Deseci tisuća hodočasnika okupilo se u Ludbregu i sudjelovalo na euharistijskom slavlju ludbreške Svete nedjelje 4. rujna, koju je ove godine, u Zavjetnoj kapeli na otvorenom, predslavio mons. Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup. Suslavili su biskupi Zagrebačke crkvene metropolije: biskup domaćin mons. Bože Radoš, zatim, mons. Vlado Košić, sisački biskup, mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup, mons. Josip Mrzljak, umirovljeni Varaždinski biskup kao i mons. Mijo Gorski zagrebački pomoćni biskup. Bili su tu i deseci drugih svećenika među kojima i dosadašnji ludbreški župnik i čuvar svetišta mons. Josip Đurkan te dvojica novih župnika in solidum vlč. Kristijan Stojko i vlč. Petar Mlakar.

Među brojnim hodočasnicima i ove su se godine na misno slavlje odazvali predstavnici civilnih vlasti: saborski zastupnici, župani, gradonačelnici i načelnici.

Tradicionalno, prije same svete mise, prethodila je procesija svećenika i hodočasnika od župne crkve Presvetog Trojstva do zavjetne kapele, odnosno Svetišta na otvorenom, a ove godine, pokaznicu s relikvijom predragocjene Krvi Kristove ulicama Ludbrega je u procesiji nosio mons. Đurkan.


Prije početka misnog slavlja, okupljenima se s nekoliko riječi obratio izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, potpredsjednik Sabora akademik Željko Reiner. U svome govoru je rekao kako su posljednje dvije godine bile osobito teške odnosno izazovne za život i dodao kako su se ondje u Ludbregu svi skupili upravo radi Svijetla. „Radi svjetla vjere, koje zrači baš iz ovog mjesta, iz Svetišta Predragocjene Krvi Kristove, koje je mjesto ne samo molitve i vjere već i najčvršće veze između dviju institucija: Crkve i Hrvatskog sabora", poručio je akademik Reiner podsjećajući na zavjet kojeg je Hrvatski sabor dao 1739. da će izgraditi Zavjetnu kapelu, a koji je ispunjen tek 1994.


Također, svima je poručio da se, kako je rekao „moramo trgnuti iz mraka i pogledati prema svijetlu i ne dozvoliti sebi da potonemo u blato mraka i beznađa. Oduprijeti se tome da odustanemo, da dignemo ruke. Oduprijeti se tome da nam agresivno nameću svoju ideologiju pod takozvanom političkom korektnosti, koja onda poprima upravo bizarne razmjere i postaje svoja suprotnost. Oduprijeti se da zagovaramo kulturu smrti umjesto kulture života u što nas neki neprestano guraju. Budući da su građani Hrvatske u ogromnoj većini vjernici, tu vjeru valja nam očitovati u svakodnevnom životu“, poručio je, između ostalog, akademik Reiner.

Biskup domaćin mons. Bože Radoš također je uputio riječi pozdrava i dobrodošlice svima okupljenima:  biskupima, svećenicima, predstavnicima civilnih vlasti, hodočasnicima, osobito pješacima, ali i onima koji su ovo slavlje pratili putem medija – starijima i bolesnima te njima obećao osobitu molitvenu blizinu. „Sve što živimo kao vjernici ostvareno je po Presvetoj Krvi Kristovoj. Naše spasenje, naš slobodan pristup k Bogu, naša radost što je Bog s nama. Neizmjeran dar oproštenja i ispunjeno obećanje da nas nikad neće napustiti. To nas je otajstvo ponovno privuklo da i ove godine na ovaj dan budemo u ludbreškome Svetištu, da kao vjernici, u zajedništvu euharistije, budemo dionici vječnosti. Ništa novije, ništa ljepše i ništa veće na svijetu neće biti.“

Ovim riječima je u misno slavlje uveo mons. Ivan Šaško, pozivajući okupljene da, u zajedništvu Božjega kraljevstva koje je među nama, po Duhu Svetome koji je u nama i koji oživljuje naše živote, ispovjede svoje grijehe kajući se te moleći dar milosrđa i obraćenja.


U svojoj homiliji se mons. Šaško najprije zadržao na tumačenju Radosne vijesti budući da se čini kako je Isus, u naviještenom izvještaju, pozvao na mržnju. Protumačio je kako, u svjetlu semitskog govora taj poziv treba čuti kao Isusovo pitanje što volimo više, odnosno najviše? „Istina je - Isus ne želi puno. On želi sve“, naglasio je mons. Šaško, a potom je iznio tri uvjeta, odnosno simptoma, koja imaju Kristovi učenici i učenice.

