25 godina Radio Marije

Zrin scaled

Sedamdeset i deveta obljetnica stradanja stanovnika Zrina obilježena je u nedjelju, 11. rujna u Zrinu. Već tradicionalno od 1996. godine preostali Zrinjani i njihovi potomci sjećaju se događaja na blagdan Male Gospe 9. te 10. rujna 1943. godine kada su partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin.

Program obilježavanja započeo je molitvom pred križem podno starog rada, a slijedio je mimohod do spomen-crkve Našašća sv. Križa ispred koje je misno slavlje predvodio predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić u zajedništvu s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, domaćim biskupom Vladom Košićem, biskupskim vikarom i ravnateljem Zaklade za Zrin mons. Markom Cvitkušićem, biskupijskim ekonomom mons. Zdravkom Novakom, domaćim župnikom vlč. Stjepanom Filipcem, ravnateljem Hrvatskog Caritasa fra Tomislavom Glavnikom, provincijalom Hrvatske kapucinske provincije fra Jurom Šimićem i vlč. Josipom Banom.

MG 1482

Ova obljetnica okupila je hodočasnike pristigle iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognane Zrinjane i njihove potomke, a slavlju su nazočili i predstavnici vlasti.

Na početku sve okupljene, a posebno Zrinjane i potomke prognanih Zrinjana koji ovdje oplakuju svoje najmilije, pozdravio je biskup Košić pozvavši na molitvu kako se ove nevine žrtve nikad ne bi zaboravile.

MG 1487

U homiliji nadbiskup Puljić je rekao kako se o ovom i stotinama drugih mjesta diljem Hrvatske, gdje su još uvijek opipljivi zločini komunističkoga režima, desetljećima šutjelo i strogo branilo povijesno istraživanje kako se ne bi saznala istina o stradanjima. „S pravom je kod blagoslova ove crkve kard. Bozanić kazao kako to spomen-slavlje nije revizija nego vizija povijesti, a nju smo dužni prenositi mlađim naraštajima, jer oni moraju znati istinu o kojoj je komunistička vlast nametnula šutnju. U protivnom dogodit će se izvrtanje istine i povijesnih činjenica, poput kleveta o časnim sestrama sv. Vinka koje su navodno mučile djecu s Kozare, a Srpska pravoslavna crkva, na prijedlog Gornjokarlovačke eparhije namjerava ih proglasiti velikomučenicima, a časne sestre optužuju da su bile članovi zločinačke organizacije. Stoga je vrhovna poglavarica č. s. Miroslava izjavila prošlih dana kako je pogađa nepravda i nezahvalnost Srpske pravoslavne Crkve, jer kroz punih 90 godina sestarske nazočnosti u karlovačkoj bolnici nikada nisu bile optuživane. A sada za svoj nesebičan i požrtvovan rad sestre dobivaju kao zahvalu laž i klevete. Ovaj pohod Zrinu sa sjećanjem na 291 ubijenog Zrinjana podsjeća me na godišnje obilježavanje žrtava na otočiću Daksi, nadomak Dubrovnika, gdje su u noći između 24. i 25. listopada 1944. partizani ubili 52 čovjeka različitih zvanja i godišća. Među njima su bili trgovci, svećenici, redovnici, strojari, novinari, profesori, vojni službenici, odvjetnici, podvornici, činovnici, tapetari, vozači, ljekarnici, ratari, listonoše, studenti, vjeroučitelji, umirovljenici, kapetani. Cijeli spektar različitih zvanja. Otočić Daksa, na kojem je nekada bio franjevački samostan i gdje je Đivo Gundulić spjevao poznate Suze sina razmetnoga, Dubrovčanima je to mjesto bilo i ostalo sveto, baš zbog stradanja tolikih nevinih ljudi. Među njima je bio i tadašnji gradonačelnik Koprivica i sedam vrijednih i zauzetih svećenika. U prva vremena kršćani su takva mjesta obilježavali i okupljali se na njima. A posjet tim mjestima nazivali su „pohod pragovima“ (visitatio ad limina). Jer, tu, preko tih pragova mučenici i stradalnici zakoračili su u vječni život i čuli utješni Spasiteljev glas, slugo dobri i vjerni uđi u veselja Gospodara svoga“, istaknuo je nadbiskup poručivši kako je puno takvih „pragova“ diljem naše Domovine, a i šire, posebice u Sloveniji i BiH.

