Katolička udruga „Veronikin rubac“ koja pomaže starijima, bolesnima i nemoćnima u Osijeku, na čelu s predsjednicom Ines Maldini i dopredsjednicom Marijom Šešo, proslavila je 5. rujna 2022., na spomendan sv. Terezije iz Kalkute, 15. obljetnicu svoga djelovanja. Obilježavanje obljetnice započeo je misnim slavljem u gornjogradskoj kapeli sv. Roka, koje je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Ivan Ćurić. Uslijedio je prigodan program u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku. Rad Udruge uz tekstualno-slikovnu prezentaciju predstavila je doc. dr. sc. Nada Prlić, program je moderirala Nevenka Špoljarić, glazbeni program obogatio je fra Miroslav Petrac i HOPGD „Zrinski“, a prisutnim osnivačima, članovima, podupirateljima, duhovnim pratiteljima i brojnim suradnicima „Veronikina rupca“ dodijeljene su zahvalnice i simbolični darovi.
Spremnost članova na ostvarenje Isusova poziva
Uvodeći u zahvalno misno slavlje, đakovačko-osječki pomoćni biskup uputio je kako postoje mnogi ljudi koji su u zajedništvu s Kristom, a nadahnjuju se primjerima svetih. Među njima su i članovi Katoličke udruge „Veronikin rubac“ koja slavi 15. obljetnicu te želi osvježiti svoja nadahnuća za djela ljubavi, što ih čini i promiče. „Zahvalni smo Bogu, zahvalni smo i zajednici Crkve koja je na svoj način u svome krilu odnjegovala posvećenje tomu putu ljubavi, na poseban način prema starima, bolesnima i nemoćnima“, rekao je biskup Ivan te je vodstvu Udruge prenio pozdrave đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i umirovljenog nadbiskupa Marina Srakića, koji je i sam poticao osnivanje i oblikovanje ove zajednice.
„A sve stoji zapravo na samim članovima, na njihovoj spremnosti da ostvaruju ono na što nas Isus poziva, kako je i geslo ovoga spomena i zahvale Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,40), naglasio je mons. Ćurić. Uz pomoćnog biskupa u koncelebraciji je bio gvardijan Franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi, fra Venancije Mihaljević, OFM; duhovnik „Veronikina rupca“, fra Zoltán Dukai, OFM te fra Željko Paurić, OFM, koji je dugo godina službovao u samostanu u Tvrđi.
U svojoj homiliji, biskup se prisjetio svojih dječačkih godina te 6. postaje tradicionalnog Križnog puta i rečenice: Kako je lijepo ogledalo dobila sveta Veronika! na koju se nadovezuje kratki poticaj, gotovo nalog: Ogledaj se u to ogledalo često!. Veronika se našla i u najvrjednijim djelima ljudskoga stvaralaštva i umjetnosti poput 31. pjevanja „Raja“, trećeg dijela trilogije „Božanstvene komedije“, Dante Alighierija koji povezuje Veroniku i pobožnost Hrvata: K’o neki što možda iz Hrvatske sada / dolazi našu Veroniku zreti, … te promatrajući, u mislima svojim veli: Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože, / takav li dakle bješe lik ti sveti? „A prije malo više od 15 godina Veronikin rubac u Osijeku nije ni naslikan, ni opjevan, nego je ugrađen u ime jednog konkretnoga puta nasljedovanja i zajedništva s Kristovim djelom, ne da bude tek izričajni naslov, već istinsko nadahnuće i snaga svega u čem se ogleda postojanje i rad jedne, brojem ne velike, ali vrijedne zajednice“, naglasio je mons. Ćurić.
Neće biti izgubljena nijedna od naših iskrenih briga za druge
Osvrćući se na misna čitanja, prisutnim članovima Udruge i ostalim vjernicima biskup je naglasio je kako se Božja snaga u Isusu najviše objavljuje kao ljubav, najprije upravljena siromasima, patnicima, bolesnima, sužnjima, žalosnima. „S njim dolazi godina milosti Gospodnje i započinje trajni kairos, njegov čas, zapravo vrijeme u kojem nam dolazi i dariva nam se Božje spasenje. Sva će se Radosna vijest, Kristovo evanđelje u tome i sastojati. S tom je nakanom obilazio sela i gradove, liječeći svaku bolest i nemoć. Na to je upućivao i svoje učenike. S onim najmanjima, najpotrebitijima, zaboravljenima i odbačenima, Isus će se, ni manje ni više nego poistovjetiti, zahtijevat će da ih primamo i ljubio kao njega.“
Naglašavajući redak iz Jakovljeve poslanice: Vjera bez djela mrtva je, te dio Hvalospjeva ljubavi: Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, …, kad bih znao sva otajstva, i kad bih imao svu vjeru, a ljubavi ne bih imao – ništa sam, ništa mi ne bi koristilo, biskup Ivan je naglasio: „Kršćanski život stane već u najmanja djela ljubavi. Sâm nam Isus veli: Ni za jedno od njih neće vam propasti plaća, te je uputio na papu Franju koji kaže: Možemo biti sigurni da neće biti izgubljeno nijedno od naših djela koja smo učinili s ljubavlju i da neće biti izgubljena nijedna od naših iskrenih briga za druge, … nijedan velikodušni napor, nijedna bolna strpljivost.
