Župa sv. Bartola ap. u Cerniku svečano je u srijedu 24. kolovoza proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika. Središnje euharistijsko slavlje održano u vanjskim prostorima župne crkve predslavio je vlč. dr. Nikola Vranješ, profesor na Teologiji u Rijeci i pastoralni suradnik u Župi sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali, u koncelebraciji drugih svećenika Riječke nadbiskupije. Euharistiju je animirao bend “Omnia Deo”.

Bog nas danas poziva po ovome svetome Otajstvu i po svojoj Riječi iznova, po primjeru svetoga Bartola, otkriti nešto od duhovnoga bogatstva, bogatstva milosti koje bi trebalo nahraniti ponovno naš život u vjeri, rekao je na početku propovijedi vlč. Vranješ. „Slaveći svece, blaženike, župne zaštitnike mi ne činimo bilo kakve komemoracije. Nismo se danas ovdje okupili da bismo se sjetili nekih posebnih povijesnih činjenica ili događaja. Mi smo danas ovdje okupili da bi Bog iznova osnažio našu vjeru, naš duhovni život. Sveti Bartol je u tom smislu neiscrpno blago nadahnuća.“


Ono malo što je o ovome svecu zapisano i po predajama može nam itekako poslužiti kako bismo se iznova po njegovu primjeru približili Gospodinu i osnažili svoj vjerski život, naglasio je propovjednik. Prema jednoj predaji, sv. Bartol je jedan od apostola koji je nakon Kristovog uskrsnuća i uzašašća, otišao sve do Indije propovijedajući Evanđelje i tamo podnio mučeničku smrt. Neke druge predaje govore da je išao sjeverno prema današnjoj Armeniji, Azerbajdžanu i da je tamo također djelovao jako uspješno. No, ne moramo se toliko zaokupljati povijesnim podacima. Ono što možemo ustvrditi jest da se radi o važnoj osobi koja je po Isusovu izboru uvrštena u zbor 12 apostola na kojima “počiva Crkva”, na njihovim imenima, odnosno na svjedočanstvu njihova života. Današnje Evanđelje prepoznaje sv. Bartola pod drugim imenom – kao Natanaela, poručio je vlč. Vranješ dodajući da nam tih nekoliko redaka iz evanđeoskog ulomka mogu pokazati u čemu možemo, po primjeru ovog velikog čovjeka, iznova nahraniti naš duhovni život.


Evanđelje donosi izvješće o događaju susreta Isusa s dvoje ljudi: Filipa i Natanaela, a malo prije tog događaja, Isus najprije susreće Filipa. Kada je susreo Isusa, Filip pronađe Natanaela i javlja mu što se dogodilo. Mi, potaknuti ovim događajem, možemo ustvrditi da smo barem do neke razine vjerske zrelosti došli onoga trenutka kada smo shvatili da trebamo javno naviještati Krista, odnosno da smo pozvani druge ljude privoditi Kristu, da to blago vjere koje je Bog povjerio nama, nismo pozvani zadržati samo za sebe, nego smo to pozvani podijeliti s drugima. To je jedan od glavnih kriterija autentičnosti nečije vjere – je li čovjek došao do te svijesti da je pozvan blago vjere prenositi drugima. To se događa na početku susreta Filipa i Natanaela, odnosno Bartolomeja i ovdje treba zamijetiti i nešto što ja jako važno za današnje djelovanje vjernika, kazao je propovjednik te istaknuo da Filip nije prisilio Natanaela da ide s njim. „Pravi Kristov učenik nije ekstremist. Nije onaj koji nekoga prisiljava da upozna Boga i prihvati vjeru, nego onaj koji svojim životom svjedoči i koji predlaže drugome ‘evo, imam nešto od Božjega blaga u svojemu životu, ako želiš možeš ići za mnom, možeš me slijediti, upoznaj i ti nešto od ovoga blaga’. To je pravi vjernički stav. Niti ekstremizam, niti prisila, nego ponuda.“

