U nedjelju, 14. kolovoza 2022., u kapeli Provincijalne kuće sestara Milosrdnica u Splitu, dvanaest sestara svečano je obnovilo svoje zavjete i obilježilo zlatne i dijamantne redovničke jubileje. Euharistijsko slavlje predvodio je don Tomislav Bašić u zajedništvu s fra Ivanom Škopljancem Mačinom. Pjevanje je animirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina.
Pedesetu obljetnicu zavjeta proslavile su: s. Anka Špralja, s. M. Jelena Grgat, s. Marina Vugdelija, s. M. Zrinka Marković, s. Mirjam Škopljanac Mačina, s. Elizabeta Škoro i s. Anđela Milun. Proslavi nije mogla nazočiti s. Snježana Bešlić. Šezdesetu obljetnicu proslavile su: s. Ana Gelo, s. M. Kruna Grgat, s. Klarisa Vrdoljak, s. Bernardina Crnogorac i s. M. Stella Žižić Gušo.
Don Tomislav se u propovijedi biranim riječima obraćao sestrama jubilarkama potičući ih da budu radosne i ponosne jer je Bog okrunio njihovu vjernost koja je tijekom godina znala proći kroz poteškoće i kušnje nošena milostima, blagoslovima i radostima.
Osvrćući se na evanđeoski tekst, don Tomislav je naglasio kako je Evanđelje jasan pokazatelj da Isusov učenik mora težiti uvijek tome da iznađe načina kako uvijek i u svemu učiti i rasti. Jer kao što za svoja zanimanja nastojimo uvijek napredovati, biti bolji i u skladu s vremenom, još više moramo težiti rastu u vjeri i svome zvanju hraneći se onim što će nam najbolje u tome pomoći, a to je Riječ Božja. U tekstu Evanđelja u kojem Isus govori što je potrebno napraviti onima koji ga žele nasljedovati – a treba ostaviti sve i jednostavno krenuti – pomalo možemo reći da Isus šokira i začuđuje u toj radikalnosti. I zato ne čudi što se nađe i onih koje uhvati strah i osjećaju da to nadilazi njihove snage te odustaju i okreću se natrag. Zato don Tomislav još jednom naglašava ljepotu proslave jubileja jer su sestre ustrajale i nisu se okrenule od Isusa. Pitanje poziva pak nije pitanje samo jednog trenutka ni pitanje jednog odgovora, nego ga treba svaki dan ponavljati jer Bog ne zove za određeni broj godina nego do kraja. Da će uvijek biti lako, nije nigdje obećano; da je Isus pomalo oštar kod opomene samih apostola a i nas, i to stoji, ali nema li na to pravo? Jer, teško je svjedočiti i biti istinski svjedok ako se oduševimo za nešto, a onda olako odustajemo od toga. Treba nastojati biti hrabar i uporan. Kad orač iz evanđeoske slike stavi ruku na plug ne okreće se svaki čas nazad jer će mu brazda biti kriva a oranje nikakvo. Treba gledati naprijed i živjeti dostojno kršćanskog poziva ne bojeći se umora, žrtava, kušnji pa će i samim time radost biti veća.
Izvor: Splitsko-makarska nadbiskupija
