18. godinu u kontinuitetu u subotu 26. ožujka održan je Riječki planinarski križni put, koji je nakon dvije godine obilježene pandemijom koronavirusa, ove okupio veliki broj hodočasnika koji su, predvođeni riječkim nadbiskupom mons. Ivanom Devčićem i nadbiskupom koadjutorom mons. Matom Uzinićem propješačili poznatu stazu od katedrale sv. Vida, preko Kalvarije, Kozale, Svete Katarine i Velog vrha do Donje Drenove na kojoj je u župnoj crkvi BDM Karmelske slavljena misa.
Bio je ovo u pravom smislu riječi sinodalni hod Riječke Crkve na kojemu su s riječkim nadbiskupima zajedno koračale i molile sve generacije, članovi različitih molitvenih i redovničkih zajednica i svećenici. Uz Povjerenstvo za pastoral Riječke nadbiskupije, organizator ovog događaja bilo je Akademsko katoličko društvo „Jeronim“ čiji je član, vjeroučitelj Miroslav Radić, napisao ovogodišnji tekst u duhu sinodalnog procesa u čijem znaku je sveopća Crkva, a time i Riječka nadbiskupija sa svojim župama. I ove godine hodočasnike su, najprije zvonjavom zvona sa zvonika kapelice sv. Katarine, a zatim i okrijepom, dočekali župljani Župe sv. Luke na Svetoj Katarini sa župnikom vlč. Lukom Pranjićem. Prigodan duhovni nagovor, prije nastavka hoda, dao je mons. Uzinić. U kontekstu okrijepe koju su doživjeli hodočasnici na Svetoj Katarini, kazao je kako je Isus na svome križnome putu tri puta doživio ‘duhovnu okrijepu’. Prvi puta tijekom susreta sa svojom Majkom, drugi put kada mu je Veronika dala rubac, a treću ‘okrijepu’ omogućio mu je Šimun koji mu je pomogao nositi križ. Nakon duhovnog nagovora, mons. Uzinić stavio je štolu oko vrata i pridružio se svećenicima koji su se na začelju duge kolone do Velog vrha stavili na raspolaganje vjernicima za sakrament pomirenja. Također, na putu križa s vjernicima su bili generalni vikar Riječke nadbiskupije vlč. Mario Tomljanović, vlč. Josip Pende, fr. Ivan Dominik Iličić, vlč. Nikola Gajić, vlč. Marko Pavlinović i vlč. Mateo Šutić.
S Velog vrha hodočasnici su se spustili do predzadnje postaje kod starog groblja na Donjoj Drenovi i uz tekst postaje, pomolili se i za dušu mons. Gabrijela Bratine čiji ovozemaljski ostaci se nalaze na navedenom groblju, a koji je punih 15 godina hodočasnike dočekivao na 12. postaji na Velom vrhu i s njima sudjelovao u ostatku križnoga puta i sv. Misi.
Liturgijsko slavlje predvodio je mons. Devčić, a propovijedao mons. Uzinić. U homiliji nadahnutoj liturgijskim čitanjima dana (Hoš 6,1-6; Ps 51,3-4.18-21b; Lk 18,9-14), a u kontekstu Riječkog planinarskog križnog puta, izrazio je nadu da ćemo nastaviti hodati s Kristom u svakodnevici vlastitog života. Bog Isusa Krista kroz cijelu povijest spasenja išao nam je ususret te je i ovaj put križa znak te Božje pokretnosti. Pridružili smo se Isusovom križnom putu na kojemu je on prvi hodio i na kojemu nas je prvi ljubio, rekao je mons. Uzinić.
U nastavku je istaknuo kako je važno odgovoriti na Božju ljubav jer ne smije nam se dogoditi pomisliti da ono što činimo je ‘proljetna kiša’, zaboravljajući da ono što možemo činiti, u odnosu na ono što je Bog za nas učinio, tek ‘oblak jutarnji’, tek ‘rana rosa koja nestaje’, kazao je propovjednik navodeći usporedbu s prvim čitanjem (Hoš 6, 1-6.) Važno je to znati jer nam to pročišćuje pogled srca i tada možemo drugačije gledati Boga i uočiti veličinu Njegove ljubavi prema nama. Na tom tragu, mons. Uzinić potaknuo je vjernike da u svakom čovjeku gledaju brata i sestru kojega se ne smije mrziti, nego tražiti načine njegovog spasenja. To je preduvjet da naš hod s Isusom ne završi u ovoj crkvi, nego se nastavi u našim obiteljima, župnim zajednicama, Riječkoj nadbiskupiji, ali i društvu u poslanju koje vršimo. Tada je to zajednički hod. Tada on postaje sinodalni hod zajedništva i sudjelovanja u poslanju koje nam Bog daje, a to je poslanje da mu pomognemo hoditi dalje. To poslanje je da Isus bude prisutan u svijetu po nama, da budemo njegova produžena ruka i njegova prisutnost kao i da budemo oni u kojima on nastavlja ljubiti svijet i svoje djelo spasenja, rekao je mons. Uzinić.
Po završetku liturgijskog slavlja predsjednica AKD Jeronima, Maja Šimičić Roksandić izrekla je riječi zahvale svima koji su sudjelovali u Riječkom planinarskom križnom putu i pomogli u njegovoj realizaciji. Posebno je zahvalila riječkim nadbiskupima koji su s hodočasnicima bili cijelo vrijeme i dali primjer i uzor požrtvovnosti. Najavila je kako će cjeloviti tekst ovogodišnjeg Riječkog planinarskog križnog puta biti objavljen u vidu videa u Velikom tjednu na službenoj mrežnoj i facebook stranici Riječke nadbiskupije, kao i i Youtube kanalu. Na osobit način zahvalila je župnicima Svete Katarine, vlč. Pranjiću i Župe BDM Karmelske vlč. Draženu Volku na gostoprimstvu i okrijepama koje pripremaju hodočasnicima, kao i zboru mladih „Gaudium“ koji su glazbeno animirali sv. Misu.
Na ovogodišnjem križnom putu sudjelovale su i dvije Ukrajinke, Oksana Mantuliak i Mariia Bodnar koje su s djecom izbjegle iz ratnog vihora i privremeni dom, zahvaljujući Riječkoj nadbiskupiji, pronašle u Zlobinu.
Izvor: Riječka nadbiskupija
