Uz geslo „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68), svoju zlatnu misu – 50 godina svećeništva, proslavio je u nedjelju, 11. rujna 2022. vlč. Stjepan Buček, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije. Svečano misno slavlje u prepunoj župnoj crkvi Sv. Marka evanđeliste u Trnjanima kod Slavonskog Broda, u kojoj je bio na službi cijeli svoj svećenički život, zlatomisnik je predvodio u suslavlju s domaćim župnikom Nikolom Kaurinom, preč. Mariom Lešićem, župnikom u Ruščici i garčinskim dekanom, vlč. Tomislavom Karavidovićem, župnikom u Garčinu i vlč. Davidom Sluganovićem, župnikom u Slavonskom Brodu.

Vidljivo dirnut velikim brojem župljana, napose brojnima odjevenima u narodne nošnje, prisjetio se u homiliji svojih prvih dana kada su, kako je rekao, vjernici tako odjeveni na misu dolazili svake nedjelje. Zahvalio je svojim župljanima što su ga poštivali kao svoga župnika, što su molili za njega, naglasivši kako je i on molio za njih, nastojao biti im blizak u svim životnim situacijama, ulijevajući im nadu i poticati na rast u vjeri. Zahvalio im je na svim radostima koju su dijelili, kao i na onim tužnim događajima koje su zajedno prevladavali.

Prisjetio se najtežih dana Domovinskoga rata, kada se dobrovoljo prijavio da kao dušobrižnik bude na bojišnici s braniteljima koji su branili svoj dom. „Smatrao sam da trebam biti sa svojim narodom i u dobru i u nevolji. Sretan sam čovjek, jer sam sretan svećenik. Volim vas, svoje župljane, vi ste moja braća i sestre. Ostanimo i dalje povezani molitvom i brigom jedni za druge. Budimo svjesni da sve što činimo – činimo kao Gospodinu. Slavimo Gospodina! Kada sve odradimo pozvani smo sa sv. Pavlom reći: ‘Sluge smo beskorisne, učinili smo što smo bili dužni učiniti!’ (Lk 17:10), a Bog nas s nagradom čeka tek u vječnosti“, poručio je uz ostalo zlatomisnik. Zahvalio je na kraju Gospodinu za dar svećeništva i Majci Mariji „na njezinoj blizini i pomoći koju sam u svom svećeničkom pozivu konkretno doživljavao“.

Iznoseći neke statističke podatke o svećeničkom djelovanju zlatomisnika, župnik Kaurin je rekao kako je vlč. Buček u svojih 50 godina svećeništva u toj župi krstio 1943 djece. Prvi kojega je krstio bio je Ivica Požega, stoga je upravo on na misi slavljeniku predao znakovit dar župne zajednice – zlatnu krunicu. Naveo je kako je vjenčao 843 bračna para. Kako je suprug prvog bračnog para koji je vjenčao preminuo, prigodan dar predao mu je zadnji bračni par koji je u župi vjenčao – Vitomir i Kristina Cvitković. Na posljednji počinak ispratio je 1680 župljana, a odslužio je više od 20.000 misa. Župnik Kaurin zahvalio je na kraju zlatomisniku na ustrajnosti i vjernosti svećeničkoj službi, naglasivši kako jer rijedak slučaj da jedan svećenik cijeli svećenički život – 50 godina provede u jednoj župi.

Na kraju mise vlč. Buček udijelio je svoj zlatomisnički blagoslov. Slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor predvođen Dinom Klemom. Uz pratnju tamburaša nakon mise zaigralo se pred crkvom veliko slavonsko kolo. Slavlje je nastavljeno uz zajednički ručak za sve pod velikim šatorom. Prigodnim riječima zahvalu zlatomisniku uputili su župljanin Ladislav – Slavek Jurinjak, načelnik Općine Garčin Mato Grgić i brodski župnik David Sluganović. Župnik Nikola zahvalio je svima koji su svojom molitvom, radom i financijski pomogli pri ovom, kako je rekao, povijesnom slavlju; svojim župljanima, općinama Garčin i Gornja Vrba te Gradu Slavonskom Brodu.

Vlč. Stjepan Buček rođen je 1947. u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Adama i majke Kate u Beketincima – Župa Vuka, koja se nalazi između Đakova i Osijeka. Odrastao je uz tri brata, a sestra mu je preminula kao dijete. Po rukama biskupa Bauerleina za svećenika je zaređen 1972. kada je u svojoj župi slavio i Mladu misu uz geslo “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života!”. Iste je godine došao u Župu sv. Marka evanđeliste u Trnjane, prvo kao župni vikar, a potom ostale godine kao župnik. Kako je u početku župa u osam filijala imala 57 obitelji, u onim teškim uvjetima nije mu bilo nimalo lako putovati i upoznati sve župljane. Župljanima je u svemu nastojao biti blizak te je kao mladi svećenik bio aktivan sportaš. Često je sa župljanima igrao nogomet i druge sportske igre, išao u lov, bio je član Vinske akademije. Iako je od 2019. u mirovini, ostao je u Trnjanima, koja sada broji 220 obitelji te je na raspolaganju župniku i ostalim svećenicima za ispomoć u pastoralnom radu.

Tekst: B. Lukačević
Izvor: Đakovačko-osječka nadbiskupija