Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je na nedjelju Božjeg milosrđa, 24. travnja, svečano euharistijsko slavlje za vrijeme kojeg je posvetio obnovljenu crkvu na splitskim Pujankama koja nosi ime sv. Pavla apostola. U koncelebraciji bili su sadašnji župnik don Božo Renjić te prvi župnik don Stjepan Lončar, kao i ostali svećenici koji su bili na službi u ovoj župi ili izbliza pratili njezin duhovni razvoj.
Prije samog misnog slavlja don Ivan Odrljin, župni vikar župe sv. Pavla apostola, pojasnio je prisutnima dijelove obreda posvete crkve i novoga oltara, a potom je uslijedila svečana ulazna procesija. Slavlje je započelo kod krstionice gdje je nadbiskup Barišić blagoslovio vodu te njome poškropio stijene i oltar crkve te narod u znak pokore i u spomen krštenja.
Nakon što je evanđelje navijestio đakon don Klement Radosoljić, nadbiskup Barišić izrekao je prigodnu homiliju. „Osam dana poslije dođe Isus opet među svoje učenike. Draga braćo i sestre, to je danas u župi svetoga Pavla. Gospodin dolazi među svoje učenike, a među njima je i Toma Blizanac. Sličan je nama u sumnji, zatvorenosti pred tajnom Kristova uskrsnuća, ali i u vjeri za koju želimo da bude prisutnija i snažnija“. Pojasnio je kako je Toma, kao i mnogi danas, zatvoren u kategoriji spoznaje osjetilima. Osim ove vrste spoznaje, postoji i druga – razumska no, i ona je obavijena velom tajni. Spomenuo je kako u hrvatskom jeziku imamo samo jednu razinu glagola vidjeti, ali u grčkom imamo tri razine: tjelesno vidjeti, vidjeti razumom i konačno vidjeti srcem, intuicijom, ljubavlju. „Na ovaj način vidjeli su ga učenici i Toma kojima se Isus predstavlja preko svojih rana koje su osobna karta njegove ljubavi koja spašava. Gospodin se svojim učenicima obraća pozdravom 'Mir vama!', a opasnost našega svijeta je da nema mira. Gospodin je mir naše duše, savjesti i kada dahne u njih, kako nam svjedoči Sveto Pismo, osposobljava ih da budu mirotvorci“. Naglasio je da u Djelima apostolskim vidimo da Crkva nastavlja djelovati ono što je Isus činio, a to svjedočimo i danas u ovoj župi Kristove Crkve koja želi živjeti tu novu stvarnost preko posvete crkve i oltara.
Nadbiskup Barišić potom je kratko izložio povijest župe napomenuvši kako je ona na blagdan svetoga Pavla 21. siječnja 1996. blagoslovljena. „To je kao da je osoba krštena, a danas je ovo ispunjavanje svijesti tog krštenja – danas ova crkva, obredom posvete, postaje dogotovljena, zrela kao zgrada.“ Istaknuo je da riječ 'crkva' dolazi od grčkih riječi 'ek-kaleo' što znači 'sazvati'. Stoga 'ekklesia' - Crkva - znači okupljeni, sabrani, i odnosi se prvotno na zajedništvo osoba, a onda i na mjesto gdje se ta zajednica okuplja. „Važno je da danas razumijemo što je to crkva i što je oltar koji nam predstavlja Krista raspetoga i uskrsloga. Oltar jest ljubav Božja, koja povezuje nebo i zemlju, sakramentalno prisutna među nama. Ta nas ljubav čini da možemo, baš kao što je zgrada sastavljena od komadića, biti i mi to mistično tijelo Kristovo“. Zaželio je da nas ovaj obred posvete oltara svaku nedjelju podsjeća na naše krštenje i činjenicu da smo obučeni u milost Božju da možemo biti aktivnim članom Crkve i Gospodina slaviti u svemu što činimo u obitelji i na radnom mjestu te je pozvao da svi zajedno danas s Tomom Blizancem uskliknemo „Gospodin moj i Bog moj“.
