Foto: arhiv Glasa Koncila
Prigodom 20. obljetnice smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, koji je preminuo 11. ožujka 2002. godine, donosimo homiliju kardinala Josefa Tomka, koju je izrekao na sprovodnoj misi za blagopokojnog kardinala Kuharića 14. ožujka 2002. godine.
MISA ZADUŠNICA ZA POKOJNOGA KARDINALA KUHARIĆA
14. ožujka 2002.
Homilija kardinala Josefa Tomka
Draga braćo kardinali, nadbiskupi i biskupi,
dragi svećenici, redovnici i časne sestre redovnice,
ljubljena braćo i sestre u Kristu!
1. “Oče! Hoću da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, i da oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu“ (Iv 17,24). Ove riječi Kristove velikosvećeničke molitve, koje su upravo izgovorene za vrijeme čitanja ulomka Evanđelja po Ivanu, ulijevaju nam veliku nadu i utjehu u ovome trenutku bola zbog odlaska dragoga kardinala Franje Kuharića. Te nas riječi pozivlju da smrt motrimo u svjetlu Kristova Vazmenoga Otajstva i potiču nas da svoju nadu položimo u onoga koji je „uskrsnuće i život“ (Iv 11, 25) i koji nas je, po krštenju, učinio dionicima svoje muke i svoga uskrsnuća da bismo živjeli zajedno s njim, kako nas je želio podsjetiti apostol sveti Pavao u maločas pročitanome ulomku njegove Poslanice Rimljanima (6,3-9).
Riječi Svetoga pisma, što smo ih upravo slušali, na neki su način zadnja poruka što nam je kao uspomenu ostavlja neprežaljeni kardinal Franjo Kuharić, koji je preminuo prošloga ponedjeljka, 11. ožujka: poruka vjere u uskrsnuće mrtvih i život vječni. Koliko li je puta on sam u ovoj prvostolnici i na drugim mjestima dragih hrvatskih krajeva navješćivao te istine naše vjere i podsjećao da je Bog tako ljubio svijet te je dao svojega Sina Jedinorođenca da svi koji vjeruju u njemu imaju život vječni (usp. Iv 3,15-16).
2. Od srca pozdravljam sav ovdje nazočni narod Božji s nadbiskupom Josipom Bozanićem i ostalim biskupima te izražavam kršćansku sućut rodbini i svim vjernicima. Isto tako srdačno pozdravljam nazočne predstavnike vjerskih zajednica. Svoj srdačni pozdrav upućujem svim predstavnicima hrvatskih državnih vlasti na čelu s Predsjednikom Republike, Predsjednikom Vlade i Predsjednikom Sabora, kao i članovima Diplomatskoga zbora, koji su svojom nazočnošću željeli očitovati svoje poštovanje prema pokojnome kardinalu Franji Kuhariću. Nosim vam pozdrave Svetoga Oca te vam jamčim njegovu posebnu blizinu u ovome trenutku bola što je pogodio ljubljenu Nadbiskupiju zagrebačku i sve hrvatske katolike u domovini i inozemstvu, koji gaje silno poštovanje i ljubav prema „svome Kardinalu“: prema kardinalu Franji Kuhariću. Poznato mi je također da vas je on silno volio u Kristu i da je činio sve što je smatrao korisnim za dobro stada povjerena njegovoj dušobrižničkoj skrbi.
Došao sam s vama zajedno moliti za vječni pokoj u Kristu toga velikog pastira. Došao sam u ime Svetoga Oca iskazati posljednju počast tomu velikom čovjeku Crkve i velikomu sinu plemenitoga hrvatskog naroda, koji je htio i koji se znao hrabro suočiti s bezbožničkom vlašću, što je još više zamrsila prijašnje raznovrsne društvene i političke teškoće cijeloga ovdašnjeg područja te dovela do velike tragedije što je početkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća zahvatila ovaj dio Europe. Činio je to junački i bez ikakva straha propovijedajući Evanđelje unatoč prijetnjama i ne malim zaprekama.,
Imao sam sreću osobno upoznati kardinala Franju Kuharića. Kao i mnogi drugi koji su ga poznavali, divio sam se njegovoj apostolskoj revnosti, njegovoj pastirskoj vedrini, njegovu zauzimanju za stalno promaknuće čovjeka i čovjekova neotuđiva dostojanstva, što ga svaka osoba posjeduje kao pojedinac i kao zajednica.
3. Neprežaljeni kardinal Franjo bijaše čovjek vjere i velikoga pouzdanja u Boga i čovjeka. Ta mu je vjera i to mu je pouzdanje bilo potporom u raznovrsnim i zahtjevnim crkvenim službama, koje je prvo vršio kao prezbiter na raznim župama Zagrebačke nadbiskupije a potom kao biskup u ovoj istoj nadbiskupiji. Njegovo je biskupsko služenje na stolici zagrebačkih nadbiskupa bilo istodobno obilježeno i velikom djelatnošću u korist svih hrvatskih katolika u domovini i inozemstvu u doba koje je bilo posebno teško za hrvatske krajeve.
