Neposredno prije završetka opće audijencije, papa Franjo je ponovno potaknuo da se ne zaboravi rat u Ukrajini te se, spominjući tradicionalno hodočašće na koje u ovo vrijeme odlaze vjernici u Poljskoj, u svetište u Częstochowi, prisjetio brojnih Ukrajinaca kojima je u toj zemlji pruženo gostoprimstvo
Moje misli, kao uvijek, idu u Ukrajinu; nemojmo zaboraviti taj mučenički narod – još je jednom papa Franjo to ponovio na kraju opće audijencije. Zabrinutost je za tu zemlju, koja već oko šest mjeseci živi u ratu, Papa izrazio pozdravljajući prisutne u Dvorani Pavla Šestpga. Posebno se spomenuo Ukrajinaca koji su u teškoćama zbog rata, obraćajući se poljskim vjernicima.
Brojni su izbjeglice koji su u Poljskoj pronašli gostoljubiv dom, a neki su od njih – istaknuo je – ovih dana među tisućama hodočasnika koji pješice idu u svetište Jasna Góra, moleći za mir i pomirenje u svijetu. Povjerimo sudbinu Europe i svijeta Crnoj Gospi.
Spomen na to posebno hodočašće nije novost. Već se prije dva tjedna papa Franjo prisjetio tradicije brojnih vjernika da u kolovozu pješice idu u Jasnu Góru i druga marijanska svetišta, te ih potaknuo da napor hoda prikažu također za Crkvu i za mir u svijetu, a posebno u Ukrajini.
Papina zahvalnost Poljskoj za prihvat ukrajinskih izbjglica
Osim toga, slično je više puta, tijekom opće audijencije, pozdravljajući poljske vjernike iskoristio priliku kako bi zahvalio Poljskoj za prihvat brojnih Ukrajinaca koji bježe od rata. U srijedu, 20. travnja, izrazio je zahvalnost za milosrđe iskazano – kako je rekao – prema brojnim izbjeglicama iz Ukrajine koji su u toj zemlji naišli na otvorena vrata i velikodušna srca.
Posebno je na Pepelnicu, kada je rat bio tek započeo, Papa izrazio zahvalnost za velikodušnost i solidarnost Poljaka prema ukrajinskom narodu. Prvi ste poduprli Ukrajinu, otvarajući svoje granice, svoje srce i vrata svojega doma Ukrajincima koji bježe od rata – rekao je tada Papa, ističući velikodušnu ponudu poljskoga naroda u svemu što je potrebno kako bi izbjeglice mogli „živjeti dostojanstveno, unatoč dramatičnom trenutku“.