Bartolomej uz otvoreno srce, je sumnjičav te jedna druga njegova karakteristika treba odmah biti povezana s ovom, rekao je vlč. Vranješ. Pojasnio je to kazavši da Isus kasnije govori o sv. Bartolu “evo istinskog Izraelca u kojem nema prijevare”. Drugim riječima, evo iskrenog čovjeka koji nije licemjer, koji je pošten, traži istinu, koji je otvoren, pa makar bio skeptičan i ne slagao se sa svime što Filip ili Isus govore, on će na kraju naći Boga jer ima iskreno, otvoreno srce, pa maka stavljao i Božje stvari u pitanje. Unatoč tome što mu nije jasno, što ne razumije Božje planove, on ipak kreće sa svojim prijateljem susresti Isusa i zato ga nalazi. Temeljna pouka jest ta da shvatimo i uvijek nosimo na srcu kako je Bog veći od nas. On sve zna i On je jedini savršen. Kada Ga ne razumijemo, bitno je da za Bogom idem. I onda kada bismo najradije odustali, i kada bismo svoje planove i ideje stavili ispred Božjih, potrebno je znati odreći se onoga što je naše i prihvatiti ono što je Kristovo. Iskreni čovjek, unatoč svojim pitanjima, na kraju nalazi Boga, poručio je propovjednik.

U današnjem Evanđelju vrijedi zamijetiti još jednu poruku, nastavio je vlč. Vranješ. Sigurno Natanael ne bi, pa čak ni zbog Filipa i njegova poziva, ostao s Isusom da nije bio oduševljen s njime. Ostao je kod Gospodina je je u njemu prepoznao nešto božansko. U tom smislu, propovjednik je istaknuo da smo i mi na neki način uključeni u apostolsku dimenziju te pozvani biti apostoli drugima u svojim životima. „Moramo se zapitati, kako to danas izvršavamo? Jesmo li kao pojedinci i zajednice takvi, da se netko preko nas i u susretu s nama oduševi da susretne Krista? Drugim riječima, da li su naše župne zajednice, naša osobna svjedočanstva, naši obiteljski životi, naše svećeništvo, takav ambijent da ljudi kada dođu i susretnu nas, žele tu ostati i da mogu reći “preko tih ljudi, ja sam susreo Boga”?“

Vlč. Vranješ je s posebnim naglaskom istaknuo vjernicima da je ovaj događaj susreta Natanaela i Isusa poziv na ispit savjesti, poziv zapisati se kako ostvarujemo svoje kršćanstvo. Jesmo li oduševljeni Isusom Kristom i je li naš život istinski prožet Isusom Kristom? Mogu li drugi ljudi preko nas susresti Boga?

Završio je propovijed s nekoliko misli o mučeništvu, spominjući sv. Bartola i bl. Miroslava Bulešića čiji se spomendan također slavio. Istaknuo je kako bi mučeništvo trebalo u današnje vrijeme u kojem živimo na neki način zasjati. Razmišljanju o mučeništvu dodao je i drugu dimenziju. „Što je s našim takozvanim ‘bijelim mučeništvom’, koje je mučeništvo života. Svaki put, kada doživim krivi pogled, prijekor, porugu zato što sam kršćanin, zato što idem u crkvu, zašto što sam svećenik ili redovnica, zar nije to mučeništvo? Zar nije mučeništvo, bijelo mučeništvo, danas ostati dosljedan u svojoj kršćanskoj vjeri u današnjem svijetu, živjeti po kršćanskim stavovima i uvjerenjima? Primjer mučenika potiče nas na to da prepoznamo mučeničku dimenziju svoga života i da je vrednujemo, da zbog svega što trebamo pretrpjeti, a pretrpjet ćemo, svatko od nas, zbog toga što smo Kristovi, ne odustanemo i da ne posustanemo, da ne zanemarimo svoju vjeru, nego da nam to bude još veći poticaj. Svijet će se na neki način uvijek opirati Bogu. Mučenici nas potiču ne odustati od vjere ni onda kada je teško.“

Nakon mise župni upravitelj, don Domagoj Duvnjak, zahvalio je svima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji proslave blagdana, a posebno Općini Čavle s načelnicom Ivanom Polić, na dobroj suradnji i uključenosti u život Župe. Nakon završnog blagoslova vjernici su obišli središnji oltar sv. Bartola u crkvi, te u zajedništvu nastavili druženje u dvorištu crkve.

Izvor: Riječka nadbiskupija