25 godina Radio Marije

marko krizevcanin 2022 naslovna funky
Križevci, stari kraljevski grad podno Kalnika, rodno su mjesto svetoga Marka Križevčanina. Sveti Marko Križevčanin, zaštitnik grada Križevaca i Bjelovarsko-križevačke biskupije, rodio se 1589. g. i punim se imenom zvao Marko Stjepan Krizin. Za svećenički se poziv odlučio u svojim najranijim danima. Školovao se na Isusovačkom kolegiju u Grazu gdje mu je profesor bio Petar Pázmány, kasniji nadbiskup i kardinal. Studij je od 1611. do 1615. godine nastavio u Rimu, a za to je vrijeme boravio u Papinskome zavodu »Germanicum et Hungaricum«. Na jednom se dokumentu, koji se čuva u arhivu toga Zavoda, i danas može pročitati Markov potpis s dodatkom »Croata – Hrvat«. Kao student odlikovao se bistrinom uma i krjeposnim životom. Nakon završetka studija zaređen je za svećenika, vratio se u domovinu i neko je vrijeme djelovao u svojoj Zagrebačkoj biskupiji.

Uskoro ga je kardinal Pázmány pozvao u Ugarsku, povjerio mu službu ravnatelja sjemeništa u Trnavi i imenovao ga ostrogonskim kanonikom. Poslije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije Széplak pokraj Košica, koja je tada bila pod upravom ostrogonskoga kaptola. Košice su u to doba bile utvrda ugarskoga kalvinizma. Kako bi ojačao položaj malobrojnih katolika, gradski je upravitelj, namjesnik kralja Matije II., Andrija Dóczi u Košice pozvao dvojicu isusovaca: Poljaka Melhiora Grodzieckoga i Mađara Stjepana Pongrácza. Njihov je plodonosni rad ojačao svijest katolika, ali i izazvao bijes kalvina koji su potaknuli narod na
bunu, lažno optuživši katolike da su 13. srpnja 1619. izazvali požar u gradu. U to je vrijeme u Košicama s isusovcima bio i naš Marko Križevčanin. Sveti Marko Križevčanin, svećenik i mučenik(Križevci, 1589. – Košice, 7. rujna 1619.)

Te teške trenutke njih su trojica živjeli predani brizi i skrbi za katolike u gradu. No, kad je zapovjednik kalvinske vojske Juraj Rákóczi 3. rujna 1619. godine sa svojim vojnicima ušao u grad, odmah je u tamnicu zatvorio svu trojicu katoličkih svećenika. Marko, Melhior i Stjepan nagovarani su da se odreknu vjernosti Petrovu nasljedniku, da više ne budu »papisti« te postanu kalvini. Tri dana nisu im dali ni jesti ni piti. Vojni je zapovjednik obećao Marku darovati crkveno imanje ako se odrekne katoličanstva i postane kalvin. Marko je to odlučno odbio. Zatim su sva trojica okrutno mučena. Glave su im odrubljene 7. rujna 1619. godine. Knez Bethlen najprije nije dopuštao dostojan pokop košičkih mučenika. Tek nakon šest mjeseci to je, ipak s kneževim dopuštenjem, učinila grofica Katalina Pálffy. Danas
se ostaci njihovih tijela čuvaju u uršulinskoj crkvi u Trnavi. Vijest o njihovu svjedočanstvu vjere i mučeništvu proširila se među vjernicima. Spomenuti kardinal Pázmány poveo je kanonsku istragu o mučeništvu,
prikupio je potrebna svjedočanstva i zatražio od pape Urbana VIII. da ih proglasi svetima. Postupak se oduljio. Tek je papa Pio X., u Rimu 15. siječnja 1905., svu trojicu košičkih mučenika proglasio blaženima. Svetima ih je u Košicama, tijekom svojega pastoralnog pohoda Slovačkoj, proglasio papa Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. godine.

Iz životopisa svetoga Marka vidljivo je da je bio uzorno odgojen, nadaren i marljiv, da je stekao takvo znanje i krepost da ga je nekadašnji njegov profesor kardinal Pázmány pozvao u svoju Ostrogonsku nadbiskupiju u Mađarskoj te mu povjerio vrlo odgovorne službe – upravu sjemeništa i odgoj budućih svećenika. Marko je svoje službe obavljao predano i odgovorno, živeći svoj svećenički poziv. Premda je bio duboko osviješten u pripadnosti hrvatskomu narodu, hrvatstvo nije smetalo da na poziv ostrogonskog nadbiskupa pođe u Mađarsku i stavi se u službu Crkve i naroda u toj zemlji. Sveti Marko Križevčanin, svećenik i mučenik (Križevci, 1589. – Košice, 7. rujna 1619.)

A kad je poslan u Trnavu, u Slovačkoj, opet je povjerene službe spremno prihvatio i marno vršio, prepoznajući čitavu Crkvu svojim domom i mjestom svoga služenja. Marko je, dakle, u raznim krajevima i narodima
živio i radio kao da je među svojima. Sve je ljude smatrao braćom, a zajedništvo vjere i pripadnost Katoličkoj Crkvi bili su za njega poveznica s narodima u kojima je vjerno služio. Bio je uistinu pravi Europljanin. Zagreb i Rim, Ostrogon i Trnava za njega su bili jedno polje apostolskoga djelovanja i pastoralnoga rada. Ljude nije dijelio ni po nacionalnoj pripadnosti niti po vjerskom uvjerenju. Postoje, naime, mnoga svjedočanstva da je i s kalvinima, od kojih su se mnogi zgražali nad Markovom okrutnim pogubljenjem, bio u dobrim odnosima. On u kalvinima nije gledao neprijatelje, nego braću u Kristu s kojom treba zajednički živjeti u Kristovoj ljubavi. Ljubav i dijalog poruke su svetoga Marka, kojega Katolička Crkva kao mučenika slavi 7. rujna.

 

Foto: By Mihovilhrgovic - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=19936304

Radio Marija

19:15 Vijesti, obavijesti i najava programa
19:30 Hrvatski martirologij XX. stoljeća
19:40 Glazba
20:00 Anđeo Gospodnji; Molitva za obitelj

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Tajne litanija: Sveta Bogorodice

AUTOR: Fra Ivan Bradarić Tumačenje lauretanskih litanija započinjemo zazivom: Sveta Bogorodice. Ovim zazivom također ispovijedamo vjeru da je...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Listopad 2022
P U S Č P S N
1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.