Srce se hoće!
Govoreći o spomendanu sv. Terezije iz Kalkute, biskup je podsjetio kako ju je blaženom 2003. godine proglasio sv. Ivan Pavao II., koji je te godine tijekom misnoga slavlja u Osijeku sve zdušno pozvao na ostvarivanje puta svetosti, a sv. Majka Terezija živjela ga je služeći najsiromašnijima među siromasima. Istaknuo je zatim kako je o 75. obljetnici Nadbiskupijskog Caritasa, među vrijednim oblicima karitativnog djelovanja bio je predstavljen i „Veronikin rubac“, „kao dragocjeni kamenčić jednog velikoga mozaika u kojem prepoznajemo nasljedovanjem i životom posvjedočen sakrament ljubavi… što je zadaća cijele Crkve, kao temeljna sastavnica njezina poslanja.“
„U današnjem vremenu, u kojem je sve potrebnija skrb za stare i bolesne, „Veronikin rubac“ je baš u njima prepoznao Kristovo lice. I Udruga nije čekala, njima i njihovim obiteljima stavila se na raspolaganje, surađujući na tom području i s civilnim udrugama i ustanovama koje skrbe za stare, bolesne i nemoćne“, rekao je mons. Ćurić otkrivajući kako duhovni put od svoga osnutka članovi Udruge jačaju na izvorima duhovnosti Franjevačkog svjetovnoga reda, s tijesnom suradnjom s franjevcima u osječkoj Tvrđi.
Na kraju homilije pomoćni biskup podsjetio je i na pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. Ivana Šešu, dugogodišnjeg odgojitelja, duhovnika Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu: „Ne samo po obiteljskoj povezanosti s dosadašnjom predsjednicom, vjerujmo da je Udruga bliskim doživljavala i lik svećenika mons. Ivana Šeše, koji je brojnim naraštajima svećenika i svima koje je susretao, svojim konkretnim primjerom i radosnom raspoloživošću pokazao kako je važno pohađati i biti na usluzi starima i nemoćnima“. Uputio je zatim i na bl. papu Ivana Pavla I. koji je pripovjedio kako mu je jedna štićenica, čeznući za susretima s bližnjima iz svoje obitelji, kroz suze rekla: Nisu nam najvažniji hrana i grijanje, postoji srce!, a mons. Ćurić je zaključio: „…za svoj život i vjeru nikad ne zaboravimo tu istinu: Srce se hoće! Uvijek i svugdje gdje živi čovjek, u radostima i tjeskobama, nikad ne prestajući biti od svega najvrjednije, neponovljivo i ljubljeno biće Božjega Srca.“ Misno slavlje pjesmom su animirali članovi Mješovitog zbora franjevačke crkve Sv. Križa u osječkoj Tvrđi pod vodstvom Silvija Vrčeka, uz instrumentalnu pratnju Ivke Kaurinović.
Talenti i socijalna zauzetost oživotvoreni u poslanju udruge
Program u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata započeo je molitvom i isticanjem riječi utemeljiteljice „Veronikina rupca“ Marije Šešo: Vjernica sam i željela sam aktivno pomoći starim i nemoćnim osobama da što dulje ostanu u njima poznatoj sredini, znajući da neke stvari ne možemo potpuno ukloniti iz naših života, i sa skupinom vjernika voljnih pomoći, odlučili smo se, poput biblijske Veronike, olakšati im svakodnevicu. Otuda naziv Katoličkoj udruzi „Veronikin rubac“. Osnovani smo i postojimo 15 godina, danas već šesnaestu.