Po završetku homilije i ispovijesti vjere otpjevane su Litanije svetih te je uslijedila posvetna molitva koju prema zajedničkoj predaji Istoka i Zapada moli biskup, a kojom se ističe odluka da se crkva zauvijek predaje Gospodinu uz molitvu za njegov blagoslov. Potom je nadbiskup izlio svetu krizmu na sredinu oltara i na njegova četiri ugla te je pomazao oltar i stijene crkve znamenujući četiri križa. Na oltar je zatim doneseno žarište za paljenje tamjana nakon čega se kadio oltar, stijene crkve i narod. Vjernici su prinijeli oltarnik te svijeće i cvijeće, a nadbiskup Barišić je župniku don Boži Renjiću predao upaljenu svijeću kojom je on pripalio uskrsnu svijeću i svijeće kod oltara. Potom su upaljena i sva svjetla u crkvi. Uslijedilo je euharistijsko bogoslužje, a ministranti su na oltar prinijeli darove za slavljenje Gospodnje žrtve.
Nakon popričesne molitve, Presveti oltarski sakrament je u ophodu odnesen u svetohranište. Nadbiskup je položio posudu u svetohranište čija su vrata ostala otvorena te pokadio Presveti sakrament. Nakon molitve u šutnji, zatvorila su se vrata svetohraništa i upalila svjetiljka koja će trajno gorjeti pred Presvetim sakramentom.
Pred kraj misnog slavlja prigodnu riječ uputio je župnik don Božo Renjić koji je rekao da je ova posebna liturgija, slavljena na dan Božjeg milosrđa, prigoda da zahvalimo Bogu, Majci Mariji i svetome Pavlu za milost dovršetka crkve i njezine posvete. Zahvalio je Splitsko-makarskoj nadbiskupiji koja je iznijela najveći teret gradnje zajedno s njenim suradnicima, ustanovama društvenog života, a nadasve brojnim župljanima te dobročiniteljima koji su sudjelovali u gradnji i svima koji su na bilo koji način doprinijeli ovom slavlju. Posebnu zahvalu iskazao je svim dosadašnjim župnicima župe sv. Pavla apostola na Pujankama te nadbiskupu Barišiću kojemu je, u ime svih župljana, poklonio sliku Krista na križu autora Joze Andrića iz njihove župe. Na sve je zazvao Božji blagoslovio i zaželio da ova crkva bude mjesto radosti i slavlja, oaza mira i duhovne ljepote te kuća molitve.
Nadbiskup je potom župljanima i župniku čestitao na ovom svečanom danu te zaželio da ovaj hram bude uistinu dom župne zajednice i da se ona okuplja oko oltara s kojega će se hraniti i crpiti snagu za sve svoje strahove, nevolje i križeve, a potom je uslijedio himan „Tebe Boga hvalimo“.
Splitski nadbiskup i metropolit mons. Frane Franić, 10. veljače 1980. godine osniva župu na Pujankama koja 1985. dobiva vlastitoga župnika, tada mladomisnika, don Stjepana Lončara. On po svom dolasku u župu pronalazi jedan stan u koji se useljava te u njemu otvara župni ured, a svete mise su slavljenje u atriju škole, na garaži kraj današnje crkve ili u raznim podrumima. Već od osnivanja župe zatražena je lokacija za župnu crkvu i ona je poslije nekoliko odbijanja konačno dobivena na Badnjak 1991. godine. Župna crkva Svetoga Pavla apostola počela se graditi 24. siječnja 1993. godine, kada je nadbiskup Jurić blagoslovio i položio kamen temeljac nove crkve i pastoralnog centra. Već na Božić 1995. godine u novoj crkvi Sv. Pavla slavila se misa ponoćka, a na blagdan Obraćenja sv. Pavla 25. siječnja 1996. godine, kada se slavi zaštitnik i naslovnik župe, nova je crkva blagoslovljena, iako još nije bila posve završena. Radovi na dovršenju crkve te stambenih i pastoralnih prostorija su nastavljeni kroz dugo vremena, a proteklih nekoliko godina, za vrijeme župnika don Bože Renjića, crkva je potpuno obnovljena. Posveta crkve je, zbog pandemije korona virusa i epidemioloških mjera, odgađana dva puta, a plod Božje providnosti je da se ista održi upravo na nedjelju Božjeg milosrđa 2022. godine.
Tekst i foto: Splitsko-makarska nadbiskupija
