U župnoj crkvi Uznesenja BDM u Rijeci 16. rujna proslavljen je blagdan sv. Marcijana, ranokršćanskog rimskog mučenika. Svetu misu predslavio je rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente, u zajedništvu sa župnikom mons. Sanjinom Francetićem.
Na početku propovijedi mons. Sente osvrnuo se na tekst pročitanog evanđeoskog ulomka u kojemu se nalazi dio Isusove velikosvećeničke molitve, a koju je Isus izgovorio u Dvorani posljednje večere nakon što je Juda izašao. Isus se obratio preostaloj jedanaestorici i molio za njih. Molio je i za one koji će njihovim riječima povjerovati. Isus Krist je u tom dramatičnom trenutku kada je znao što će se uskoro s njime događati, kada će prihvatiti strašne muke koje će ga odvesti u smrt, mislio na svoje učenike i molio za njih, ali i za sve nas, a osobito za one koji će baš zbog toga što žele biti Kristovi prolaziti strašne muke kao što je prolazio on. Jedan od njih je sveti Marcijan.
Kroz čitavu povijest, od vremena otkada je Isus hodao ovom zemljom pa sve do naših dana, Bog nam je uvijek davao uzore koji su svojim životima pokazivali kako bismo i mi trebali živjeti, nastavio je mons. Sente. Govoreći o životu svetog Marcijana, istaknuo je kako je ovaj svetac bio vrlo važna osoba u Rimskom carstvu. Susrećući se s kršćanima koji su osuđivani na smrt te samom smrti njegova sina, on moli pomoć svome sinu. I dobiva to što moli, sin mu je oživljen i on zbog toga uzvjeruje u Isusa Krista. No, nakon što sv. Marcijan prihvti život, vjeru, poslanje i misiju samoga Boga Isusa Krista, vrlo brzo ponovno umire ne samo njegov sin, već i on podnosi mučeničku smrt. Gledajući našim ljudskim očima, mogli bismo se zapitati bi li mu možda bilo bolje da se nikad nije susreo s kršćanima, da nije tražio život. Njegov sin bio bi mrtav, ali on bi ostao živ. Ovo je vrlo snažna poruka. On je, istina, molio za ovozemaljski život svoga sina, što mu je bilo i uslišano. Ali ono još važnije jest da su jedan i drugi, otac i sin, ušli u život vječni prihvativši Isusa, živoga Boga, koji ne samo da ima vlast nad našom tjelesnom smrću i životom, nego i nad našim duhovnim životom, što je puno važnije. To bi mogla biti glavna poruka života sv. Marcijana, naglasio je propovjednik.
Nisu bez razloga u ovoj crkvi Uznesenja BDM njegovi posmrtni ostaci, koji nam na neki način u pamet dozivaju i njegov život koji još uvijek traje, upravo po zemnim ostacima. Nije tjelesno, ali je duhom sv. Marcijan itekako živ. Svi naši sveci i blaženici, na čelu s Presvetom Djevicom Marijom, nam to poručuju – da je ljudski život daleko vrjedniji od brige za životom naših tjelesa, naše materije. Čovjek je voljom Boga satkan od duše i tijela i valja nam se brinuti za oboje, rekao je mons. Sente. Bog je posvetio naše tijelo samim time što se utjelovio i jasno nam postavio ljestvicu vrednota, da ovim darovanim tijelom brinemo o ljepoti i svetosti duše i da, onda kada treba birati između trenutnog života i onog vječnog, odaberemo po toj Božanskoj ljestvici vrednota. Jako je važno da svojim zemaljskim životom osiguramo život vječni. Sveti Marcijan je to shvatio. Kada su mu molitve bile uslišane i kada je dobio zemaljski život svoga sina, to je toliko na njega utjecalo da mu naposljetku uopće nije bilo važno hoće li njegovo tijelo i dalje živjeti. Bilo mu je važno samo zadobiti život vječni.
To je posebno važno u ovim današnjim vremenima. Primjer sv. Marcijana govori nam da ćemo zasigurno prolaziti kroz različite životne teškoće i trebat ćemo prihvatiti križ. Marcijan je trebao prihvatiti strašnu činjenicu da mu je dijete umrlo. Ali, kada je susreo Boga, shvatio je da je Bog gospodar života i smrti. Tada mu više nije bio problem preuzeti novu žrtvu, jer je znao da mu je ta nova žrtva, premda bila i mučenička smrt, ulazak u nebo. Što i kako će biti u ovom vremenu pred nama, ne znamo. Možda ćemo se i mi morati odreći nekog komoditeta ili ući u neku žrtvu. Ako smo vjernici, onda se toga ne bojimo, već prihvaćamo određeni križ koji život stavlja na nas da bismo upravo kroz njega snažnije upoznali otajstvo vječnoga života, Isusa Krista. Kada shvatimo da nam je život darovan zato da bismo slavili Boga i osigurali si ulaz u vječni život ne bojimo se više ničega, nego znamo da je Bog gospodar života i smrti, vremena i vjekova, da je sve u njegovoj ruci i u njegovoj namisli. Zato se mi vjernici ničega ne bojimo, nego zahvaljujmo na svakome daru, pa i daru križa, kojim želimo slaviti Boga prepoznavajući ga u svojim bližnjima i bližnjima po našem služenju pa i našem prihvaćanju križa donositi radost. Neka i nama danas mučenička smrt sv. Marcijana bude poticaj u svakodnevnom životu, da znamo prihvatiti križ i spoznati ga kao sredstvo našega spasenja i našega činjenja dobra bližnjima, poticajno je zaključio propovjednik.
Župnik Župe mons. Sanjin Francetić obratio se riječima zahvale predvoditelju misnog slavlja dodajući da se tom sv. Misom zatvorila izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu”. Na kraju Euharistije vjernici su u zajedništvu izmolili molitvu sv. Marcijanu.
Izvor: Riječka nadbiskupija
