Misu Večere Gospodnje u katedrali Uznesenja Marijina na Nebo u Varaždinu na Veliki četvrtak, 14. travnja, u večernjim satima predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš. S biskupom su suslavili: mons. Josip Mrzljak, mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, vlč. Ivan Rak i vlč. Marko Domiter.
Na početku misnog slavlja biskup Radoš je rekao kako nas Gospodin u ovom slavlju poziva za svoj stol za kojem ima, s apostolima i oko apostola, mjesta i za nas. Ove večeri Isus izgovara i svoju oporuku u kojoj je mislio na svakoga od nas te nam ostavio Kruh vječnoga života i Vino, svoju Krv, da proteče kroz nas.
O vazmenom otajstvu naše vjere, čije slavlje započinjemo Misom Večere Gospodnje, u svojoj je homiliji govorio umirovljeni biskup Josip Mrzljak. Godišnja proslava vazmenog otajstva, sudjelovanje u ovim liturgijskim slavljima, prilika je da obnovimo, učvrstimo svoju vjeru. Važno je da ove dane manje pozornosti posvećujemo izvanjskom slavlju Uskrsa te da se trudimo ponirati u dubine otajstava naše vjere, napose sakramenta euharistije.
Polazeći od evanđeoskog odlomka biskup Mrzljak je pojasnio kako je Isus sa svojim učenicima slavio židovski blagdan Pashe, no već se pomalo osjećala napetost, Isusa su progonili, već su ga pokušavali uhvatiti, neki od učenika već su se pripremili na borbu, ako će trebati braniti Isusa. Očekuju i da će Isus ući u tu borbu sa svojim neprijateljima i uspostaviti svoje zemaljsko kraljevstvo, osloboditi ih rimskog ropstva.
No, pashalna večera započinje neočekivano; Isus učenicima pere noge. Ne samo da su začuđeni ovom gestom, već joj se, poput apostola Petra, i protive. Tu gestu razumjet će tek kasnije, kako im je rekao i sam Isus, u ovom trenutku samo je prihvaćaju. No ta gesta, pojasnio je biskup Mrzljak, zapravo pokazuje na koji način Isus želi biti među nama ljudima; ne kao onaj koji vlada, nego kao onaj koji služi.
Tu poruku i mi moramo danas svjedočiti svojim riječima i djelima. „Biti kršćanin nije lako. To je često puta nošenje križa, to je često puta suprotstavljanje našim ljudskim razmišljanjima. Mi bismo nekad radije prihvatili nekakva razmišljanja svijeta, nego ono što Isus govori: da trebamo biti najmanji kako bismo zapravo bili veliki“ poručio je biskup.
Nakon homilije, uslijedio je obred pranja nogu tijekom kojeg je biskup Radoš simbolično oprao noge dvanaestorici laika, radnika zaposlenih u Varaždinskoj biskupiji u različitim ustanovama, kojima je ujedno na kraju misnog slavlja zahvalio na svemu što čine u Biskupiji.
Na kraju euharistijske službe i obreda pričesti izvršen je prijenos Svetootajstva u kapelu Svete Marije Loretske gdje je održano zajedničko bdjenje, tzv. Getsemanska ura, a katedrala je do ponoći bila otvorena za molitvu u šutnji i sabranosti.
Tekst i foto: varazdinska.biskupija
