Župa Našašća Svetog Križa u Zrinu proslavila je u ponedjeljak 3. svibnja blagdan svog zaštitnika. Tom prigodom misno slavlje u spomen crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom vlč. Stjepanom Filipcem, fra Jurom Šarčevićem i vlč. Josipom Karabaićem. Slavlju su prisustvovali potomci Zrinjana i prijatelji Zrina pristigli s raznih strana Hrvatske.
Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić zahvalivši im na dolasku i tome što brinu o Zrinu.
U homiliji biskup Petanjak je podsjetio na povijesni kontekst ovog blagdana koji je povezan s caricom Jelenom, majkom cara Konstantina, koja je oko 330. pronašla križ i 335. podigla baziliku u Jeruzalemu u čast svetog Križa. „Taj su križ oteli Perzijanci, ali je 635. preotet Perzijancima i od tad se njegovo štovanje prebacilo na 14. rujna, jer se toga dana u vatikanskoj bazilici izlagao vjernicima na štovanje. Budući da su se relikvije nekada podizale u zrak da bi ih vjernici vidjeli, slično kao kruh i vino za vrijeme mise, blagdan se počeo nazivati Uzvišenje svetog Križa. Taj novi naziv ima svoje i stvarno i preneseno značenje: jer se uistinu podizao da bi ga vidjeli i u prenesenom značenju, križ koji je bio u ono vrijeme sablazan i ludost i prokletstvo, po Isusu Kristu postaje sredstvo ljudskog spasenja“.
U nastavku ustvrdio je i kako je križ Kristov neshvatljiv bez Isusova uskrsnuća, i zato se može govoriti o križu i uskrsnuću kao o medalji koja ima dva lica. „Bez uskrsnuća križ bi bio besmislen, a bez križa Uskrs bi bio bez pravog značaja, ne bi imao svoga sadržaja. Ne samo za Isusove suvremenike koji su bili uvjereni da svaki onaj koji visi na križu je proklet, tj. odbačen od Boga i od ljudi, i da za njega nema spasenja ni ovdje na zemlji ni u vječnosti, nego i svima nama križ uvijek dovodi u pitanje našu vjeru, stavlja je na kušnju. Svaki put kad nas stigne križ mi se počinjemo uspoređivati s drugima i počinjemo sebe braniti: pa nisam ja baš najgrešniji, pa zašto je baš mene stigao, pa pogledaj onoga nit se krsti nit se Bogu moli, a bolje mu je nego meni… Križ uvijek potrese čovjeka. I kad bi sve ostalo samo na križu, zbilja bismo smo bili jadni. Ali ako križ promatramo u svijetlu uskrsnuća, onda sve ono što je povezano s križem u uskrsnuću zadobiva svoje novo značenje, zadobiva svoj smisao, promatra ga se u novom svjetlu. Ako je na križu kulminirala Isusova ljubav prema čovjeku i prema svijetu, onda taj križ više nije besmislen, nije proklet, nije prazan, nego je prebogat svojim sadržajem i upravo taj sadržaj križa, a to je Kristova neizmjerna ljubav i milosrđe, u trenutku uskrsnuća svijetle novim sjajem, dobivaju svoj smisao i značenje“, poručio je biskup te na kraju zaključio kako je na križu ljubav Božja dosegnula svoj vrhunac i postala izvorom našeg spasenja.
Poslije misnog slavlja druženje se nastavilo uz razgovor i okrjepu na posjedu gđe Branke Čubelić.
Tekst i foto: biskupija.sisak
