U utorak 20. rujna svečanom svetom Misom proslavljena je 170. godišnjica rođenja službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice jedine riječke autohtone družbe – Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Liturgijsko slavlje u kapeli Kuće matice predvodio je vlč. Michele Cittadino, župnik Župe BDM Karmelske na Donjoj Drenovi, u zajedništvu sa sestrama Družbe i drugim vjernicima.

Na početku propovijedi izrazio je radost što može u zajedništvu sa sestrama proslaviti ovaj veliki dan ne samo za grad Rijeku, već i za cijelu Hrvatsku. Marija Krucifiksa Kozulić prošla je trnovit put za vrijeme svoga života. Taj put koji nije bio lagan već od njezinog ranog djetinjstva, učio ju je požrtvovnosti i trpljenju. Gospodin ju je pripremao za sebe i poslanje koje joj je namijenio. Pomogao joj je, vodeći je na tom putu, da može prije svega imati slobodno srce i svjesna kako ne može služiti Bogu i bogatstvu. Marija Kozulić potječe iz bogate obitelji, ali zahvaljujući svojoj životnoj povijesti mogla je u njoj prepoznati jedan put koji je Gospodin pripremio za nju i mnoge djevojke prije vas, obratio se propovjednik sestrama Družbe, koje je djelovanje i karizma utemeljiteljice Marije Kozulić privukla, kao i vas, da sluše Kristu nasljedujući njezin primjer. Ona je bila zaljubljena u Krista, potpuno se predala njemu. U njezinom životu se ispunilo ovo današnje Evanđelje (Lk 8, 19-21) u kojemu slušamo kako je Isusova obitelj došla tražeći ga, ali radi mnoštva nisu mogli doći do njega. Krist je u tom trenutku znao prepoznati da ga njegova majka i rodbina žele na neki način uzeti k sebi, odvojiti od mnoštva. Tu nam Isus ostavlja poruku kako naše srce ne pripada samo pojedincima, nego je za čitavu Crkvu, za čitav svijet. Mi smo, poput Krista, pozvani ljubiti svakoga, poručio je propovjednik.

Danas se na poseban način želimo zahvaliti Gospodinu za dar karizme koju vam je Bog dao, nastavio je vlč. Cittadino obraćajući se sestrama. Ali danas postoje pred nama drugi izazovi i potrebni smo prepoznati znakove vremena i raditi ono na što nas Bog poziva. Da uvijek budemo spremni raditi za Gospodina, “postati siromašni da obogatimo druge”. Isus je postao siromašan, nije gledao tko je tko. Dao se sav, do kraja, do smrti na križu, da bi nama mogao dati ovo bogatstvo, da ne budemo više sami, da pripadamo njemu. Kada nas zahvate teški trenuci, teške životne borbe, kao što vjerojatno i činite, otiđite pred Svetohranište i gledajte Krista. On zna koliko smo jadni i slabi te nas obogaćuje, smiruje, daje nam snage za dalje. Pored njega se osjećamo ljubljeno. Uvijek u nama treba postojati ova spremnost – vršiti njegovu volju jer sreća je baš u tome, u davanju, kada se dajemo za Božju volju do kraja. Tada ćemo već i na ovom svijetu osjećati Božje kraljevstvo, predokus Božje punine i sjaja koji nas čeka u vječnosti, poručio je vlč. Cittadino.

Vrhovna predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, č. M. Dobroslava Mlakić, uputila je prigodnu riječ te zahvalila vlč. Cittadinu i svima okupljenima na zajedničkom obilježavanju zemaljskog rođendana Majke Utemeljiteljice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, Riječke Majke.

“Majka Utemeljiteljica je prije svega surađivala s Božjom milošću i proročki se je borila za ljudsko dostojanstvo i kršćansko dostojanstvo onih koji su živjeli na margini društva, siromašni i obespravljeni. Dar vjere i povjerenja u Boga posvjedočila je djelotvornom ljubavlju, jer temelj njezina poslanja su bile evanđeoske riječi: “Što god ste učinili jedno od ove najmanje braće, meni ste učinili” (usp. Mt 25, 45)”, rekla je s. Dobroslava te nastavila da je sve što je Marija Krucifiksa činila bio plod njezine čvrste vjere, sigurne nade i milosrdne ljubavi. Riječka Majka je dnevno molila ovu molitvu:

“Udijeli mi, Gospodine, duboku poniznost i milosrdnu ljubav;

da uvijek vršim volju Božju,

da uvijek budem sjedinjena s Bogom,

da ne mislim ni na što drugo osim na Boga,

da ljubim samo Boga,

da činim sve za Boga,

da tražim samo slavu Božju,

da postanem sveta samo za Boga,

da upoznam dobro svoju ništavnost,

da uvijek bolje spoznam volju Božju.”

Neka nam ona bude uzor na našem životnom putu i da ju nasljedujemo u njezinim vrlinama, ali da i nešto više poput nje činimo i učinimo u svom životu za naše bližnje i potrebite gdje god živimo, poticajnim riječima zaključila je s. Dobroslava.

Izvor: Riječka nadbiskupija