Svoju potpunu spremnost na velikodušno i cjelovito služenje Evanđelju i čovjeku očitovao je na dan svoga svećeničkog ređenja što ga je u ovoj prvostolnici primio 15. srpnja 1945. zajedno s još dvadeset i jednim mladim đakonom. Biskup reditelj bio je blaženi Alojzije Stepinac, kardinal i mučenik, koji tom zgodom novozaređenim svećenicima reče: „Šaljem vas u krvavu kupelj“. Naime, i blaženi Alojzije Stepinac i mladi svećenici bijahu potpuno svjesni prilika u kojima se našla Katolička crkva u komunističkoj Jugoslaviji, posebno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, to jest svjesni da Će morati ići putem križa, skupo plaćajući vjernost Crkvi i, posebno, Petrovu nasljedniku. Kardinal Franjo je u svezi s tim pripovijedao: „Nije nam obećao lagodan život, nije nam jamčio lagan posao. Ponovio nam je da nas očekuje krvava kupelj. I naše nam je osobno iskustvo to potvrdilo. Slijedili smo ga prikazujući svoj život Kristu uvjereni da Će se Bog za nas pobrinuti“.
Odgojivši svoje srce i svoj um u školi Krista, Dobroga Pastira, pokojni je kardinal Franjo Kuharić slijedio primjer svoga ljubljenog i štovanog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, koji je svoju vjernost obvezama što ih pastir ima prema povjerenu mu stadu platio žrtvom vlastitoga života. O tome je rekao: „Kao svećenik, kao biskup i kao kardinal uvijek sam nastojao slijediti njegov primjer. Naučio me nikada se ne odreći istine: s istinom se ne šali, niti se trguje“.
4. Ove su riječi dragoga kardinala Franje odraz njegove osobnosti i njegova načina življenja i djelovanja kao pastira naroda Božjega. On je upravo zato što je ostao vjeran Crkvi i što je bio svjestan činjenice da se „s istinom ne šali niti se trguje“ uživao velik ugled klera, redovnikâ, redovnicâ i vjernikâ svjetovnjakâ ne samo u svojoj nadbiskupiji nego i svih hrvatskih katolika u domovini i inozemstvu. Riječi koje je izgovarao s tolikom jednostavnošću slušane su s najvećim poštovanjem, jer su bile uvijek prožete ljubavlju prema Bogu i prema bližnjemu, snažnom i velikom ljubavlju plaćenom nesebičnim i vjernim služenjem Crkvi i čovjeku.
Sav je život kardinala Franje Kuharića bio u znaku te ljubavi, koju je on navješćivao svjedočeći za nju i s apostolom svetim Ivanom govoreći: „Mi znamo da smo iz smrti prešli u život, jer ljubimo braću“ (1 Iv 3, 14). Uostalom, nije on slučajno za svoje biskupsko i kardinalsko geslo uzeo vrlo znakovite riječi istoga svetog apostola Ivana: „Bog je ljubav“ (1 Iv 4,8.16).
5. Danas se od njega opraštamo i po posljednji put očitujemo svoje poštovanje prema njegovim ovozemnim ostatcima povjeravajući ih zemlji da ih čuva za dan uskrsnuća mrtvih. Dok se mi, hodočasnička Crkva na zemlji, od njega opraštamo, preporučujemo ga ljubavi i molitvi Crkve na nebesima smjerno ištući da bude ubrojen među one koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu (usp. Otk 19,19). Opraštamo se od njega nošeni živom vjerom u uskrsnuće onih koji usnuše u Kristu i s čvrstim pouzdanjem da Će ovaj naš dragi brat, našavši se među onima nad kojima druga smrt nema nikakve vlasti, biti dionik onoga prvoga uskrsnuća o kojemu govori Knjiga Otkrivenja (usp. Otk 20,5-6).
Neka ovaj naš brat, kardinal Franjo, koji se našao dostojan primiti milost dioništva u punini svećeništva Krista, Vrhovnoga i Vječnoga Svećenika, te tako bio pridružen Biskupskome zboru, bude sada također dostojan i dioništva u radosti Blažene Djevice Bogorodice Marije, anđela i svetih na nebesima. Krist, naš Gospodin, koga je kardinal Franjo neumorno propovijedao kao „spasenje svijeta, život sviju živih i uskrsnuće mrtvih“ (Pokojničko predslovlje, III), napominjući kako nam je sam Krist zajamčio da u domu Oca njegova i Oca našega ima mnogo stanova, dao mu sada ono mjesto koje je išao pripraviti za svakoga od nas te budemo s njim (usp. Iv 14,2-3) i motrimo njegovu slavu (Iv 17,24).
6. Božanski život što ga je kardinal Franjo Kuharić primio u krsnome zdencu, „novost života“ (Rim 6,4) koja mu je dana po Kristovoj smrti i uskrsnuću i koja je bila hranjena za euharistijskim stolom Tijela i Krvi Kristove, dostigao je sada puninu u životu zajedno sa samim Kristom, koji sjedi s desne Ocu i koji Će doći suditi žive i mrtve i čijemu kraljevstvu neće biti kraja (usp. Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Blažena Djevica, Bogorodica, koju je pokojni kardinal Franjo Kuharić toliko ljubio i štovao i čiju je slavu sa zanosom navješćivao u njezinim brojnim svetištima diljem hrvatskih krajeva, primila ga sada kao svoga ljubljenog sina te mu širom otvorila vrata neba, kako bi se mogao diviti Otajstvima koja je vjerno propovijedao i slavio ovdje na zemlji.
Amen.
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
