„Isus od nas traži ovo: živi evanđelje i živjet ćeš život, ne napola nego u potpunosti. Živi evanđelje, živi život bez kompromisa“. Upravo je tako živio novi blaženik, Ivan Pavao I., ljubeći do kraja. Po uzora na Isusa, bio je krotak i ponizan pastir, koji se smatrao „prašinom po kojoj se Bog udostojio pisati“. Istaknuo je to papa Franjo na današnjem euharistijskom slavlju na Trgu svetog Petra, kada je beatificiran Albino Luciani, „nasmijani papa“.
Među mnoštvom na kišnome Trgu svetog Petra, Sveti Otac se u homiliji osvrnuo na „neprivlačan i vrlo zahtjevan govor“, koji Gospodin upućuje onima koji ga slijede u evanđelju nedjeljne liturgije. Naime, Isus u evanđelju ističe kako ne može biti njegov učenik onaj tko ga ne ljubi više od onih koji su mu dragi, tko ne nosi njegov križ, tko se ne odijeli od zemaljskih dobara.

Najprije, objasnio je Papa, Isusa je slijedilo veliko mnoštvo, koji su vjerojatno bili zadivljeni njegovim riječima i onim što je činio – u njemu su vidjeli nadu za svoju budućnost. Nasuprot lukavim vođama koji primjećuju da njihova karizma privlači, koji obećavaju biti „spasitelji“, dok se zapravo žele svidjeti što više ljudima i povećati moć, Isus postupa drugačije.

„On ne iskorištava naše potrebe, On nikada ne koristi naše slabosti da bi On bio veći.“

Zašto idemo za Gospodinom?

Kod Isusa nema kulta brojeva, ne traži odobravanje, nije idolopoklonik osobnog uspjeha. Čak se čini da se brine kada ga ljudi prate s euforijom i površnim oduševljenjem. Umjesto da se prepusti čaru popularnosti, od svih traži da razmotre razloge zašto ga prate i posljedice koje to za sobom povlači, kazao je Sveti Otac.

Za Gospodinom se može ići iz različitih razloga, primijetio je, a neki su, moramo priznati svjetovni.

„Iza savršenog vjerničkog izgleda može se skrivati puko zadovoljenje vlastitih potreba, traženje osobnog prestiža, želja za nekim položajem, za držanjem stvari pod kontrolom, žudnja za zauzimanjem prostora i dobivanjem privilegija, težnja za dobivanjem priznanja i drugo. To se danas događa među kršćanima. Ali to nije Isusov način. I to ne može biti stil učenika i Crkve.“

Crpiti ljubav iz Raspetoga

Slijediti Gospodina ne znači ući u neki dvor ili sudjelovati u pobjedničkog povorci pa čak ni dobiti sigurnost u vezi ovoga života, naglasio je Papa. Naprotiv, to znači nositi križ – poput Isusa, preuzeti svoje i tuđe breme, učiniti život darom, trošiti ga nasljedujući velikodušnu i milosrdnu ljubav koju On ima prema nama. To su izbori, nastavio je, koji uključuju cjelokupnost postojanja; zato Isus želi da učenik ništa ne pretpostavlja toj ljubavi, čak ni osjećaje koje gajimo prema svojim najdražima i najveća dobra.

No za to je potrebno više na Njega nego na same sebe, naučiti ljubiti, crpiti ljubav iz Raspetoga. Kako je rekao papa Luciani, prisjetio se Sveti Otac, „predmet smo neprolazne Božje ljubavi“.

„Gledajući u Raspetoga, pozvani smo dakle na vrhunce te ljubavi: pročistiti se od svojih iskrivljenih predodžbi o Bogu i svojih zatvorenosti, ljubiti njega i druge, u Crkvi i društvu, čak i one koji ne razmišljaju kao mi, čak i neprijatelje.“

Ljubiti: čak i ako to stoji križa žrtve, šutnje, nerazumijevanja, samoće, sputavanja i progona, naglasio je Papa, ponovno citirajući blaženika Lucianija koji je kazao kako, želimo li poljubiti Isusa raspetoga, „moraš se sagnuti nad križem i dopustiti da te ubode poneki trn krune koja je na Gospodinovoj glavi“.

Živjeti život u potpunosti

Ako, iz straha da ćemo se izgubiti, odustanemo od darivanja samih sebe, ostavljamo stvari nedovršenima: odnose, posao, zadaće koje su nam povjerene, snove, čak i vjeru, naglasio je Papa. Tako, na kraju, živimo polovično: ne upuštamo se u rizik za dobro, ne posvećujemo se zbiljski drugima.

No, Isus poziva na življenje evanđelja i tako ćemo u potpunosti živjeti život. Živi evanđelje, živi život bez kompromisa, istaknuo je Papa, dodajući kako je upravo tako živio i novi blaženik Crkve.

Crkva nasmijanog lica, poput Lucianija

Uz osmijeh je papa Luciani uspio prenositi Gospodinovu dobrotu, prisjetio se Sveti Otac.

„Lijepa je Crkva sretnog, vedrog i nasmijanog lica, Crkva koja nikad ne zatvara svoja vrata, koja ne ogorčuje srca, koja ne kuka i ne gaji osjećaje srdžbe, Crkva koja nije ljuta i netrpeljiva, nije mrka i osorna, ne pati od nostalgije za prošlošću, padajući u nazadnost. (tal. „indietrismo)“

Papa Franjo zaključio je homiliju potičući vjernike neka traže zagovor toga „oca i brata“, da izmoli za nas „osmijeh duše“.

Molitva Anđeoskog pozdravljenja

Po završetku mise, papa Franjo predvodio je molitvu Anđeoskog pozdravljenja. Prije toga, zahvalio je svima na sudjelovanju, pozdravljajući kardinale, svećenike, biskupe, službena izaslanstva te hodočasnike, osobito one iz Venecije, Belluna i Vittorija Veneta – „mjesta povezana s ljudskim, svećeničkim i biskupskim iskustvom blaženog Albina Lucianija“. Papa je zatražio zagovor Djevice Marije da „zadobije dar mira u cijelom svijetu, a posebno u napaćenoj Ukrajini“.

„Neka nam ona, prva i savršena učenica Gospodinova, pomogne nasljedovati primjer i svetost života Ivana Pavla I“, zaključio je.

(Vatican news – sa – ps)