećajima; bogatstvo mu je bilo previše važno. Isus ga ne prisiljava da se odluči, ali Matej kaže da je mladić otišao od njega žalostan.
Tko se udalji od Gospodina – dodao je Papa – nije nikada zadovoljan, unatoč tomu što ima na raspolaganju veliko obilje dobara i mogućnosti. Isus nas nikada ne prisiljava da ga slijedimo. Daje nam spoznati njegovu volju, ali nas ostavlja slobodnima To je ono najljepše u molitvi s Isusom: sloboda koju nam On ostavlja.
Prijateljski odnos s Gospodinom, prijatelj koji razgovara s prijateljem
Molimo za tu milost – rekao je papa Franjo citirajući svetoga Ignacija Lojolskoga – da živimo odnos prijateljstva s Gospodinom, kao što prijatelj razgovara s prijateljem. Isusovi prijatelji poput staroga Papinog subrata, vratara u zavodu, koji je, kad god je mogao, prilazio kapelici, pogledao oltar i rekao: 'Ciao', jer je imao bliskost s Isusom. To je odnos koji trebamo imati u molitvi: bliskost, prisnost, kao braća, blizinu s Isusom.
To je milost koju trebamo moliti jedni za druge: vidjeti Isusa kao našeg najvećeg prijatelja, našega vjernog prijatelja koji ne ucjenjuje, i ponajviše koji nas nikada ne napušta, pa ni onda kada se mi udaljimo od njega. On ostaje na vratima srca. Mi kažemo: Ne želim ništa imati s tobom. A on šuteći ostaje, ostaje tamo pri ruci, srcu na dohvat, jer On je uvijek vjeran – istaknuo je papa Franjo.
