U utorak 15. ožujka u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku slavljena je koncelebrirana misa zadušnica za nedavno preminulog katedralnog župnika dr. don Stanaka Lasića koji je tri desetljeća vršio službu gradskog župnika. Misu je predvodio sadašnji katedralni župnik don Marin Lučić, a s njim je suslavio veliki broj svećenika Dubrovačke biskupije: kancelar don David Marijanović, čilipski župnik don Josip Barišić, umirovljeni svećenici mons. Toma Lučić i don Slavko Grubišić, rektor crkve sv. Ignacija pater Vinko Maslać, a asistirao je đakon don Tomislav Sikavica. Veliki broj vjernika sudjelovanjem na ovoj misi također se želio oprostiti od don Stanka.
Katedralni župnik Lučić je na početku propovijedi kazao da kada bi išli opisati don Stankov život u knjigama onda bi to bio jedan veliki opseg, jako puno knjiga. Tu misao je povezao s Ivanom evanđelistom koji je rekao da bi sam život Isusa Krista bilo teško povezati u sve knjige svijeta. Tako je teško popisati sve ono što je don Stanko radio i kako se u njegovom životu očitovao Otac.
Ispričao je kako je s don Stankom kao svećenik proveo dvanaest godina, a posebno se sjeća prvih dana kada je kao srednjoškolac, student susreo don Stanka koji je prema njemu pokazao očevo srce. Prema studentima, budućim svećenicima a kasnije kolegama, je pristupao očinski. Župnik Lučić je istaknuo to iskustvo očinstva sa don Stankom, to kako je don Stanko njemu pristupio kao otac, jer je to za njega, kazao je, bila jedna važna dimenzija budući da je odrastao bez oca, a don Stanko mu je pristupio kao otac. Ono što je bilo znakovito jest da otac dozvoljava sinu da raste i da bude ono što jest.
Dodao je i kako u don Stanko kao svećeniku nije bilo ljubomore. Dozvoljavao je mladim svećenicima da budu ono što jesu. To je njegova velika karakteristika. Katedralni župnik je tu očinsku osobinu povezao s evanđeljem koje govori : “Jedan je vaš Otac na nebesima” i kada netko u svome životu ukaže na Oca koji je na nebesima i kada netko preuzme ulogu vođe, pastira ukaže na jedinog vođu a to je Krist, onda je ostvario svoj život.
Katedralni župnik je spomenuo i kako papa Franjo govori o očinstvu sv. Josipa. Očevi se ne rađaju već stvaraju. Čovjek ne postaje otac jednostavno rođenjem djeteta već preuzimanjem odgovornosti da se brine za to dijete. U današnjem društvu djeca se često čine kao siročad, kao da su bez oca, nastavio je svoje promišljanje. Don Stanko kao otac i svećenik je gorljivo nastojao prenijeti ljubav, letio je od silne gorljivosti da svuda stigne, da svima pomogne. Imao je srce koje ima sućuti. To je pokazivao pomažući ljudima u raznim potrebama. S druge strane je bio čovjek koji se znao diviti, a to svjedoče ljudi s raznih hodočašća.
Otac shvaća da je u potpunosti dovršio svoju odgojnu ulogu tek kad postane beskoristan, tako kaže Papa. Kad vidi da se njegovo dijete osamostalilo i da može hodati životnom stazom bez pratnje. To znači da čovjek nije navezan već da je slobodan. Katedralni župnik je ispričao kako je susreo don Stanka tri dana prije smrti, kada više nije govorio samo se nasmijao. I to je bio znak da je on u potpunosti dovršio svoju odgojnu ulogu, da je mogao pustiti ovaj svijet svjestan da je dobar boj bio, vjeru sačuvao i trku završio.
Ta ljubav koja se očitovala u njegovom životu najviše se prepoznavala kroz njegovu ljubav prema studiju i ljubavi prema Crkvi, općoj Crkvi i skrbi za cijelu Crkvu, a to je pokazivao s hodočašćima koja je često vodio u Rim i ljubavlju kojom je govorio o katedrali, o Papi i o Crkvi.
Ovo nije tužan trenutak, rekao je propovjednik, nego radosni trenutak da je jedan čovjek postigao svrhu svog života. Služio je Bogu, 55 godina je slavio svetu misu i živio svoje svećeništvo kroz krštenja, vjenčanja, sprovode. Zato i nas Gospodin na ovoj svetoj misi poziva da prepoznamo koja je naša svrha u Crkvi i društvu i da prenesemo ovo Božje očinstvo, poručio je.
Potaknuo je vjernike da im život don Stanka bude poticaj da i oni prepoznaju ono što trebaju činiti da ostvare svoj životni poziv. Izrazio je na kraju vjeru da don Stanko i sada sve njih promatra i da im se osmjehuje te zaželio na kraju da ga Gospodin primi u Očev dom.
Na kraju su se prigodnim govorima od don Stanka oprostili: ispred katedrale Gospe Velike pjevač i član Bratstva Presvetog Sakramenta Zvonimir Cetinić, ispred svećenika Dubrovačke biskupije župnik župe sv. Nikole u Čilipima don Josip Barišić, a uime grada Dubrovnika zamjenica gradonačelnika gospođa Jelka Tepšić.
Misno slavlje prigodnim svečanim glazbenim izričajem je pratio katedralni zbor pod vodstvom Dijane Stanoš.
Jelica Gjenero
izvor: dubrovacka.biskupija