MG 1495

U nastavku, ustvrdio je kako Zrin, Macelj, Bleiburg, Daksa, itd. mogu poslužiti kao paradigma okrutnog stradanja bez suda i mogućnosti žalbe stradalih. „A progoni i stradanja vjernika tijekom dvadesetog stoljeća proizveli su veliku sjetvu mučenika diljem Europe, pa je tijekom Jubileja Crkve (2000.) sv. Ivan Pavao II. pozvao mjesne Crkve neka učine sve da se ne prepusti zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu. Pozvao je i potakao sve neka se prikuplja potrebita dokumentacija o njihovom stradanju i svjedočenju. A znamo da je dvadeseto stoljeće, usprkos silnog napretka znanosti i drugih dostignuća, ostalo upamćeno u povijesnim kronikama kao „mračno stoljeće dugih sjena, užasnog nasilja i strašnih pokolja“.

MG 1519

Nadbiskup je istaknuo i kako stanovništvo Zrina, koje partizani nisu poubijali, njih oko 360, dobro je upamtilo to mračno razdoblje užasnog nasilja. „Svi su bili protjerani, a nakon rata njihova pokretna i nepokretna imovina je oduzeta temeljem presude na jednoj nepunoj stranici teksta (7. 02. 1946.). Preživjelim stanovnicima, djeci i udovicama, zabranjen je bio povratak u njihovo mjesto. Nešto slično dogodilo s Hrvatima u Boričevcu kod Gračaca, Udbini i u Španovici koju su nakon uništenja prozvali Novim selom. U svim tim dijelovima Hrvatske etničko čišćenje Hrvata prikazivano je kao antifašističku borbu“, rekao je nadbiskup zaključivši kako je dobro što se danas u slobodi ta tužna tragedija pretvara u svehrvatsku nacionalnu brigu, kako ne bi iščezla iz pamćenja ljudi, te kako pamćenje i spomen na žrtve nema ništa s vraćanjem u prošlost. „I nema nakanu baviti se njihovim progoniteljima, ili, ne daj Bože, buditi strasti s osjećajima mržnje. Spominjanjem nastradalih nastoji se iskazati dužno poštovanje prema nedužnim žrtvama i njihovoj moralnoj veličini koja je postala baštinom naše sadašnjosti“.

Nakon popričesne molitve riječi zahvale u ime Zrinjana izrekao je biskup Petanjak. On je zahvalio nadbiskupu Puljiću na dolasku i izrečenim riječima, ali i domaćem biskupu Košiću na tome što ustrajno drži uspomenu na Zrin i Zrinjane. „Vrijeme ide i sve je manje onih kojima u osobnoj iskaznici piše da su rođeni u Zrinu. Na nama mlađima i onima još mlađima od nas, je da održimo uspomenu na one koji su ovdje živjeli i koji su ovu zemlju zalili svojom krvlju“, poručio je biskup Petanjak.

Nakon mise održana je i komemoracija žrtvama Zrina te su pod križ položeni vijenci i zapaljene svijeće.

MG 1509

 

MG 1513

 

MG 1559

Radio Marija

13:45 Glazba
14:00 Pozdravi, čestitke i preporuke
14:55 Molitva za život
15:00 Krunica Božjega milosrđa

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

"Kad bi ljudi poznavali vrijednost Svete Mise, svaki dan bi morali doći redarstvenici"... Citati i misli sv. o. Pia

Današnji sveti zaštitnik je sv. Pio iz Pietrelcine, glasoviti i kod vjernika omiljeni Padre Pio, talijanski kapucin i mističar. Na njegov spomendan, izdvajamo...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Rujan 2022
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.