Uslijedilo je zatim izlaganje doc. dr. sc. Nade Prlić koja je predstavila volontersko postojanje i misijsko poslanje ove Udruge od njezinih početaka – ističući 10 utemeljitelja – uglavnom trećoredaca Mjesnoga bratstva u Tvrđi, koji su svoje talente i socijalnu zauzetost oživotvorili u poslanju udruge (Katica Đeri, Dubravka Elvedji, Biserka Kos, Jaka Kordić, Stana Košćak, Vlasta Marodt, Kanita Peroli, Marija Šešo, Katica Štark, Blaženka Štrekelj).
Govoreći o putu osnivanja „Veronikina rupca“, N. Prlić pojasnila je značenje volonterstva kao i kršćanske etike ljubavi, a zatim je prikazala djelovanje i aktivnosti članova udruge od 2007. do 2021. godine. Prikazano je kretanje broja članova udruge tijekom godina i njihova dob, kretanje broja korisnika, broj aktivnosti članova udruge i broj darovanih sati, a potom su pobrojane i slikom prikazane određene aktivnosti – pomoći pri obavljanju higijene starijih osoba, spremanje stana, popravci u kućanstvu, posjet liječniku, vožnja na misu, odlazak na groblje, nabavka, izlasci u šetnju, druženje… Udruga posjeduje i određena medicinska pomagala koja je pribavila tijekom godina i stavlja na raspolaganje korisnicima; članovi prolaze različite stručne edukacije, ali i duhovne vježbe, te imaju mogućnosti sudjelovanja na hodočašćima koja ih osnažuju za poslanje koje obavljaju. Doc. dr. sc. Prlić svoje izlaganje zaključila je darujući utemeljiteljicu, dopredsjednicu M. Šešo fotoknjigom s detaljnijim prikazom djelovanja „Veronikina rupca“ kao trajnom uspomenom na protekle godine rada.
Korisnici prepoznaju Božje lice u ljubavi koju im dajemo
Zahvaljujući svima, napose članovima „Veronikina rupca“, M. Šešo istaknula je: „Djela ostaju iza ljudi, pa ćemo se po tome ravnati“, a zatim je podsjetila na riječi sv. Franje: „Krenimo braćo ispočetka, dosada nismo ništa učinili“. Obratila se potom i nova predsjednica I. Maldini te je naglasila: „U ovom trenutku svaka ljudska riječ zahvale za ovih 15 i više godina davanja sebe, svog znanja, truda, vještina i ljubavi prema korisnicima nije dovoljno mudra i nije dovoljno duboka. Zato ću se poslužiti riječima sv. Majke Terezije koja je rekla Nije važno koliko radiš, nego koliko ljubavi unosiš u ono što radiš. Sebedarjem članova u svakodnevnoj brizi prema korisnicima ostvaruje se ono što je zapravo najljepše a to je da korisnici prepoznaju Božje lice u ljubavi koju im dajemo… Korisnici su prepoznali nebo, nebo je prepoznalo volontere „Veronikina rupca“, a ja vam samo mogu poželjeti puno blagoslova u životu i u budućem radu.“ Uz prisutne uzvanike, program su pratili i osječki župnici: Vladimir Delić, Filip Perković i Ivan Jurić te ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, preč. Drago Tukara.
„Veronikin rubac“ je neprofitna, socijalno-humanitarna, katolička udruga čije je osnivanje, Statut i imenovanje “katolička” dopušteno rješenjem Biskupskoga ordinarijata Đakovačke i Srijemske biskupije (8.11.2006.). Za duhovno vodstvo članova zaduženi su franjevci u Tvrđi. „Veronikin rubac“ surađivao je s brojnim udrugama i ustanovama, među kojima su: Gradsko društvo Crvenog križa Osijek, Volonterski centar, Patronažna služba Doma zdravlja, Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, Palijativna skrb Doma zdravlja, Udruga 60+, Grad Osijek, Osječko-baranjska, Centar za socijalnu skrb, osječka podružnica HZZO-a, Isusovačka klasična gimnazija, SKAC Osijek, Humanitarna udruga „Rijeka ljubavi“, liječnici obiteljske medicine… Dvije članice su proglašene „Volonterkom godine“ – Marija Šešo 2008. i Vera Szilner 2018. Udruga je dobila Plaketu Socijalnih radnika Hrvatske i Plaketu Osječko-baranjske županije, a Marija Šešo i Povelju Humanosti 2019. U evidenciju korisnika usluga tijekom 15 godina upisane su 392 osobe, a stotinjak osoba koristilo je i koristi medicinska pomagala koja posjeduju. Tijekom 2021. godine ostvareno je 2785 volonterskih sati darovanih potrebitima.
Tekst i foto: M. Kuveždanin
