Drage sestre i braćo, dragi prijatelji!

Iznenađujuću novost Isusova uskrsnuća, koja nas i ove godine, bez obzira na sve kušnje i nedaće, ispunjava radošću i nadom, različita evanđeoska izvješća opisuju i nekolicinom neočekivanih susreta Isusovih učenika i učenica s uskrslim Učiteljem. Jednu od poznatijih zgoda donosi nam sv. Luka: onu o Isusu koji se, na dan svoga uskrsnuća, pridružuje dvojici učenika na putu u Emaus.

Put

Put je slika našeg ljudskog života jer život nije statičan, on je trajni hod prema naprijed. Put je slika i kršćanskog života. Biti Isusov učenik znači ići s Isusom i za Isusom, putovati životom s njime, ali i slijediti ga, odnosno nasljedovati ga. Isus je „put“, kaže nam Ivanovo evanđelje (4,16), a Djela apostolska svjedoče da su Isusove učenike na početku nazivali „onima od Puta“ (9,2; 19,23; 24,14). I Crkva danas jest Crkva na putu – na sinodskom putu. Grčki izraz syn-hodos znači zajednički hod i sinoda koju smo, na poticaj Svetoga Oca, započeli i koja će trajati tri godine jest proces promišljanja o zajedničkom putu naše Crkve. Tri su ključne riječi sinodskog hoda: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje. Papa nas poziva da, vođeni Duhom Svetim, o njima razmišljamo i da ih konkretno ostvarujemo. Pripovijest o Isusovu susretu s dvojicom učenika na putu u Emaus može nam pritom poslužiti kao primjer i poticaj.

Zajedništvo

Na početku pripovijesti nalazimo dvojicu učenika koji, putujući u Emaus, razgovaraju i raspravljaju o svemu što se dogodilo u Jeruzalemu. Potom im se pridružuje Isus i postaje im suputnikom. Hoda zajedno s njima, ali i više od toga – pokazuje zanimanje za njihov život, za njihovu raspravu. Pita ih o čemu razgovaraju, a oni mu odgovaraju, i tako započinje dijalog koji završava Isusovim navještajem radosne vijesti uskrsnuća. Smisao sinodskog hoda jest upravo upustiti se u zajedništvo. U prvom redu približiti se jedni drugima, a onda zapodjenuti razgovor: pitati, odgovarati, slušati jedni druge. Bez dijaloga nema zajedništva. Bez otvorena i iskrena razgovora hodamo jedni uz druge, ali ne i jedni s drugima. Isus nam pokazuje što nam je i kako činiti: potrebno je približiti se, potrebno je pitati, potrebno je učiniti prvi korak prema drugome, kao što je to Isus učinio prema svojim učenicima.

Sudjelovanje

Zajedničko putovanje i razgovor bio je samo početak. Učenici su u Isusu otkrili draga i dragocjena suputnika te nisu htjeli da pođe dalje već da ostane s njima, što je on i učinio. Time se njihovo zajedništvo pretvorilo u sudjelovanje. Sudjelovati znači djelovati zajedno, nešto zajedno činiti. Zajednički čin Isusa i njegovih učenika bio je čin blagovanja, čin koji i mi danas činimo u našoj crkvenoj zajednici, u euharistijskom slavlju. Blagujemo zajedno, dijelimo isti kruh, tijelo Kristovo. Sinodski hod potiče nas da osvijestimo kako Isus i danas želi ostati i blagovati s nama. Poziva nas da promislimo o značenju koje za nas ima euharistijsko slavlje i da se upitamo potiče li nas sudjelovanje na euharistiji na uključenje i u druge sfere crkvenog života. Imamo li mogućnost uključiti se u život svoje župe i mjesne Crkve i osjećamo li poticaj i odgovornost da to činimo? Ili se pak osjećamo isključenima? Potrebno je da potaknemo jedni druge na veću uključenost i sudjelovanje, ne bojeći se drugoga već trudeći se oko suradnje. Jedni s drugima – i s Kristom – možemo učiniti i ono što nam se isprva čini nemogućim.

Poslanje

Isus se naposljetku oprostio od svojih učenika. Onoga časa kada su ga prepoznali, iščeznuo je pred njihovim očima. Oni su se pak istoga časa digli i vratili u Jeruzalem te ispripovijedali drugima što im se dogodilo i navijestili im da je Isus uistinu uskrsnuo. Time se, na kraju, sudjelovanje u lomljenju kruha pretvorilo u poslanje. To da su prepoznali Gospodina, da je Gospodin uskrsnuo – bila je vijest koju su odmah morali podijeliti s drugima, navijestiti braći i sestrama. Navještaj radosne vijesti od početaka je poslanje svih koji su susreli i prepoznali Uskrsloga, svih kojima je njegova riječ zapalila srce. Cilj je sinodskog hoda oživjeti poslanje koje kao vjernici imamo kako bismo svjedočili evanđelje svijetu svojim riječima i djelima, neumornim zalaganjem za dobrobit svakoga čovjeka i svega stvorenja.

Suputnici

Neka nam, drage sestre i braćo, ovaj svetopisamski primjer učenika na putu u Emaus bude poticaj da se i mi zauzeto uključimo u sinodski hod Crkve. To će nam pomoći da jedni drugima postanemo istinski suputnici na životnom putu, nasljedujući Isusa koji je svojim utjelovljenjem i sam postao naš suputnik – Emanuel, „Bog s nama“. I pokazat će nam kako, i u ovom vremenu obilježenom pandemijom i ratnim sukobima, svi zajedno u Crkvi možemo nastaviti biti suputnici našeg ranjenog svijeta i osobito one braće i sestara koji su u nevolji i potrebi, kako bismo im konkretnim gestama djelotvorne ljubavi na obnovljen način posvjedočili radosnu vijest Kristova uskrsnuća.

Neka nam je blagoslovljeno slavlje vazmenog otajstva i sretan Uskrs!

U Rijeci o Uskrsu 2022.

Ivan Devčić,

nadbiskup metropolit

Mate Uzinić,

nadbiskup koadjutor