Prvo, to su oni koji najviše vole Gospodina. Drug znak, odnosno simptom Kristova učeništva jest nošenje svoga križa i hod za Isusom, a treći je ne navezanost na imanje.

„Ne znam koliko pojedine bolesti mogu biti asimptomatske, ali je sigurno da ne postoji asimptomatsko kršćanstvo, koje ne bi ostavljalo vidljive tragove, povezanosti i prepoznatljivosti“, poručio je propovjednik dodavši kako se površnim gledanjem hrvatskoga društva i države lako susreće promicanje nekog kršćanstva bez simptoma.

„Onoga kršćanstva o kojemu se govori, čak ga se i riječima ističe, ali koje ne ostavlja kršćanske tragove. Primjera ima dovoljno u svakom području života. Počevši od Hrvatskoga sabora i donošenja zakona. Odnosa prema otajstvu života od začeća i prema poimanju obitelji, preko odgoja i obrazovanja do gospodarstva i brige za hrvatsku kulturu. Kažemo da danas slavimo Svetu nedjelju. Uz nužno pitanje svima - počevši od nas kršćana - koliko nam je ona sveta? Izgradnja ove zavjetne kapele i njezina povezanost s Hrvatskim saborom rođena je očito iz želje da se vide simptomi kršćanstva“, naglasio je mons. Šaško te u nastavku pohvalio kršćane u pojedinim zvanjima i zanimanjima koji postupaju kršćanski, simptomatski.


„Kršćanski liječnici koji govore i tako djeluju: mi nećemo činiti pobačaje. Kršćanski poduzetnici i trgovci koji iz uvjerenja govore: mi nećemo raditi nedjeljom. Kršćani koji djeluju u politici kažu: mi nećemo na prvo mjesto staviti stranački interes i zapovijed, nego Krista i dobro naroda. Kršćani koji razumiju važnost svoga stava i kažu: mi nećemo podupirati mito i korupciju, mi nećemo biti dio produbljivanja razlike između bogatih i siromašnih u bilo kojem sustavu.“

Na kraju, biskup Šaško se osvrnuo i na poteškoće koje živimo u sadašnjosti, pred govorom o teškim vremenima, podsjećajući na poznatu  misao sv. Augustina: "Ljudi kažu vremena su zla, teška su vremena. Nastojmo živjeti dobro i vremena će biti dobra. Mi smo vremena. Kakvi smo mi, takva su vremena."

„Spomenimo se toga češće - kakvi smo mi, takva su vremena. I Crkva, i društvo, i narod, i država. Jer mi smo i naša Crkva, naši gradovi i sela,  i naše društvo i naš narod. Molimo stoga radosna srca u ovome prekrasnom zajedništvu da ne budemo beskrvni, da naše kršćanstvo i crkvenost, da naše hrvatstvo i ljudskost, ne budu bez tragova dara Kristove Krvi, Njegove životnosti i Njegove ljubavi.“ Zaključio je svoju homiliju biskup Šaško.


Na kraju misnog slavlja, biskup domaćin uputio je svima i riječi zahvale, a osobito dosadašnjem dugogodišnjem župniku i čuvaru ovog svetišta mons. Đurkanu, poručivši da vjeruje kako je, sve što je činio, činio iz ljubavi. „Ugradili ste najljepše godine svoga života u ovo Svetište. Ovih dana ste predali tu palicu dvojici mladih župnika vlč. Kristijanu i vlč. Petru. Oni će zalijevati ono što ste Vi posijali“, poručio je mons. Đurkanu biskup Radoš, a dvojici novih župnika poručio kako Bog po njima želi sada sijati i izgrađivati ovo Svetište. „Želim vam Božji blagoslov, neka Bog blagoslovi vas, službu, neka blagoslovi sve one koje vodite i koji dolaze na ovo svetište“, poručio im je biskup Radoš.

Na kraju je osobito zahvalio i svim svećenicima koji su bili na raspolaganju hodočasnicima za sakrament svete ispovijedi poručivši kako, bez njih, „Svetište ne bi bilo svetište,  jer svetište je najprije u ljudskoj duši.“